+Članak 8. Obveza uštede energije
---+Članak 8. 1.
---+Članak 8. 2.
---+Članak 8. 3.
---+Članak 8. 4.
---+Članak 8. 5.
---+Članak 8. 6.
---+Članak 8. 7.
---+Članak 8. 8.
---+Članak 8. 9.
---+Članak 8. 10.
---+Članak 8. 11.
---+Članak 8. 12.
---+Članak 8. 13.
---+Članak 8. 14.
|
Članak 8. Obveza uštede energije
1. Pregled
| Naslov |
Regulativa |
|
Članak 8. 1.
|
Države članice ostvaruju kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja je barem jednaka:
(a)
novoj uštedi svake godine od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. u visini od 1,5 % godišnje količine prodaje energije krajnjim kupcima, prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2013. Iz tog se izračuna u cijelosti ili djelomično može isključiti količina prodane energije upotrijebljene u prometu;
(b)
novoj uštedi svake godine od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. u visini od:
i.
0,8 % godišnje krajnje potrošnje energije od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023., prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.;
ii.
1,3 % godišnje krajnje potrošnje energije od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2025., prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.;
iii.
1,5 % godišnje krajnje potrošnje energije od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2027., prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.;
iv.
1,9 % godišnje krajnje potrošnje energije od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2030., prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.
Odstupajući od prvog podstavka točke (b) podtočke i., Cipar i Malta ostvaruju novu uštedu svake godine od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. koja je jednaka 0,24 % godišnje krajnje potrošnje energije, prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019. Odstupajući od prvog podstavka točke (b) podtočaka ii., iii. i iv., Cipar i Malta ostvaruju novu uštedu svake godine od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030. koja je jednaka 0,45 % godišnje krajnje potrošnje energije, prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019. Države članice odlučuju kako treba rasporediti izračunanu količinu nove uštede u svakom razdoblju iz prvog podstavka točaka (a) i (b), pod uvjetom da se do kraja svakog razdoblja obveze ostvari zahtijevana ukupna kumulativna ušteda energije u krajnjoj potrošnji. Države članice nastavljaju ostvarivati novu godišnju uštedu u skladu sa stopom uštede iz prvog podstavka točke (b) podtočke iv. u desetogodišnjim razdobljima nakon 2030.
|
|
Članak 8. 2.
|
Države članice postižu iznos uštede energije koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. ovog članka uspostavom sustava obveze energetske učinkovitosti iz članka 9. ili donošenjem alternativnih mjera politike iz članka 10. Države članice mogu kombinirati sustav obveze energetske učinkovitosti s alternativnim mjerama politike. Države članice osiguravaju da se ušteda energije koja proizlazi iz mjera politike iz članaka 9. i 10. te članka 30. stavka 14. izračunava u skladu s Prilogom V.
|
|
Članak 8. 3.
|
Sustave obveze energetske učinkovitosti, alternativne mjere politike, ili njihovu kombinaciju, ili programe ili mjere financirane iz nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost države članice provode prioritetno, ali ne isključivo, kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim prihodima i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju. Države članice osiguravaju da mjere politike provedene u skladu s ovim člankom nemaju negativan učinak na te osobe. Ako je primjenjivo, države članice na najbolji mogući način iskorištavaju financiranje, uključujući javno financiranje, instrumente financiranja uspostavljene na razini Unije i prihode od emisijskih jedinica na temelju članka 24. stavka 3. točke (b), s ciljem uklanjanja negativnih učinaka i osiguravanja pravedne i uključive energetske tranzicije. Radi postizanja uštede energije koja se zahtijeva na temelju stavka 1. i ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2019/943 i Direktivu (EU) 2019/944, države članice u svrhu osmišljavanja takvih mjera politike razmatraju i promiču ulogu zajednica obnovljive energije i energetskih zajednica građana u doprinošenju provedbi tih mjera politike. Države članice utvrđuju i ostvaruju udio potrebne kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim prihodima i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju. Taj udio mora biti barem jednak udjelu kućanstava u energetskom siromaštvu kako je procijenjen u njihovim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima sastavljenima u skladu s člankom 3. stavkom 3. točkom (d) Uredbe (EU) 2018/1999. Države članice u svojoj procjeni udjela energetskog siromaštva u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima uzimaju u obzir sljedeće pokazatelje:
(a)
nemogućnost održavanja odgovarajuće temperature u domu (Eurostat, SILC [ilc_mdes01]);
(b)
nepodmirene račune za komunalne usluge (Eurostat, SILC, [ilc_mdes07]);
(c)
ukupan broj stanovnika koji živi u stambenom objektu s krovom koji propušta, vlažnim zidovima, podovima ili temeljima ili trulim prozorskim okvirima ili podom (Eurostat, SILC [ilc_mdho01]);
(d)
stopu rizika od siromaštva (Eurostat, istraživanja SILC-a i ECHP-a [ilc_li02]) (granična točka: 60 % medijana ekvivalentnog dohotka nakon socijalnih transfera).
