+Članak 390. Izračun vrijednosti izloženosti
---+Članak 390. 1.
---+Članak 390. 2.
---+Članak 390. 3.
---+Članak 390. 4.
---+Članak 390. 5.
---+Članak 390. 6.
---+Članak 390. 7.
---+Članak 390. 8.
---+Članak 390. 9.

Članak 390. Izračun vrijednosti izloženosti

-

1. Pregled

,
Naslov Regulativa
Članak 390. 1.
Ukupne izloženosti prema grupi povezanih osoba izračunava se zbrajanjem izloženosti prema pojedinačnim osobama u toj grupi.
Članak 390. 2.
Ukupne izloženosti prema pojedinačnim osobama izračunavaju se zbrajanjem izloženosti u knjizi trgovanja i izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje.
Članak 390. 3.

Institucije mogu u pogledu izloženosti u knjizi trgovanja:

(a) 

prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u istim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba, pri čemu se neto pozicija u svakom pojedinom instrumentu izračunava u skladu s metodama iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 2.;

(b) 

prebiti svoje duge pozicije i kratke pozicije u različitim financijskim instrumentima koje je izdala određena osoba samo ako je financijski instrument na koji se odnosi kratka pozicija podređen financijskom instrumentu na koji se odnosi duga pozicija ili ako odnosni instrumenti imaju istu nadređenost.

Za potrebe točaka (a) i (b) financijski instrumenti mogu se rasporediti u razrede na osnovi različitih stupnjeva nadređenosti kako bi se utvrdila relativna nadređenost pozicija.

Članak 390. 4.
Institucije izračunavaju vrijednosti izloženosti ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovorâ o kreditnim izvedenicama koji su izravno sklopljeni s osobom u skladu s jednom od metoda navedenih u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljaka 3., 4. i 5., kako je primjenjivo. Izloženosti koje proizlaze iz transakcija iz članaka 378., 379. i 380. izračunavaju se na način utvrđen u tim člancima.

Pri izračunu vrijednosti izloženosti za ugovore iz prvog podstavka, ako su ti ugovori raspoređeni u knjigu trgovanja, institucije poštuju i načela navedena u članku 299.

Odstupajući od prvog podstavka, institucije s odobrenjem za primjenu metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 4. i dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. mogu primjenjivati te metode za izračun vrijednosti izloženosti za transakcije financiranja vrijednosnih papira.

Članak 390. 5.
Institucije ukupnoj izloženosti prema jednoj osobi dodaju izloženosti koje proizlaze iz ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovorâ o kreditnim izvedenicama, ako ugovor nije izravno sklopljen s tom osobom nego je ta osoba izdala odnosni dužnički ili vlasnički instrument.
Članak 390. 6.

Izloženosti ne uključuju ni jedno od sljedećeg:

(a) 

u slučaju transakcija kupnje ili prodaje valute, izloženosti nastale u redovnom roku namire ne duljem od dva radna dana nakon datuma izvršenog plaćanja;

(b) 

u slučaju transakcija kupnje ili prodaje vrijednosnih papira, izloženosti nastale u redovnom roku namire, ne duljem od pet radnih dana nakon datuma izvršenog plaćanja ili isporuke vrijednosnih papira, ovisno o tome što nastupi ranije;

(c) 

u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava, uključujući usluge pružanja platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i korespondentnog bankarstva ili usluga poravnanja, namire i skrbništva financijskih instrumenata za osobe, odgođene primitke sredstava te druge izloženosti koje proizlaze iz aktivnosti osoba, a koje ne traju dulje od sljedećeg radnog dana;

(d) 

u slučaju pružanja usluga prijenosa novčanih sredstava uključujući pružanje usluge platnog prometa, poravnanja i namire u svim valutama i usluga korespondentnog bankarstva, unutar dnevne izloženosti prema institucijama koje pružaju navedene usluge;

(e) 

izloženosti koje predstavljaju odbitnu stavku od stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člancima 36. i 56. ili bilo kakav drugi odbitak od tih stavki kojim se smanjuje omjer solventnosti.

Članak 390. 7.
Kako bi se utvrdila ukupna izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima institucija ima izloženosti na temelju transakcija iz članka 112. točaka (m) i (o) ili na temelju drugih transakcija gdje postoji izloženost prema odnosnoj imovini, institucija procjenjuje svoje odnosne izloženosti ovisno o ekonomskoj biti strukture određene transakcije i rizike koji su svojstveni strukturi same transakcije, kako bi se utvrdilo predstavlja li ona dodatnu izloženost.
Članak 390. 8.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:

(a) 

uvjete i metodologiju koje treba upotrijebiti za utvrđivanje ukupne izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba za vrste izloženosti iz stavka 7.;

(b) 

uvjete pod kojima struktura transakcija iz stavka 7. ne čini dodatnu izloženost.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 390. 9.
Za potrebe stavka 5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način utvrđivanja izloženosti koje proizlaze iz ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovora o kreditnim izvedenicama, ako ugovor nije izravno sklopljen s jednom osobom, nego je ta osoba izdala odnosni dužnički ili vlasnički instrument za njihovo uvrštenje u izloženosti prema osobi.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev