UREDBA (EU) 2020/1503 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 7. listopada 2020. o europskim pružateljima usluga skupnog financiranja za poduzeća i izmjeni Uredbe (EU) 2017/1129 i Direktive (EU) 2019/1937 (Tekst značajan za EGP)

(1)

Skupno financiranje sve je uvrježeniji oblik alternativnog financiranja za novoosnovana poduzeća (start-ups) te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), koje se obično temelji na malim ulaganjima. Skupno financiranje sve je važniji oblik posredovanja u kojem pružatelj usluga skupnog financiranja, ne preuzimajući vlastiti rizik, upravlja digitalnom platformom otvorenom za javnost s ciljem povezivanja ili olakšavanja povezivanja potencijalnih ulagatelja ili zajmodavaca s poduzećima koja traže financiranje. Takvo financiranje moglo bi biti u obliku zajmova ili stjecanja prenosivih vrijednosnih papira ili drugih instrumenata dopuštenih za potrebe skupnog financiranja. Stoga je primjereno u područje primjene ove Uredbe uključiti i skupno financiranje koje se temelji na pozajmljivanju i skupno financiranje koje se temelji ulaganjima jer ti oblici skupnog financiranja mogu biti strukturirani kao usporedive alternativne mogućnosti financiranja.

(2)

Pružanje usluga skupnog financiranja u pravilu uključuje tri vrste aktera: vlasnika projekta koji predlaže projekt za financiranje, ulagatelje koji financiraju predloženi projekt i organizaciju koja služi kao posrednik, u obliku pružatelja usluga skupnog financiranja koji povezuje vlasnike projekata i ulagatelje putem internetske platforme.

(3)

Skupno financiranje može doprinijeti osiguravanju pristupa financiranju za MSP-ove i dovršetku unije tržišta kapitala. Otežan pristup financiranju za MSP-ove predstavlja problem čak i u onim državama članicama u kojima je pristup bankovnom financiranju ostao stabilan tijekom cijele financijske krize. Skupno financiranje pojavilo se i postalo je uvriježena praksa financiranja poslovnih aktivnosti fizičkih i pravnih osoba. Takvo financiranje odvija se putem internetskih platformi, poslovne aktivnosti u pravilu financira veliki broj osoba ili organizacija, a poduzeća, među ostalim novoosnovana poduzeća, prikupljaju relativno male novčane iznose.

(4)

Osim što im osigurava alternativni izvor financiranja, uključujući poduzetnički kapital, skupno financiranje poduzećima može ponuditi i druge prednosti. Može poslužiti kao potvrda poslovne ideje, pružiti poduzetnicima pristup velikom broju osoba koje s njima dijele spoznaje i informacije, a može poslužiti i kao marketinški alat.

(5)

Nekoliko je država članica već uvelo posebno prilagođene nacionalne režime za skupno financiranje. Ti režimi prilagođeni su značajkama i potrebama lokalnih tržišta i ulagatelja. Zbog toga se postojeća nacionalna pravila razlikuju širom Unije u pogledu uvjeta poslovanja platformi za skupno financiranje, opsega dopuštenih aktivnosti i zahtjevâ u pogledu odobrenja za rad.

(6)

Razlike među postojećim nacionalnim pravilima takve su da ometaju prekogranično pružanje usluga skupnog financiranja i stoga imaju izravan učinak na funkcioniranje unutarnjeg tržišta tih usluga. Posebice, rascjepkanost pravnog okvira duž nacionalnih granica dovodi do znatnih pravnih troškova za male ulagatelje, koji se često suočavaju s poteškoćama pri utvrđivanju pravila primjenjivih na prekogranične usluge skupnog financiranja. Takvi se ulagatelji stoga često suzdržavaju od prekograničnog ulaganja putem platformi za skupno financiranje. Zbog istih se razloga pružatelji usluga skupnog financiranja koji upravljaju takvim platformama suzdržavaju od nuđenja svojih usluga u državama članicama koje nisu država članica u kojoj imaju poslovni nastan. Zbog toga su usluge skupnog financiranja do danas ostale u velikoj mjeri ograničene na nacionalnu razinu, na štetu tržišta skupnog financiranja na razini Unije, čime je poduzećima uskraćen pristup uslugama skupnog financiranja, osobito u slučajevima u kojima ta poduzeća posluju na manjim nacionalnim tržištima.

(7)

Kako bi se potaknule prekogranične usluge skupnog financiranja i olakšalo ostvarivanje slobode pružanja i primanja tih usluga na unutarnjem tržištu, potrebno je ukloniti postojeće prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usluga skupnog financiranja i osigurati visoku razinu zaštite ulagatelja utvrđivanjem regulatornog okvira na razini Unije.

(8)

Ova Uredba ima za cilj potaknuti prekogranično financiranje poduzetničkih projekata uklanjanjem prepreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta usluga skupnog financiranja. Usluge skupnog financiranja u odnosu na kreditiranje potrošača, kako je definirano u članku 3. točki (a) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), stoga ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(9)

Kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i osigurao djelotvoran nadzor nad pružateljima usluga skupnog financiranja, pružateljima tih usluga trebalo bi biti zabranjeno primati depozite ili ostala povratna sredstva od javnosti, osim ako također imaju odobrenje za rad kao kreditna institucija u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4). Međutim, države članice trebale bi osigurati da se nacionalnim pravom ne zahtijeva odobrenje za rad kao kreditna institucija ni bilo koje drugo pojedinačno odobrenje, izuzeće ili oslobođenje za vlasnike projekata ili ulagatelje u slučaju kada oni prihvaćaju sredstva ili daju zajmove u svrhu ponude projekata skupnog financiranja ili ulaganja u njih.

(10)

Cilj pružanja usluga skupnog financiranja jest olakšati financiranje projekta prikupljanjem kapitala od velikog broja osoba od kojih svaka doprinosi relativno malim iznosima ulaganja putem javno dostupnog internetskog informacijskog sustava. Usluge skupnog financiranja na taj su način dostupne neograničenom skupu ulagatelja koji istodobno primaju prijedloge za ulaganje, te podrazumijevaju prikupljanje sredstava prije svega od fizičkih osoba, među ostalima od onih fizičkih osoba koje ne raspolažu velikom neto imovinom. Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na usluge skupnog financiranja koje se sastoje od zajedničkog pružanja, na javnoj platformi kojom se omogućuje neograničen pristup ulagateljima, usluga zaprimanja i prijenosa nalogâ klijenata i plasmana prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata dopuštenih u svrhu skupnog financiranja bez obveze otkupa. Zajedničko pružanje tih usluga glavna je značajka usluga skupnog financiranja u usporedbi s određenim investicijskim uslugama predviđenima Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), iako se te usluge, promatrane pojedinačno, podudaraju s uslugama obuhvaćenima tom direktivom.

(11)

Kada je riječ o skupnom financiranju koje se temelji na pozajmljivanju, ova Uredba trebala bi se primjenjivati na usluge skupnog financiranja koje se sastoje od omogućivanja odobravanja zajmova, što uključuje usluge kao što su predstavljanje ponuda za skupno financiranje klijentima i utvrđivanje cijena ili procjena kreditnog rizika projekata skupnog financiranja ili vlasnika projekata. Definicijom usluga skupnog financiranja trebalo bi obuhvatiti različite poslovne modele kojima se omogućuje sklapanje ugovora o zajmu između jednog ili više ulagatelja i jednog ili više vlasnika projekata putem platforme za skupno financiranje. Zajmovi obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe trebali bi biti zajmovi s bezuvjetnim obvezama vraćanja ugovorenog iznosa novca ulagatelju, pri čemu platforme za skupno financiranje koje se temelje na pozajmljivanju samo omogućuju ulagateljima i vlasnicima projekata sklapanje ugovora o zajmu a pružatelj usluga skupnog financiranja ni u kojem trenutku ne djeluje kao vjerovnik vlasnika projekta. Omogućivanje odobravanja zajmova koje je obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe treba razlikovati od djelatnosti kreditne institucije, koja odobrava kredite za vlastiti račun i prima depozite ili ostala povratna sredstva od javnosti.

(12)

Kako bi pružali svoje usluge pružatelji usluga skupnog financiranja upravljaju javno dostupnim internetskim informacijskim sustavima, među ostalim i sustavima koji iziskuju registraciju korisnika.

(13)

Kada je riječ o skupnom financiranju koje se temelji na ulaganjima, prenosivost je važna zaštitna mjera kojom se ulagateljima omogućuje odustati od svojeg ulaganja jer im se njome pruža mogućnost raspolagati svojim udjelom na tržištima kapitala. Stoga su ovom Uredbom obuhvaćene i dopuštene usluge skupnog financiranja povezane s prenosivim vrijednosnim papirima. Udjeli u određenim društvima s ograničenom odgovornošću osnovanima u skladu s nacionalnim pravom država članica također su slobodno prenosivi na tržištima kapitala te stoga ne bi trebalo spriječiti njihovo uključivanje u područje primjene ove Uredbe.

(14)

Određeni instrumenti dopušteni u svrhu skupnog financiranja u pojedinim državama članicama podliježu nacionalnom pravu kojim se uređuje njihova prenosivost, kao što je zahtjev da prijenos mora ovjeriti javni bilježnik. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo kojim se uređuje prijenos takvih instrumenata.

(15)

Inicijalne ponude povezane s kriptovalutama imaju potencijal za financiranje MSP-ova, inovativnih novoosnovanih poduzeća i inovativnih rastućih poduzeća (scale-ups) te mogu ubrzati prijenos tehnologije, no po svojim se značajkama znatno razlikuju od usluga skupnog financiranja uređenih ovom Uredbom.

(16)

S obzirom na rizike povezane s ulaganjima u okviru skupnog financiranja, a u interesu djelotvorne zaštite ulagatelja i uspostave mehanizma za tržišnu disciplinu, primjereno je uvesti prag za ukupnu vrijednost ponuda za skupno financiranje koje je dao određeni vlasnik projekta. U skladu s time taj bi prag trebalo utvrditi u iznosu od 5 000 000 EUR, što je prag koji primjenjuje većina država članica kako bi izuzela javne ponude vrijednosnih papira od obveze objave prospekta u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(17)

Preklapanje regulatornih okvira utvrđenih u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2017/1129 zbog praga od 5 000 000 EUR moglo bi povećati rizik regulatorne arbitraže i imati negativan učinak na pristup financiranju i razvoj tržištâ kapitala u određenim državama članicama. Osim toga, do danas je samo ograničen broj država članica uspostavio poseban pravni okvir kojim se uređuju platforme za skupno financiranje i usluge skupnog financiranja. Uzimajući u obzir činjenicu da su prilikom provedbe Uredbe (EU) 2017/1129 pojedine države članice utvrdile prag od 5 000 000 EUR ispod kojega se javne ponude vrijednosnih papira izuzimaju od obveze objave prospekta te uzimajući u obzir da bi se od tih država članica s obzirom na prilagodbu njihova nacionalnog prava i osiguravanje primjene jedinstvenog praga u skladu s ovom Uredbom mogao zahtijevati znatan napor, ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti neproduljivo privremeno odstupanje kako bi se tim državama članicama omogućilo da ulože taj znatan napor. To privremeno odstupanje trebalo bi se primjenjivati tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja kako bi se funkcioniranje unutarnjeg tržišta poremetilo u najmanjoj mogućoj mjeri.

(18)

Kako bi se održala visoka razina zaštite ulagatelja, smanjili rizici povezani sa skupnim financiranjem i osiguralo pravedno postupanje prema svim klijentima, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi imati uspostavljenu poslovnu politiku osmišljenu za osiguravanje da se projekti na njihovim platformama odabiru i da se usluge skupnog financiranja pružaju na profesionalan, pravedan i transparentan način.

(19)

Kako bi poboljšali uslugu koju pružaju svojim klijentima, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi moći predlagati projekte skupnog financiranja pojedinačnim ulagateljima na temelju jednog ili više specifičnih parametara ili pokazatelja rizika, kao što su vrsta ili sektor poslovne aktivnosti ili kreditni rejting, o kojima je ulagatelj unaprijed obavijestio pružatelja usluga skupnog financiranja. Međutim, odobrenjem za rad pribavljenim u skladu s ovom Uredbom pružateljima usluga skupnog financiranja ne bi se trebalo dati pravo na pružanje usluga pojedinačnog ili zajedničkog upravljanja imovinom. Kako bi se osiguralo da se mogućnosti ulaganja potencijalnim ulagateljima nude na neutralnoj osnovi, pružatelji usluga skupnog financiranja ne bi trebali isplaćivati niti prihvaćati nikakve naknade, popuste ili nenovčane koristi za usmjeravanje nalogâ ulagatelja prema određenoj ponudi iznesenoj na vlastitoj platformi ili na platformi treće strane.

(20)

Poslovni modeli u kojima se upotrebljavaju automatizirani procesi na temelju kojih pružatelj usluga skupnog financiranja automatski dodjeljuje sredstva projektima skupnog financiranja u skladu s parametrima i pokazateljima rizika koje je ulagatelj unaprijed odredio, odnosno takozvano automatizirano ulaganje (auto-investing), trebali bi se smatrati upravljanjem portfeljem zajmova na pojedinačnoj osnovi.

(21)

Postojanje alata za filtriranje na platformi za skupno financiranje iz ove Uredbe ne bi trebalo smatrati investicijskim savjetovanjem u skladu s Direktivom 2014/65/EU ako se tim alatima klijentima informacije pružaju na neutralan način što ne čini preporuku. Takvi alati trebali bi uključivati one alate kojima se prikazuju rezultati na temelju kriterija koji se odnose na isključivo objektivne značajke proizvoda. Objektivne značajke proizvoda u kontekstu platforme za skupno financiranje mogli bi biti prethodno utvrđeni projektni kriteriji kao što su gospodarski sektor, upotrijebljeni instrument i kamatna stopa ili kategorija rizika ako su obznanjene dostatne informacije u vezi s metodom izračuna. Slično tome, ključni financijski podatci izračunani bez bilo kakvog raspona diskrecijskog prava također bi se trebali smatrati objektivnim kriterijima.

(22)

Cilj ove Uredbe jest olakšati izravna ulaganja i izbjeći stvaranje mogućnosti regulatorne arbitraže za financijske posrednike koji su uređeni drugim pravnim aktima Unije, a posebno pravnim aktima Unije koji se odnose na upravitelje imovinom. Upotrebu pravnih struktura, među ostalim subjekata posebne namjene, koji posreduju između projekta skupnog financiranja i ulagateljâ trebalo bi stoga strogo regulirati i dopustiti samo kada je to opravdano, i to tako da se ulagatelju omogući stjecanje udjela, primjerice, u nelikvidnoj ili nedjeljivoj imovini izdavanjem prenosivih vrijednosnih papira putem subjekta posebne namjene.

(23)

Za primjereno upravljanje rizicima i sprečavanje svakog sukoba interesa ključno je osigurati djelotvoran sustav upravljanja. Pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi stoga imati uspostavljene aranžmane za upravljanje kojima se osigurava djelotvorno i razborito upravljanje tim pružateljima usluga skupnog financiranja. Fizičke osobe odgovorne za navedeno upravljanje trebale bi imati dobar ugled te posjedovati dovoljno znanja, vještina i iskustva. Pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi također uspostaviti postupke za primanje i rješavanje pritužbi klijenata.

(24)

Klijenti su izloženi potencijalnim rizicima povezanima s pružateljima usluga skupnog financiranja, osobito operativnim rizicima. Kako bi se klijente zaštitilo od takvih rizika, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi podlijegati bonitetnim zahtjevima.

(25)

Od pružatelja usluga skupnog financiranja trebalo bi zahtijevati da izrade planove kontinuiteta poslovanja u kojima se predviđaju rješenja za rizike povezane s prestankom poslovanja pružatelja usluga skupnog financiranja. Takvi bi planovi kontinuiteta poslovanja trebali obuhvaćati odredbe za postupanje s ključnim funkcijama, koje bi, ovisno o poslovnom modelu pružatelja usluga skupnog financiranja, mogle uključivati odredbe o nastavku servisiranja nepodmirenih zajmova, obavješćivanju klijenata i primopredaji aranžmana za pohranu imovine.

(26)

Pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi funkcionirati kao neutralni posrednici među klijentima koji se koriste njihovom platformom za skupno financiranje. Kako bi se spriječili sukobi interesa, trebalo bi utvrditi određene zahtjeve u pogledu pružatelja usluga skupnog financiranja, njihovih imatelja udjela, rukovoditelja i zaposlenika te svake fizičke ili pravne osobe koja je blisko povezana s njima putem kontrole. Pružatelji usluga skupnog financiranja osobito ne bi smjeli imati nikakav udjel u ponudama za skupno financiranje na svojim platformama za skupno financiranje. Imatelji većinskih udjela, rukovoditelji i zaposlenici te svaka fizička ili pravna osoba koja je blisko povezana s njima putem kontrole ne bi smjeli djelovati kao vlasnici projekata u odnosu na usluge skupnog financiranja koje se nude na njihovoj platformi za skupno financiranje. Međutim, tim imateljima većinskih udjela, rukovoditeljima, zaposlenicima te fizičkim ili pravnim osobama ne bi trebalo zabraniti da djeluju kao ulagatelji u projekte koji se nude na njihovoj platformi za skupno financiranje, pod uvjetom da su uspostavljene primjerene zaštitne mjere protiv sukoba interesa.

(27)

Pružateljima usluga skupnog financiranja trebalo bi u interesu učinkovitog i neometanog pružanja usluga skupnog financiranja omogućiti da bilo koju operativnu funkciju povjere trećoj strani, djelomično ili u cijelosti, pod uvjetom da se takvim izdvajanjem ne narušava kvaliteta unutarnjih kontrola pružateljâ usluga skupnog financiranja ili djelotvoran nadzor pružateljâ usluga skupnog financiranja. Međutim, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi ostati u cijelosti odgovorni za usklađenost s ovom Uredbom u vezi s izdvojenim aktivnostima.

(28)

Zahtjevi u vezi s pohranom imovine ključni su za zaštitu ulagatelja koji primaju usluge skupnog financiranja. Prenosive vrijednosne papire ili instrumente dopuštene za potrebe skupnog financiranja koji mogu biti evidentirani na računu financijskih instrumenata ili se mogu fizički dostaviti pružatelju usluga skrbništva trebao bi pohranjivati kvalificirani pružatelj usluga skrbništva koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili 2014/65/EU. Ovisno o vrsti imovine koja se pohranjuje, imovina se mora čuvati u skrbništvu, kao u slučaju prenosivih vrijednosnih papira koji mogu biti evidentirani na računu financijskih instrumenata ili se mogu fizički dostaviti, ili mora podlijegati provjeri vlasništva i vođenju evidencije vlasništva. Pohrana prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata dopuštenih za potrebe skupnog financiranja koje u skladu s nacionalnim pravom evidentira samo vlasnik projekta ili njegov agent, kao što su ulaganja u neuvrštena društva, ili koji se čuvaju na pojedinačno odvojenom računu koji bi klijent mogao izravno otvoriti pri središnjem depozitoriju vrijednosnih papira, smatra se istovrijednom pohrani imovine kod kvalificiranih pružatelja usluga skrbništva.

(29)

Budući da samo pružatelji platnih usluga smiju pružati platne usluge kako su definirane u Direktivi (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (7), odobrenje za pružanje usluga skupnog financiranja ne podrazumijeva odobrenje za pružanje platnih usluga. Stoga je primjereno pojasniti da kada pružatelj usluga skupnog financiranja pruža takve platne usluge u vezi sa svojim uslugama skupnog financiranja on mora biti i pružatelj platnih usluga kako je definiran u Direktivi (EU) 2015/2366. Tim se zahtjevom ne dovode u pitanje subjekti koji imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU te obavljaju aktivnost iz članka 3. Direktive (EU) 2015/2366 i također podliježu zahtjevu u vezi s obavješćivanjem utvrđenom u članku 37. Direktive (EU) 2015/2366. Kako bi se omogućio primjeren nadzor nad tim aktivnostima, pružatelj usluga skupnog financiranja trebao bi obavijestiti nadležna tijela o tome namjerava li sâm pružati platne usluge, uz odgovarajuće odobrenje za rad, ili će se te usluge izdvojiti trećoj strani koja ima odobrenje za rad.

(30)

Za rast i neometano funkcioniranje prekograničnih usluga skupnog financiranja potrebni su dostatna rasprostranjenost i povjerenje javnosti u te usluge. Stoga je potrebno utvrditi jedinstvene, razmjerne i izravno primjenjive zahtjeve u vezi s izdavanjem odobrenja za rad pružateljima usluga skupnog financiranja. Zahtjevima u vezi s uslugama skupnog financiranja trebalo bi stoga olakšati prekogranično pružanje tih usluga, smanjiti operativne rizike i osigurati visoku razinu transparentnosti i zaštite ulagatelja.

(31)

Kako bi se osigurao djelotvoran nadzor nad pružateljima usluga skupnog financiranja, samo bi pravne osobe sa stvarnim i stabilnim poslovnim nastanom u Uniji, što uključuje i potrebne resurse, trebale moći podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad kao pružatelji usluga skupnog financiranja u skladu s ovom Uredbom.

(32)

Usluge skupnog financiranja mogu biti izložene rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, kako je istaknuto u Izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 26. lipnja 2017. o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti. Stoga bi pri utvrđivanju uvjetâ za izdavanje odobrenja za rad pružateljima usluga skupnog financiranja i za procjenu dobrog ugleda fizičkih osoba odgovornih za upravljanje pružateljima usluga skupnog financiranja trebalo predvidjeti zaštitne mjere, kao i ograničavanjem pružanja platnih usluga na subjekte koji imaju dozvolu za rad i koji podliježu zahtjevima u vezi sa sprečavanjem pranja novca i financiranjem terorizma. Radi daljnjeg osiguravanja integriteta tržišta sprečavanjem rizika od pranja novca i financiranja terorizma te uzimajući u obzir iznos sredstava koji se može prikupiti ponudom za skupno financiranje u skladu s ovom Uredbom, Komisija bi trebala procijeniti nužnost i razmjernost toga da se pružateljima usluga skupnog financiranja nametnu obveze usklađenosti s nacionalnim pravom kojim se provodi Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (8) u pogledu pranja novca ili financiranja terorizma i toga da se ti pružatelji usluga skupnog financiranja dodaju na popis obveznika za potrebe te direktive.

(33)

Kako bi se pružateljima usluga skupnog financiranja omogućilo prekogranično poslovanje bez suočavanja s različitim pravilima i tako olakšalo ulagateljima iz različitih država članica da financiraju projekte širom Unije, državama članicama ne bi trebalo dopustiti uvođenje dodatnih zahtjeva za one pružatelje usluga skupnog financiranja koji imaju odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

(34)

Procesom izdavanja odobrenja za rad trebalo bi omogućiti nadležnim tijelima da budu obaviještena o uslugama koje potencijalni pružatelji usluga skupnog financiranja namjeravaju pružati, među ostalim o platformama za skupno financiranje kojima namjeravaju upravljati, te da procijene kvalitetu njihova rukovodstva, njihovu unutarnju organizaciju i njihove postupke koje su uspostavili radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom.

(35)

Kako bi se osigurao odgovarajući nadzor i izbjegla nerazmjerna administrativna opterećenja, subjekti koji imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) ili Direktivom 2013/36/EU, 2014/65/EU ili (EU) 2015/2366 i koji namjeravaju pružati usluge skupnog financiranja trebali bi moći imati odobrenje za rad i u skladu s nekom od tih direktiva i u skladu s ovom Uredbom. U takvim slučajevima trebao bi se primjenjivati pojednostavnjeni postupak izdavanja odobrenja za rad i nadležna tijela ne bi trebala zahtijevati podnošenje dokumenata ili dokaza koji su im već na raspolaganju.