Ako država članica nije dostavila podatak o udjelu kućanstava u energetskom siromaštvu kako je procijenjen u njezinu nacionalnom energetskom i klimatskom planu, udio potrebne kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim prihodima i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju mora biti barem jednak aritmetičkom prosjeku udjela pokazatelja iz trećeg podstavka za 2019. ili, ako podaci za 2019. nisu dostupni, za linearnu ekstrapolaciju njihovih vrijednosti za posljednje tri godine za koje su dostupni.
|
|
Članak 8. 4.
|
Države članice uključuju informacije o primijenjenim pokazateljima, aritmetičkom prosjeku udjela i rezultatima mjera politike uspostavljenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka u ažuriranjima svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenima na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, u svojim naknadnim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima priopćenima na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. te uredbe i u povezanim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku dostavljenima na temelju članka 17. te uredbe.
|
|
Članak 8. 5.
|
Države članice mogu uračunavati uštedu energije koja proizlazi iz mjera politike, bilo da su uvedene do 31. prosinca 2020. ili nakon tog datuma, pod uvjetom da te mjere dovedu do novih pojedinačnih mjera koje se poduzimaju nakon 31. prosinca 2020. Ušteda energije postignuta u bilo kojem razdoblju obveze ne uračunava se u količinu potrebne uštede energije iz prijašnjih razdoblja obveze utvrđenih u stavku 1.
|
|
Članak 8. 6.
|
Pod uvjetom da države članice ispune barem svoju obvezu kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) podtočke i., one mogu izračunati potrebni iznos uštede energije iz te podtočke na jedan ili više sljedećih načina:
(a)
primjenom godišnje stope uštede na prodaju energije krajnjim kupcima ili na krajnju potrošnju energije, prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.;
(b)
isključenjem iz osnovnog scenarija za izračun, u cijelosti ili djelomično, energije koja se upotrebljava u prometu;
(c)
korištenjem bilo koje od mogućnosti utvrđenih u stavku 8.
|
|
Članak 8. 7.
|
Ako države članice odluče iskoristiti bilo koju mogućnost iz stavka 6. u pogledu potrebne uštede energije iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) podtočke i., one utvrđuju:
(a)
vlastitu godišnju stopu uštede koja će se primjenjivati pri izračunu njihove kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji, čime se osigurava da konačni iznos njihove neto uštede energije nije niži od onog koji se zahtijeva u toj podtočki;
(b)
vlastiti osnovni scenarij za izračun u kojem se može u cijelosti ili djelomično isključiti energiju koja se upotrebljava u prometu.
|
|
Članak 8. 8.
|
Podložno stavku 9., svaka država članica može:
(a)
provesti izračun koji se zahtijeva u stavku 1. prvom podstavku točki (a), koristeći se vrijednostima od 1 % u 2014. i u 2015., 1,25 % u 2016. i u 2017. te 1,5 % u 2018., u 2019. i u 2020.;
(b)
isključiti iz izračuna, u cijelosti ili djelomično, količinu prodane energije upotrijebljene u razdoblju obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ili krajnje energije utrošene u razdoblju obveze iz točke (b) podtočke i. tog podstavka za potrebe industrijskih djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;
(c)
u iznos zahtijevane uštede energije iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i točke (b) podtočke i. uračunavati uštedu energije ostvarenu u sektorima pretvorbe, distribucije i prijenosa odnosno transporta energije, uključujući infrastrukturu za učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje, kao rezultat provedbe zahtjevâ iz članka 25. stavka 4., članka 26. stavka 7. točke (a) i članka 27. stavka 1., stavaka od 5. do 9. i stavka 11. Države članice obavješćuju Komisiju o planiranim mjerama politike u okviru ove točke za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. u sklopu svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova priopćenih na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. Učinak tih mjera izračunava se u skladu s Prilogom V. i uključuje se u te planove;
(d)
u iznos zahtijevane uštede energije uračunavati uštedu energije koja proizlazi iz pojedinačnih mjera koje se prvi puta provode od 31. prosinca 2008. i koje nastavljaju imati učinak u 2020. u pogledu razdoblja obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i nakon 2020. u pogledu razdoblja iz točke (b) podtočke i. tog podstavka te koje se mogu mjeriti i provjeriti;
(e)
u iznos zahtijevane uštede energije uračunavati uštedu energije koja proizlazi iz mjera politike, pod uvjetom da se može dokazati da te mjere dovode do pojedinačnih mjera koje se poduzimaju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. i koje donose uštedu nakon 31. prosinca 2020.;
(f)
iz izračuna iznosa zahtijevane uštede energije na temelju stavka 1. prvog podstavka točke (a) i točke (b) podtočke i. isključiti 30 % provjerljive količine energije proizvedene na ili u zgradama za vlastite potrebe kao rezultat mjera politike kojima se promiče nova ugradnja tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;
(g)
u iznos zahtijevane uštede energije iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i točke (b) podtočke i. uračunavati uštedu energije koja premašuje uštedu energije koja se zahtijeva za razdoblje obveze od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020., pod uvjetom da je ta ušteda rezultat pojedinačnih mjera poduzetih na temelju mjera politike iz članaka 9. i 10. koje su države članice priopćile u okviru svojih nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost i u izvješćima o napretku u skladu s člankom 26.
