PRILOG V. ANALIZA TROŠKOVA I KORISTI ENERGETSKOG SUSTAVA

područje za analizu pojedinačnog projekta uključuje sve države članice i treće zemlje na čijem se području projekt nalazi, sve neposredno susjedne države članice i sve druge države članice u kojima projekt ima znatan učinak. U tu svrhu ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin surađuju sa svim nadležnim operatorima sustava u relevantnim trećim zemljama. U slučaju projekata koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin surađuju s nositeljem projekta i ako on nije operator sustava;

svaka analiza troškova i koristi obuhvaća analize osjetljivosti koje se odnose na skup ulaznih podataka, uključujući troškove proizvodnje i stakleničkih plinova te očekivani razvoj potražnje i ponude, među ostalim u pogledu obnovljivih izvora energije, te uključujući fleksibilnost potražnje i ponude, i dostupnost skladištenja, datum puštanja u rad raznih projekata u istom području analize, klimatske učinke i druge relevantne parametre;

u njima se utvrđuje analiza koju treba provesti na temelju relevantnog skupa višesektorskih ulaznih podataka utvrđivanjem učinka sa svakim projektom i bez njega te uključuju relevantne međuovisnosti s drugim projektima;

u njima se daju smjernice za razvoj i primjenu modela mreže i tržišta potrebnih za analizu troškova i koristi. Modeliranje omogućuje potpunu procjenu ekonomskih učinaka, među ostalim integracije tržišta, sigurnosti opskrbe i tržišnog natjecanja, kao i ukidanja energetske izoliranosti, te utjecajâ na društvo, okoliš i klimu, među ostalim i međusektorskih učinaka. Metodologija mora biti u potpunosti transparentna te uključivati pojedinosti o tome zašto se i kako izračunavaju koristi i troškovi te što uključuju;

u njima se objašnjava kako se načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu provodi u svim koracima desetogodišnjih planova razvoja mreže na razini Unije;

u njima se objašnjava da se projektom neće ometati razvoj i uvođenje obnovljive energije;

njima se osigurava utvrđivanje država članica na koje projekt ima neto pozitivan učinak, korisnika, država članica na koje projekt ima neto negativan učinak i nositelja troškova, koji mogu biti države članice koje nisu one na čijem je državnom području izgrađena infrastruktura;

njima se uzimaju u obzir barem kapitalni rashodi, operativni rashodi i rashodi održavanja, kao i troškovi nastali za povezani sustav tijekom tehničkog životnog ciklusa cijelog projekta poput troškova prestanka rada i gospodarenja otpadom, uključujući vanjske troškove. U metodologijama se daju smjernice o diskontnim stopama, tehničkom životnom vijeku i preostaloj vrijednosti za upotrebu u izračunima troškova i koristi. Nadalje, one uključuju obveznu metodologiju za izračun omjera koristi i troška i neto sadašnje vrijednosti, kao i razlikovanje koristi u skladu s razinom pouzdanosti njihovih metoda procjene. U njima se također uzimaju u obzir metode za izračun utjecaja projekata na klimu i okoliš te njihova doprinosa energetskim ciljevima Unije, kao što su ciljevi povećanja udjela obnovljive energije, energetske učinkovitosti i međupovezanosti;

njima se osigurava da se poduzete mjere prilagodbe klimatskim promjenama za svaki projekt procjenjuju i da odražavaju troškove emisija stakleničkih plinova te da je procjena pouzdana i u skladu s drugim politikama Unije kako bi se omogućila usporedba s drugim rješenjima koja ne zahtijevaju novu infrastrukturu.