(36)

Kako bi se ulagateljima omogućila veća transparentnost u pogledu pružanja usluga skupnog financiranja, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (ESMA) trebalo bi uspostaviti ažurirani javni registar svih pružatelja usluga skupnog financiranja koji imaju odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom. Taj registar trebao bi sadržavati informacije o svim platformama za skupno financiranje koje posluju u Uniji.

(37)

Odobrenje za rad koje je u skladu s ovom Uredbom trebalo bi oduzeti ako pružatelj usluga skupnog financiranja više ne ispunjava uvjete na temelju kojih mu je izdano odobrenje za rad. Nadležna tijela trebala bi također imati ovlast oduzeti odobrenje za rad koje je u skladu s ovom Uredbom kada su pružatelj usluga skupnog financiranja, ili treća strana koja djeluje u njegovo ime, izgubili svoje odobrenje kojim im se omogućuje pružanje platnih usluga u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 ili investicijskih usluga u skladu s Direktivom 2014/65/EU, ili kada se utvrdi da su pružatelj usluga skupnog financiranja koji je također pružatelj platnih usluga, ili njegovi rukovoditelji, zaposlenici ili treća strana koja djeluje u njegovo ime, povrijedili nacionalno pravo kojim se provodi Direktiva (EU) 2015/849.

(38)

Kako bi svojim klijentima pružio širok raspon usluga, pružatelju usluga skupnog financiranja koji ima odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom trebalo bi biti dopušteno obavljati aktivnosti koje nisu pružanje usluga skupnog financiranja obuhvaćeno odobrenjem za rad u skladu s ovom Uredbom.

(39)

Kako bi se osiguralo jasno razumijevanje prirode usluga skupnog financiranja i rizika, troškova i naknada povezanih s takvim uslugama, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi klijentima pružati poštene, jasne i neobmanjujuće informacije.

(40)

Pružatelji usluga skupnog financiranja koji pružaju usluge skupnog financiranja koje se sastoje od omogućivanja odobravanja zajmova svim bi klijentima na raspolaganje trebali staviti određene relevantne informacije, kao što su stope neispunjavanja obveza po zajmovima.

(41)

Pružatelji usluga skupnog financiranja koji primjenjuju procjene kreditne sposobnosti na projekte skupnog financiranja ili predlažu utvrđivanje cijena ponuda za skupno financiranje trebali bi obznaniti ključne elemente svoje metodologije. Zahtjev u pogledu obznanjivanja metoda za izračun kreditne sposobnosti ili za utvrđivanje cijene ili kamatne stope ne bi trebalo tumačiti na način da se zahtijeva obznanjivanje osjetljivih poslovnih informacije ili na način kojim se ometaju inovacije.

(42)

Kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita različitih kategorija ulagatelja koji sudjeluju u projektima skupnog financiranja, a istodobno olakšali tokovi ulaganja, u ovoj se Uredbi razlikuje sofisticirane ulagatelje od nesofisticiranih ulagatelja i uvode se različite razine mjera za zaštitu ulagatelja prikladne za svaku od tih kategorija. Razlikovanje sofisticiranih ulagatelja od nesofisticiranih ulagatelja trebalo bi se temeljiti na razlikovanju profesionalnih ulagatelja od malih ulagatelja uspostavljenom u Direktivi 2014/65/EU. Međutim, pri tom razlikovanju trebalo bi također uzeti u obzir značajke tržišta skupnog financiranja. Posebice, pri razlikovanju sofisticiranih ulagatelja od nesofisticiranih ulagatelja u ovoj Uredbi trebalo bi također uzeti u obzir iskustvo potencijalnih ulagatelja u području skupnog financiranja i njihovo znanje u tom području, koje bi se svake dvije godine trebalo ponovno procijeniti.

(43)

Financijski proizvodi koji se stavljaju na tržište na platformama za skupno financiranje nisu isto što i klasični investicijski proizvodi ili štedni proizvodi te se ne bi smjeli stavljati na tržište kao takvi. Međutim, kako bi se osiguralo da potencijalni nesofisticirani ulagatelji razumiju razinu rizika povezanu s ulaganjima u okviru skupnog financiranja, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi biti dužni provesti ulaznu provjeru znanja potencijalnih nesofisticiranih ulagatelja kako bi utvrdili njihovo razumijevanje takvih ulaganja. Pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi izričito upozoriti potencijalne nesofisticirane ulagatelje koji ne posjeduju dovoljno znanja, vještina i iskustva o tome da bi usluge skupnog financiranja koje se pružaju mogle biti neprimjerene za njih.

(44)

S obzirom na to da su sofisticirani ulagatelji prema definiciji svjesni rizika povezanih s ulaganjima u projekte skupnog financiranja, nema potrebe za to da se na njih primjenjuje ulazna provjera znanja. Isto tako, pružatelji usluga skupnog financiranja ne bi trebali biti dužni izdavati upozorenja o rizicima sofisticiranim ulagateljima.

(45)

Kako bi se osiguralo da su sofisticirani ulagatelji pročitali i razumjeli izričita upozorenja o rizicima koja im je izdao pružatelj usluga skupnog financiranja, oni bi trebali izričito potvrditi prihvaćanje rizika koje preuzimaju kada ulažu u pojedini projekt skupnog financiranja. Kako bi se održala visoka razina zaštite ulagatelja i s obzirom na to da nepostojanje takve potvrde prihvaćanja upućuje na mogući nedostatak razumijevanja povezanih rizika, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi prihvaćati ulaganja samo onih nesofisticiranih ulagatelja koji su izričito potvrdili da su primili i razumjeli ta upozorenja.

(46)

S obzirom na rizik povezan s projektima skupnog financiranja, nesofisticirani ulagatelji trebali bi izbjegavati prekomjernu izloženost takvim projektima. Postoji znatan rizik gubitka velikog dijela početno uloženih iznosa ili čak potpunog gubitka. Stoga je primjereno utvrditi maksimalni iznos koji nesofisticirani ulagatelji mogu uložiti u pojedinačni projekt bez dodatnih zaštitnih mjera. Naprotiv, sofisticirani ulagatelji koji raspolažu potrebnim iskustvom, znanjem ili financijskim mogućnostima odnosno kombinacijom navedenog ne bi trebali biti ograničeni takvim maksimalnim iznosom.