|
|
Članak 8. 9.
|
Države članice zasebno primjenjuju i izračunavaju učinak mogućnosti odabranih u skladu sa stavkom 8. na razdoblje iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i točke (b) podtočke i.:
(a)
za izračun iznosa uštede energije koji se zahtijeva za razdoblje obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (a), države članice mogu se koristiti mogućnostima navedenima u stavku 8. točkama od (a) do (d). Sve mogućnosti odabrane u skladu sa stavkom 8. zajedno iznose najviše 25 % uštede energije iz stavka 1. prvog podstavka točke (a);
(b)
za izračun iznosa uštede energije koji se zahtijeva za razdoblje obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) podtočke i., države članice mogu se koristiti mogućnostima navedenima u stavku 8. točkama od (b) do (g), pod uvjetom da pojedinačne mjere iz stavka 8. točke (d) nastave imati provjerljiv i mjerljiv učinak nakon 31. prosinca 2020. Sve mogućnosti odabrane u skladu sa stavkom 8. ne smiju zajedno dovesti do smanjenja iznosa uštede energije izračunane u skladu sa stavcima 6. i 7. za više od 35 %.
Bez obzira na to jesu li države članice u cijelosti ili djelomično isključile energiju koja se upotrebljava u prometu iz svog osnovnog scenarija za izračun ili se koristile bilo kojom od mogućnosti navedenih u stavku 8., one osiguravaju da izračunani neto iznos nove uštede koju treba ostvariti u krajnjoj potrošnji energije u razdoblju obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) podtočke i. od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. nije niži od iznosa koji je rezultat primjene godišnje stope uštede iz te podtočke.
|
|
Članak 8. 10.
|
Države članice opisuju u ažuriranjima svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenima na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, u svojim naknadnim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima priopćenima na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. Uredbe (EU) 2018/1999 i u skladu s Prilogom III. Uredbi (EU) 2018/1999 i odgovarajućim izvješćima o napretku izračun iznosa uštede energije koju treba ostvariti u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. i, prema potrebi, pojašnjavaju na koji su način utvrđeni godišnja stopa uštede i osnovni scenarij za izračun te kako su i u kojoj mjeri primijenjene mogućnosti iz stavka 8. ovog članka.
|
|
Članak 8. 11.
|
Države članice obavješćuju Komisiju o količini potrebne uštede energije iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) i stavka 3. ovog članka, o opisu mjera politike koje trebaju provesti da ostvare ukupni iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji i o svojim metodologijama za izračun u skladu s Prilogom V. ovoj Direktivi u okviru ažuriranja svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenih na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999 te u okviru svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova priopćenih na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. Uredbe (EU) 2018/1999. Države članice koriste obrazac za izvješćivanje koji im na raspolaganje stavlja Komisija.
|
|
Članak 8. 12.
|
Ako Komisija na temelju svoje ocjene integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku na temelju članka 29. Uredbe (EU) 2018/1999, ili nacrta ili konačnog ažuriranja posljednjeg priopćenog integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana prijavljenog na temelju članka 14. Uredbe (EU) 2018/1999, ili ocjene naknadnih nacrta ili konačnih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova priopćenih na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. Uredbe (EU) 2018/1999 zaključi da mjere politike ne osiguravaju postizanje potrebne kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji do kraja razdoblja obveze, Komisija može državama članicama čije mjere politike smatra nedovoljnima za osiguravanje ispunjavanja njihovih obveza uštede energije izdati preporuke u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) 2018/1999.
|
|
Članak 8. 13.
|
Ako država članica ne postigne potrebnu kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji do kraja razdoblja obveze utvrđenog u stavku 1., dužna je postići preostalu uštedu energije uz kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koju je dužna postići do kraja sljedećeg razdoblja obveze. U protivnom, ako država članica postigne kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji iznad potrebne razine do kraja svakog razdoblja obveze utvrđenog u stavku 1., ona ima pravo prenijeti prihvatljivi iznos od najviše 10 % takvog viška u sljedeće razdoblje obveze, bez povećanja ciljne obveze.
|
|
Članak 8. 14.
|
U okviru svojih ažuriranja nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenih na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, svojih relevantnih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku dostavljenih na temelju članka 17. te uredbe te svojih naknadnih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova priopćenih na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. te uredbe, države članice dokazuju, među ostalim i prema potrebi, s pomoću dokaza i izračuna:
(a)
da se u slučaju preklapanja učinka mjera politike ili pojedinačnih mjera ušteda energije ne uračunava dvaput;
(b)
kako ušteda energije postignuta u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom točkom (b) ovog članka doprinosi postizanju njihova nacionalnog doprinosa u skladu s člankom 4.;
(c)
da su mjere politike uspostavljene radi postizanja njihove obveze uštede energije i osmišljene u skladu s ovim člankom te da su te mjere politike prihvatljive i primjerene za osiguravanje potrebne količine kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji do kraja svakog razdoblja obveze.
|
,
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi
1.3 Povezani standardi
2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
- Builddate: 05.08.2026 00:00:00 -Doknr: CELEX:32023L1791
- EULAW -
EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.
DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.
|