Članak 395. Ograničenje velikih izloženosti

Ako je iznos od 150 milijuna EUR veći od 25 % osnovnog kapitala institucije, vrijednost izloženosti nakon što se uzme u obzir učinak smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ove Uredbe ne smije prelaziti razumno ograničenje u smislu osnovnog kapitala institucije. To ograničenje određuje institucija u skladu s politikama i postupcima iz članka 81. Direktive 2013/36/EU kako bi obuhvatila i nadzirala koncentracijski rizik. To ograničenje ne smije prelaziti 100 % osnovnog kapitala institucije.

Nadležna tijela mogu odrediti granicu nižu od 150 milijuna EUR te u tome slučaju o tome obavješćuju EBA-u i Komisiju.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, izloženost GSV institucije prema drugoj GSV instituciji ili GSV instituciji izvan EU-a, nakon uzimanja u obzir učinka smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. ne smije prelaziti 15 % njezina redovnog osnovnog kapitala. GSV institucija se usklađuje s tim ograničenjem najkasnije 12 mjeseci od datuma na koji je utvrđena kao GSV institucija. Ako GSV institucija ima izloženost prema drugoj instituciji ili grupi koja se utvrdi kao GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a, usklađuje se s tim ograničenjem najkasnije 12 mjeseci od datuma na koji je ta druga institucija ili grupa utvrđena kao GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a.

Pri izradi tih smjernica EBA razmatra bi li uvođenje dodatnih ograničenja imalo značajan negativan učinak na profil rizičnosti institucija s poslovnim nastanom u Uniji, na ponudu kredita realnom gospodarstvu i na stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta.

Do 31. prosinca 2015. Komisija ocjenjuje primjerenost i učinak uvođenja ograničenja izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira, uzimajući u obzir kretanja u Uniji i međunarodna kretanja u području bankarstva u sjeni, velike izloženosti i tehnike smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta o ograničenjima izloženosti prema subjektima iz bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira.

In updating those guidelines, EBA shall take due account, among other considerations, of the contribution of shadow banking entities to the capital markets union, the potential adverse impact that any changes of those guidelines, including additional limits, could have on the business model and risk profile of the institutions and on the stability and the orderly functioning of financial markets.

In addition, by 31 December 2027, EBA, after consulting ESMA, shall submit a report to the Commission on the contribution of shadow banking entities to the capital markets union and on institutions’ exposures to such entities, including on the appropriateness of aggregate limits or tighter individual limits to those exposures, while taking due account of the regulatory framework and business models of such entities.

By 31 December 2028, the Commission shall, where appropriate, on the basis of that report, submit to the European Parliament and to the Council a legislative proposal on exposure limits to shadow banking entities.

Svaki put kad se ograničenje prekorači institucija bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu osobe na koju se prekoračenje odnosi te, ako je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koju se prekoračenje odnosi.

Neovisno o stavku 1. ovog članka i članku 400. stavku 1. točki (f), kada države članice donose nacionalne propise kojima se bankarskim grupacijama nalaže donošenje strukturnih mjera, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije u bankarskoj grupaciji koje drže depozite koji su pokriveni sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavu osiguranja depozita ( 34 ) ili ekvivalentnim sustavima osiguranja depozita u trećoj zemlji, ograniče velike izloženosti između 28. lipnja 2013. i 30. lipnja 2015. na najviše 25 % i najmanje 15 %, a zatim od 1. srpnja 2015. na 10 % na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 11. stavkom 5. za unutargrupne izloženosti kada se te izloženosti sastoje od izloženosti subjektu koji u odnosu na strukturne mjere ne pripada istoj podgrupi.

Za potrebe ovog stavka, treba ispuniti sljedeće uvjete:

Primjena ovog pristupa ne smije dovesti u pitanje djelotvoran nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ili stvoriti zapreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

U roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 7. EBA daje svoje mišljenje o točkama navedenima u tom stavku Vijeću, Komisiji i dotičnoj državi članici. Odgovarajuća nadležna tijela mogu također dati svoja mišljenja o točkama navedenima u tom stavku Vijeću, Komisiji i dotičnoj državi članici.

Uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri mišljenja iz drugog podstavka i ako postoje čvrsti i jasni dokazi da te mjere imaju negativan učinak na unutarnje tržište koji je veći od koristi za financijsku stabilnost, Komisija, u roku od dva mjeseca od primanja obavijesti, odbija predložene nacionalne mjere. U suprotnom, Komisija prihvaća predložene nacionalne mjere za inicijalno razdoblje od dvije godine koje se prema potrebi mogu mijenjati.

Komisija odbija predložene nacionalne mjere samo ako smatra da predložene nacionalne mjere uzrokuju nerazmjerne negativne učinke na cijeli financijski sustav u drugim državama članicama ili na njegove dijelove ili u Uniji kao cjelini, čime čine ili stvaraju zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta ili slobodnom kretanju kapitala u skladu s odredbama UFEU-a.

U ocjeni Komisija uzima u obzir mišljenje EBA-e i dokaze u skladu sa stavkom 7.

Prije isteka tih mjera, nadležna tijela mogu predložiti nove mjere za produljenje razdoblja primjene svaki put za dodatno razdoblje od 2 godine. U tom slučaju, o tome izvješćuju Komisiju, Vijeće, odgovarajuća nadležna tijela i EBA-u. Odobrenje novih mjera podliježe postupku navedenom u ovom članku. Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 458.