(47)

Kako bi se ojačala zaštita nesofisticiranih ulagatelja, potrebno je uvesti odredbe o razdoblju razmatranja tijekom kojeg potencijalni nesofisticirani ulagatelj može povući ponudu za ulaganje ili iskaz interesa za određenu ponudu za skupno financiranje bez davanja obrazloženja i bez penala. To je potrebno kako bi se izbjegla situacija u kojoj potencijalni nesofisticirani ulagatelj prihvaćanjem ponude za skupno financiranje time također prihvaća ponudu da sklopi pravno obvezujući ugovor bez bilo kakve mogućnosti povlačenja unutar odgovarajućeg roka. Razdoblje razmatranja nije potrebno kada potencijalni nesofisticirani ulagatelj može iskazati interes za određenu ponudu za skupno financiranje bez da se time također obveže na ugovor, osim u slučaju kada je takva ponuda za ulaganje dana ili je takav iskaz interesa iskazan u trenutku koji je blizu planiranom datumu isteka ponude ili datumu postizanja ciljanog iznosa financiranja. Pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi osigurati da prije nego što istekne razdoblje razmatranja ne dođe do prikupljanja novca od ulagatelja ni prijenosa novca vlasniku projekta.

(48)

S obzirom na potencijalne učinke koje bi pravo povlačenja ponude za ulaganje ili iskaza interesa tijekom razdoblja razmatranja moglo imati na troškove prikupljanja kapitala putem platformi za skupno financiranje, Komisija bi u okviru svojeg izvješća u skladu s ovom Uredbom trebala procijeniti bi li razdoblje razmatranja trebalo skratiti kako bi se omogućio učinkovitiji proces prikupljanja kapitala bez nanošenja štete zaštiti ulagatelja.

(49)

Direktivom 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) obuhvaćena su potraživanja koja proizlaze iz nesposobnosti investicijskog društva da vrati novac koji duguje ulagateljima ili koji pripada ulagateljima i koji se drži u njihovo ime u vezi s investicijskim poslom ili iz njegove nesposobnosti da vrati ulagateljima instrumente koji im pripadaju i koji se drže, čuvaju ili kojima se upravlja u njihovo ime u vezi s investicijskim poslom. Uzimajući u obzir da pohrana imovine povezana s uslugama skupnog financiranja koje pruža investicijsko društvo koje ima odobrenje za rad i na temelju Direktive 2014/65/EU ne obuhvaća pružanje investicijskih usluga u smislu članka 4. stavka 1. točke 2. te direktive, nesofisticirane ulagatelje trebalo bi u brošuri s ključnim informacijama o ulaganju obavijestiti da se zaštita u okviru sustava za naknadu štete ulagateljima ne primjenjuje na prenosive vrijednosne papire ili instrumente dopuštene za potrebe skupnog financiranja, koji su stečeni putem platforme za skupno financiranje. Nadalje, pružanje usluga skupnog financiranja od strane takvog pružatelja usluga skupnog financiranja ne bi se trebalo smatrati primanjem depozita u smislu članka 2. stavka 1. točke 3. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(50)

Ovom se Uredbom utvrđuje sadržaj brošure s ključnim informacijama o ulaganju koju pružatelji usluga skupnog financiranja moraju staviti na raspolaganje potencijalnim ulagateljima za svaku ponudu za skupno financiranje kako bi im se omogućilo da donesu informiranu odluku o ulaganju. U brošuri s ključnim informacijama o ulaganju potencijalne ulagatelje trebalo bi upozoriti da ulagačko okružje u koje su ušli uključuje rizike koji nisu obuhvaćeni ni sustavima osiguranja depozita uspostavljenima u skladu s Direktivom 2014/49/EU ni sustavima za naknadu štete ulagateljima uspostavljenima u skladu s Direktivom 97/9/EZ.

(51)

U brošuri s ključnim informacijama o ulaganju trebale bi biti navedene specifične značajke skupnog financiranja koje se temelji na pozajmljivanju i skupnog financiranja koje se temelji na ulaganjima. U tu svrhu trebalo bi zahtijevati specifične i relevantne pokazatelje. U brošuri s ključnim informacijama o ulaganju trebalo bi uzeti u obzir i specifične značajke i rizike povezane s vlasnicima projekata, ako su dostupni, te bi trebalo staviti naglasak na bitne informacije o vlasnicima projekta, pravima i naknadama ulagatelja te vrsti ponuđenih prenosivih vrijednosnih papira, ponuđenih instrumenata dopuštenih za potrebe skupnog financiranja i ponuđenih zajmova. Brošuru s ključnim informacijama o ulaganju trebali bi izraditi vlasnici projekta jer su vlasnici projekta u najboljem položaju da pruže informacije za koje se zahtijeva da budu sadržane u brošuri. Međutim, budući da su pružatelji usluga skupnog financiranja odgovorni za stavljanje na raspolaganje brošure s ključnim informacijama o ulaganju potencijalnim ulagateljima, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi osigurati da je brošura s ključnim informacijama o ulaganju jasna, točna i potpuna.

(52)

Pružateljima usluga skupnog financiranja trebalo bi dopustiti da u brošuri s ključnim informacijama o ulaganju koju izrađuje vlasnik projekta iznesu više informacija nego što se zahtijeva. Međutim, te bi informacije trebale nadopunjavati druge informacije navedene u brošuri s ključnim informacijama o ulaganju i biti usklađene s njima.

(53)

Ako pružatelj usluga skupnog financiranja u brošuri s ključnim informacijama o ulaganju utvrdi propust, pogrešku ili netočnost koji bi mogli bitno utjecati na očekivani povrat ulaganja, taj pružatelj usluga skupnog financiranja trebao bi odmah upozoriti vlasnika projekta na taj propust, tu pogrešku ili tu netočnost, a vlasnik projekta trebao bi dopuniti ili ispraviti te informacije. Ako se ta dopuna ili taj ispravak ne provedu, pružatelj usluga skupnog financiranja trebao bi pod određenim uvjetima suspendirati ili čak poništiti ponudu za skupno financiranje.

