Preamble: 1

(1)

Člankom 174. Ugovora propisuje se da politika Zajednice o okolišu treba doprinijeti, inter alia, očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, zaštiti zdravlja ljudi i promišljenoj i racionalnoj uporabi prirodnih bogatstava te da se treba temeljiti na načelu predostrožnosti. Člankom 6. Ugovora propisuje se da uvjete zaštite okoliša treba uključiti u definiciju politika i aktivnosti Zajednice, s ciljem posebno promicanja održivog razvoja.

(2)

Peti program djelovanja za okoliš: Ususret održivosti – program Europske zajednice o politici i djelovanju vezano za okoliš i održivi razvoj (5) dopunjen Odlukom Vijeća br. 2179/98/EZ (6) o njegovoj reviziji potvrđuje važnost procjenjivanja mogućih učinaka planova i programa na okoliš.

(3)

Konvencija o biološkoj raznolikosti zahtijeva od stranaka da u relevantne sektorske i međusektorske planove i programe koliko je moguće i primjereno uključuju očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti.

(4)

Procjena okoliša važan je instrument za uključivanje pitanja okoliša u izradu i usvajanje određenih planova i programa koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš u državama članicama jer omogućava da se ti učinci provođenja planova i programa uzmu u obzir tijekom njihove izrade i prije njihovog usvajanja.

(5)

Usvajanje postupaka procjene okoliša na razini izrade planova i programa trebalo bi koristiti poduzećima jer kroz uključivanje relevantnih informacija o okolišu u donošenje odluka pruža dosljedniji okvir djelovanja. Uključivanje šireg skupa čimbenika u donošenje odluka trebalo bi doprinijeti održivijim i učinkovitijim rješenjima.

(6)

Različiti sustavi procjene okoliša koji funkcioniraju unutar država članica trebaju sadržavati skup zajedničkih postupovnih zahtjeva potrebnih za doprinos visokom stupnju zaštite okoliša.

(7)

Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica od 25. veljače 1991., koja se odnosi i na države članice i na druge zemlje, podupire stranke Konvencije da njezina načela primijene i na planove i programe; na drugom sastanku stranaka Konvencije u Sofiji 26. i 27. veljače 2001. odlučeno je da se izradi pravno obvezujući protokol o strateškoj procjeni okoliša koji bi dopunio postojeće odredbe o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu, s ciljem njegovog usvajanja tijekom 5. Ministarske konferencije „Okoliš za Europu” na izvanrednom sastanku stranaka Konvencije zakazanom za svibanj 2003. u Kijevu u Ukrajini. Sustavi za procjenu planova i programa na okoliš koji funkcioniraju unutar Zajednice trebaju osigurati odgovarajuća prekogranična savjetovanja kada bi provođenje plana ili programa izrađenog u jednoj državi članici moglo imati značajne učinke na okoliš druge države članice. Informacije o planovima i programima koji imaju značajne učinke na okoliš drugih država treba prosljeđivati na uzajamnoj i ekvivalentnoj osnovi, unutar odgovarajućeg pravnog okvira između dvije države članice i tih drugih država.

(8)

Stoga treba djelovati na razini Zajednice kako bi se utvrdio osnovni okvir za procjenu okoliša u kojem bi se, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti, odredila općenita načela sustava procjene okoliša, a pojedinosti prepustile državama članicama. Djelovanje na razini Zajednice ne bi trebalo ići dalje od onog što je potrebno za postizanje ciljeva koji su utvrđeni u Ugovoru.

(9)

Ova je Direktiva postupovne prirode i njezine zahtjeve treba ili uključiti u postojeće postupke u državama članicama ili ugraditi u posebno uspostavljene postupke. S ciljem izbjegavanja udvostručivanja procjene, države članice, kada je to moguće, uzimaju u obzir činjenicu da će se procjene planova i programa obavljati na različitim hijerarhijskim razinama.

(10)

Svi planovi i programi koji su izrađeni za više sektora i kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata navedenih u prilozima I. i II. Direktivi Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (7) i svi planovi i programi za koje je utvrđeno da zahtijevaju procjenu prema Direktivi Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (8), mogli bi imati značajan učinak na okoliš i u pravilu bi trebali biti podložni sustavnoj procjeni okoliša. Kada se njima određuje uporaba malih površina na lokalnoj razini ili predstavljaju manje promjene gore navedenih planova ili programa, treba ih procjenjivati samo ako države članice utvrde da bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

(11)

Moguće je da ostali planovi i programi koji određuju okvir za buduće odobravanje provedbe projekata nemaju značajne učinke na okoliš u svim slučajevima pa ih treba procjenjivati samo ako države članice utvrde da bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

(12)

Kada to određuju, države članice trebaju uzeti u obzir relevantne kriterije određene ovom Direktivom.

(13)

Zbog svojih specifičnih karakteristika, neki planovi ili programi nisu podložni ovoj Direktivi.

(14)

Kada se ovom Direktivom zahtijeva procjena, potrebno je sastaviti izvješće o okolišu koje sadržava sve relevantne informacije kako je utvrđeno u ovoj Direktivi, koje utvrđuje, opisuje i ocjenjuje moguće značajne učinke provođenja planova i programa na okoliš i razumna alternativna rješenja, uzimajući u obzir ciljeve i zemljopisno područje primjene plana i programa; država članica treba prijaviti Komisiji sve mjere koje provodi, a tiču se kvalitete izvješća o okolišu.

(15)

Kako bi se doprinijelo transparentnom donošenju odluka, a s ciljem osiguranja sveobuhvatnosti i pouzdanosti informacija koje se dostavljaju za procjenu, potrebno je osigurati da se tijekom procjene planova i programa provode savjetovanja s tijelima koja imaju odgovarajuće odgovornosti za okoliš i s javnošću i da su postavljeni odgovarajući rokovi koji omogućuju dovoljno vremena za savjetovanje, uključujući i izražavanje mišljenja.

(16)

Kada bi provođenje plana ili programa izrađenog u jednoj državi članici moglo imati značajni učinak na okoliš druge države članice, potrebno je predvidjeti da se dotične države članice priključe savjetovanjima i da se relevantna tijela i javnost informiraju te da im se omogući da izraze svoje mišljenje.

(17)

Tijekom izrade plana i programa i prije nego što se on usvoji ili uputi u zakonodavni postupak, potrebno je uzeti u obzir izvješće o okolišu i mišljenja koja su iznijele odgovorna tijela i javnost, kao i rezultate svih prekograničnih savjetovanja.

(18)

Države članice trebaju osigurati da su, kada se plan i program usvoji, odgovorna tijela i javnost informirani i da im je omogućen pristup relevantnim informacijama.

(19)

Kada obveza provođenja procjena učinaka na okoliš proizlazi istodobno iz ove Direktive i drugog zakonodavstva Zajednice, npr. Direktive Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (9), Direktive 92/43/EEZ ili Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (10), države članice mogu omogućiti koordinirane ili zajedničke postupke koji ispunjavaju zahtjeve odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice, kako bi se izbjeglo udvostručivanje procjene.

(20)

Prvo izvješće o primjeni i učinkovitosti ove Direktive Komisija bi trebala podnijeti pet godina od stupanja ove Direktive na snagu, te nakon toga svakih sedam godina. S ciljem daljnjeg uključivanja zahtjeva zaštite okoliša i uzimajući u obzir stečeno iskustvo, prvo izvješće, ako je to moguće, trebaju pratiti prijedlozi izmjena ove Direktive, posebno vezano za mogućnost proširenja njezinog područja primjene na druga područja ili sektore, te druge vrste planova i programa,