Članak 325.q Faktori valutnog rizika

Faktori delta-valutnog rizika koje institucije trebaju primijeniti na instrumente koji su osjetljivi na valute jesu svi promptni devizni tečajevi između valute u kojoj je instrument nominiran i izvještajne valute institucije ili osnovne valute institucije ako institucija upotrebljava osnovnu valutu u skladu sa stavkom 7. Za svaki par valuta postoji jedan razred, koji sadržava jedinstveni faktor rizika i jedinstvenu neto osjetljivost.

Faktori vega-valutnog rizika koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jesu implicirane volatilnosti deviznih tečajeva između parova valuta. Te implicirane volatilnosti raspoređuju se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajućih opcija na koje se primjenjuju kapitalni zahtjevi: pola godine, godinu dana, tri godine, pet godina i 10 godina.

Faktori rizika zakrivljenosti za valute koje institucije trebaju primijeniti na instrumente s odnosnom imovinom koja je osjetljiva na valute jednaki su faktorima delta-valutnog rizika iz stavka 1.

Institucije nisu obvezne razlikovati između varijanti valute „onshore” i „offshore” (unutar zemlje i izvan nje) za sve valutne faktore delta-rizika, vega-rizika i rizika zakrivljenosti.

Ako se tečajna stopa koja je odnosna varijabla instrumenta i koji podliježe kapitalnim zahtjevima za rizike zakrivljenosti ne odnosi na izvještajnu valutu institucije ili osnovnu valutu institucije, institucija može s 1,5 podijeliti odgovarajuće komponente i iz članka 325.g stavka 2. za koje je xk faktor valutnog rizika između jedne ili dvije valute odnosnog instrumenta i izvještajne valute institucije ili osnovne valute institucije, ovisno o slučaju.

Podložno odobrenju nadležnog tijela, institucija može dosljedno s 1,5 podijeliti komponente I iz članka 325.g stavka 2. za sve faktore valutnog rizika instrumenata koji se odnose na valute i podliježu kapitalnim zahtjevima za rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da se istodobno pomakne svaki faktor valutnog rizika koji se temelji na izvještajnoj valuti institucije ili osnovnoj valuti institucije, ovisno o slučaju, koji je uključen u izračun tih komponenata.

Odstupajući od stavaka 1. i 3., institucija uz odobrenje nadležnog tijela može zamijeniti izvještajnu valutu drugom valutom („osnovna valuta”), u svim promptnim deviznim tečajevima radi kako bi iskazala faktor rizika delta-valutnog rizika i rizik zakrivljenosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Institucija kojoj je dopuštena upotreba osnovne valute iz prvog stavka preračunava preostale kapitalne zahtjeve za valutni rizik u izvještajnu valutu koristeći prevladavajući promptni devizni tečaj između osnovne valute i izvještajne valute.