(54)

Kako bi se osigurao neometan i brz pristup tržištima kapitala za novoosnovana poduzeća i MSP-ove, smanjili njihovi troškovi financiranja i izbjegle odgode i troškovi za pružatelje usluga skupnog financiranja, ne bi trebao postojati zahtjev da brošuru s ključnim informacijama o ulaganju mora odobriti nadležno tijelo.

(55)

Ako je to dopušteno nacionalnim pravom, pružatelj usluga skupnog financiranja trebao bi moći prenijeti vlasništvo nad udjelima u projektu skupnog financiranja koji se temelji na ulaganjima ažuriranjem svojeg informacijskog sustava. Pružatelj usluga skupnog financiranja također bi, u interesu transparentnosti i toka informacija, trebao biti u mogućnosti klijentima koji su izvršili ulaganja putem njegove platforme za skupno financiranje omogućiti da na oglasnoj ploči na njegovoj platformi za skupno financiranje oglase svoj interes za kupnju ili prodaju zajmova, prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata dopuštenih za potrebe skupnog financiranja koji su izvorno bili ponuđeni na toj platformi za skupno financiranje, pod uvjetom da se oglasnom pločom ne spajaju višestruki interesi trećih strana zainteresiranih za kupnju i prodaju na način koji dovodi do sklapanja ugovora u vezi s takvim oglašavanjima. Oglasna ploča koju je na raspolaganje stavio pružatelj usluga skupnog financiranja stoga se ne bi trebala sastojati od unutarnjeg sustava za uparivanje koji provodi naloge klijenata na multilateralnoj osnovi osim ako, u odnosu na prenosive vrijednosne papire, pružatelj usluga skupnog financiranja ima i zasebno odobrenje za rad kao investicijsko društvo u skladu s člankom 5. Direktive 2014/65/EU ili kao uređeno tržište u skladu s člankom 44. te direktive. Pružatelji usluga skupnog financiranja koji nemaju takvo odobrenje za rad u odnosu na prenosive vrijednosne papire trebali bi jasno obavijestiti ulagatelje da ne prihvaćaju naloge u svrhu kupnje ili prodaje ugovorâ u vezi s ulaganjima koja su izvorno izvršena na platformi za skupno financiranje, da se svaka aktivnost kupnje i prodaje na njihovoj platformi za skupno financiranje odvija u okviru diskrecijskog prava i odgovornosti ulagatelja te da ne upravljaju mjestom trgovanja u skladu s Direktivom 2014/65/EU.

(56)

Kako bi se omogućila veća transparentnost i osiguralo pravilno dokumentiranje komunikacije s klijentima, pružatelji usluga skupnog financiranja trebali bi voditi sve potrebne evidencije povezane sa svojim uslugama i transakcijama.

(57)

Kako bi se osiguralo pravedno i nediskriminirajuće postupanje s klijentima, pružatelji usluga skupnog financiranja koji promiču svoje usluge putem promidžbenih sadržaja trebali bi pružati informacije koje su poštene, jasne i neobmanjujuće.

(58)

Kako bi se pružateljima usluga skupnog financiranja koji posluju širom Unije osigurala veća pravna sigurnost i osigurao lakši pristup tržištu, nacionalni zakoni i drugi propisi kojima se posebno uređuju promidžbeni sadržaji pružateljâ usluga skupnog financiranja i primjenjivi su u državama članicama trebali bi se objavljivati u elektroničkom obliku, kao i njihovi sažetci na jeziku koji je uobičajen u području međunarodnih financija. U tu bi svrhu ESMA i nadležna tijela trebali održavati ažuriranima svoje internetske stranice.

(59)

Kako bi se omogućila jasnija predodžba o razmjeru regulatornih razlika među državama članicama u pogledu zahtjeva koji se primjenjuju na promidžbene sadržaje, nadležna tijela trebala bi ESMA-i svake godine dostaviti detaljno izvješće o svojim mjerama izvršavanja u tom području.

(60)

Kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i administrativno opterećenje za prekogranično pružanje usluga skupnog financiranja, promidžbeni sadržaji ne bi trebali podlijegati zahtjevima u pogledu prevođenja ako su dostupni na barem jednom od službenih jezika države članice u kojoj se distribuiraju ili na jeziku koji prihvaćaju nadležna tijela te države članice.

(61)

Kako bi se osigurao učinkovit postupak nadzora i izdavanja odobrenja, države članice trebale bi odrediti dužnosti i funkcije koje trebaju obavljati nadležna tijela na temelju ove Uredbe. Kako bi se olakšala djelotvorna prekogranična administrativna suradnja, svaka država članica trebala bi odrediti jedinstvenu kontaktnu točku za upravljanje komunikacijom s ESMA-om i nadležnim tijelima širom Unije.

(62)

Budući da se djelotvornim alatima, ovlastima i resursima nadležnih tijela jamči djelotvornost nadzora, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti minimalni skup nadzornih i istražnih ovlasti koje treba povjeriti nadležnim tijelima u skladu s nacionalnim pravom. Ako se to zahtijeva nacionalnim pravom, te bi ovlasti trebalo izvršavati podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima. Pri izvršavanju svojih ovlasti u skladu s ovom Uredbom ESMA i nadležna tijela trebali bi djelovati objektivno i nepristrano te biti neovisni u odlučivanju.

(63)

U svrhu otkrivanja kršenja ove Uredbe potrebno je da nadležna tijela mogu pristupiti prostorijama koje nisu privatni stambeni prostori fizičkih osoba radi zapljene dokumenata. Pristup tim prostorijama potreban je kada postoji opravdana sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage koji bi mogli biti važni za dokazivanje kršenja ove Uredbe. Osim toga, pristup tim prostorijama potreban je ako fizička ili pravna osoba kojoj je već podnesen zahtjev za informacije ne postupi u skladu s tim zahtjevom ili ako postoje opravdani razlozi za pretpostavku da se ni u slučaju da zahtjev za informacije bude podnesen ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi dokumenti ili informacije na koje se zahtjev za informacije odnosi bili uklonjeni, izmijenjeni ili uništeni.

