1. Svaka država članica uspostavlja jedan ili više aranžmana financiranja kako bi osigurala da sanacijsko tijelo ima na raspolaganju odgovarajuća sredstva prikupljena putem ex ante ili ex post doprinosa, ili kombinacije jednih i drugih, od društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja imaju odobrenje za rad u toj državi članici i od podružnica koje društva iz trećih zemalja imaju u Uniji, a koje se nalaze na državnom području te države članice kako bi pokrila barem isplatu razlike dioničarima, ugovarateljima osiguranja, korisnicima osiguranja, podnositeljima odštetnih zahtjeva ili drugim vjerovnicima iz članka 57.
Države članice mogu predvidjeti da se aranžmani financiranja iz prvog podstavka mogu upotrebljavati i za pokrivanje drugih troškova povezanih s upotrebom instrumenata sanacije ako je upotreba aranžmana financiranja nužna da bi se postigli ciljevi sanacije.
Države članice za svoje aranžmane financiranja mogu upotrebljavati istu administrativnu strukturu kao i za svoje sustave jamstava u osiguranju, uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (26).