Članak 15.a Uključivanje energije iz obnovljivih izvora u zgrade

Kako bi promicale proizvodnju i uporabu energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada, države članice utvrđuju okvirni nacionalni udio energije iz obnovljivih izvora proizvedene na lokaciji ili u njezinoj blizini kao i energije iz obnovljivih izvora iz mreže u konačnoj potrošnji energije u svojem sektoru zgrada u 2030., koji udio je u skladu s okvirnim ciljem od najmanje 49 % udjela energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada u konačnoj potrošnji energije u zgradama u Uniji u 2030. Države članice uključuju svoj okvirni nacionalni udio i informacije o tome kako ga planiraju ostvariti u integrirane nacionalne energetske i klimatske planove podnesene u skladu s člancima 3. i 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

Države članice otpadnu toplinu i hladnoću mogu uračunati u okvirni nacionalni udio iz stavka 1., do granice od 20 % tog udjela. Ako to odluče učiniti, okvirni nacionalni udio povećava se za polovinu postotka otpadne topline i hladnoće koja je uračunana u taj udio.

Države članice uvode odgovarajuće mjere u svoje nacionalne propise i građevinske propise te, prema potrebi, u svoje programe potpore radi povećanja udjela električne energije te grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora, proizvedenih na lokaciji ili u njezinoj blizini kao i energije iz obnovljivih izvora iz mreže, u fondu zgrada. Takve mjere mogu uključivati nacionalne mjere koje se odnose na znatna povećanja potrošnje vlastite obnovljive energije, zajednice obnovljive energije, lokalno skladištenje energije, pametno punjenje i dvosmjerno punjenje, druge usluge u pogledu fleksibilnosti kao što je upravljanje potrošnjom, i u kombinaciji s poboljšanjima energetske učinkovitosti koja se odnose na kogeneraciju i veće rekonstrukcije kojima se povećava broj zgrada gotovo nulte energije i zgrada koje nadilaze minimalne zahtjeve energetskih svojstava predviđenih u članku 4. Direktive 2010/31/EU.

Države članice osiguravaju da javne zgrade na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini služe kao primjer u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava, u skladu s člankom 9. Direktive 2010/31/EU i člankom 5. Direktive 2012/27/EU. Države članice mogu dopustiti ispunjavanje te obveze tako što će, među ostalim, omogućiti trećim stranama da upotrebljavaju krovove javnih ili javno-privatnih zgrada za uređaje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

Ako se to smatra relevantnim, države članice mogu promicati suradnju između lokalnih tijela i zajednica obnovljive energije u sektoru zgrada, posebno primjenom javne nabave.

Kako bi postigle cilj koji se odnosi na okvirni udio energije iz obnovljivih izvora predviđen u stavku 1., države članice promiču uporabu sustava i opreme za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora te mogu promicati inovativnu tehnologiju, kao što su pametni elektrificirani sustavi i oprema za grijanje i hlađenje koji se temelje na obnovljivim izvorima energije, prema potrebi dopunjeni pametnim upravljanjem potrošnjom energije u zgradama. U tu svrhu države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, upotrebljavaju sve odgovarajuće alate i poticaje, uključujući oznake energetske učinkovitosti izrađene u skladu s Uredbom (EU) 2017/1369, energetske certifikate uspostavljene na temelju članka 11. Direktive 2010/31/EU i druge odgovarajuće certifikate ili norme izrađene na razini Unije ili na nacionalnoj razini te pružaju odgovarajuće informacije i savjete o obnovljivim, energetski visokoučinkovitim alternativama te o dostupnim financijskim instrumentima i poticajima za promicanje povećane stope zamjene starih sustava grijanja i povećanog prelaska na rješenja koja se temelje na energiji iz obnovljivih izvora.