(64)

Kako bi se osiguralo da su zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi ispunjeni, važno je da države članice poduzmu potrebne korake kako bi osigurale da kršenja ove Uredbe podliježu primjerenim administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama. Te sankcije i mjere trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te bi se njima trebao osigurati zajednički pristup u državama članicama i odvraćajući učinak. Ovom se Uredbom ne bi trebala ograničiti mogućnost država članica da predvide više razine administrativnih sankcija.

(65)

Kako bi se osiguralo da odluke kojima se izriču administrativne sankcije ili druge administrativne mjere koje donose nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na širu javnost, trebalo bi ih objavljivati, osim ako nadležno tijelo smatra da je potrebno objaviti ih na anonimnoj osnovi, odgoditi objavu ili ih uopće ne objaviti.

(66)

Iako države članice mogu utvrditi pravila o administrativnim i kaznenim sankcijama za ista kršenja, od država članica ne bi trebalo zahtijevati da utvrde pravila o administrativnim sankcijama za kršenja ove Uredbe koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu. Međutim, zadržavanje kaznenih sankcija umjesto administrativnih sankcija za kršenja ove Uredbe ne bi trebalo umanjiti ili na drugi način utjecati na sposobnost nadležnih tijela za pravodobnu suradnju, pristup informacijama i razmjenu informacija s nadležnim tijelima u drugim državama članicama za potrebe ove Uredbe, među ostalim nakon eventualnog upućivanja dotičnih kršenja nadležnim pravosudnim tijelima radi kaznenog progona.

(67)

S obzirom na to da je brošura s ključnim informacijama o ulaganju osmišljena tako da bude prilagođena specifičnim značajkama ponude za skupno financiranje i potrebama ulagatelja za informacijama, ponude za skupno financiranje u skladu s ovom Uredbom trebale bi biti izuzete od obveze objave prospekta u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 te bi tu uredbu trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(68)

Zviždači mogu nadležnim tijelima dostaviti nove informacije koje im pomažu u otkrivanju slučajeva kršenja ove Uredbe i izricanju sankcija. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo osigurati postojanje odgovarajućih aranžmana kako bi se zviždačima omogućilo obavješćivanje nadležnih tijela o postojećim ili mogućim kršenjima ove Uredbe i kako bi ih se zaštitilo od osvete. To bi trebalo učiniti izmjenom Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (13) kako bi se ta direktiva mogla primjenjivati na povrede ove Uredbe.

(69)

Kako bi se pobliže odredili zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s produljenjem prijelaznog razdoblja u pogledu usluga skupnog financiranja koje se pružaju u skladu s nacionalnim pravom. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (14). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(70)

Kako bi se promicala dosljedna primjena ove Uredbe, što uključuje odgovarajuću zaštitu ulagatelja i potrošača širom Unije, trebalo bi izraditi tehničke standarde. Bilo bi učinkovito i primjereno ESMA-i europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA) osnovanom Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (15), kao tijelima s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju donošenje političkih odluka i njihovo podnošenje Komisiji.

(71)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje regulatornih tehničkih standarda koje su izradili ESMA i EBA u pogledu upravljanja portfeljem zajmova na pojedinačnoj osnovi, rješavanja pritužbi, sukoba interesa, izdavanje odobrenja za rad kao pružatelju usluga skupnog financiranja, obavješćivanja klijenata, objave stope neispunjavanja obveza, ulazne provjere znanja i simulacije sposobnosti podnošenja gubitaka, brošure s ključnim informacijama o ulaganju te suradnje među nadležnim tijelima. Komisija bi te regulatorne tehničke standarde trebala donijeti delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010.

(72)

Komisiju bi također trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila ESMA u pogledu izvješćivanja koje provode pružatelji usluga skupnog financiranja, objavljivanja nacionalnih odredaba o zahtjevima u pogledu promidžbe i suradnje među nadležnim tijelima i s ESMA-om. Komisija bi te provedbene tehničke standarde trebala donijeti provedbenim aktima na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(73)

Svaku obradu osobnih podataka u okviru ove Uredbe, kao što je razmjena ili prijenos osobnih podataka koje obavljaju nadležna tijela, trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (16), a svaku razmjenu ili prijenos informacija koje obavlja ESMA-a trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(74)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest rješavanje rascjepkanosti pravnog okvira primjenjivog na usluge skupnog financiranja s ciljem osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta tih usluga uz poboljšanje zaštite ulagatelja i učinkovitosti tržišta te pružanje doprinosa uspostavi unije tržišta kapitala, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(75)

Datum primjene ove Uredbe trebalo bi odgoditi kako bi se uskladio s datumom primjene nacionalnih pravila za prenošenje Direktive (EU) 2020/1504 Europskog parlamenta i Vijeća (18), kojom se pružatelji usluga skupnog financiranja obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe izuzimaju od primjene Direktive 2014/65/EU.

(76)

Radi pravne sigurnosti te s obzirom na zamjenu nacionalnih pravila pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi u mjeri u kojoj je riječ o uslugama skupnog financiranja koje su sada obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, primjereno je uspostaviti prijelazne aranžmane kojima se osobama koje pružaju takve usluge skupnog financiranja u skladu s nacionalnim pravom koje je prethodilo ovoj Uredbi omogućuje da svoje poslovne aktivnosti prilagode ovoj Uredbi i pruža dovoljno vremena za podnošenje zahtjeva za odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom. Te bi osobe stoga trebale moći nastaviti s pružanjem usluga skupnog financiranja koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom do 10. studenoga 2022. Tijekom tog prijelaznog razdoblja države članice mogu uspostaviti posebne postupke kako bi pravnim osobama koje u skladu s nacionalnim pravom imaju odobrenje za pružanje usluga skupnog financiranja obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe omogućile da svoja nacionalna odobrenja za rad pretvore u odobrenja za rad u skladu s ovom Uredbom, pod uvjetom da pružatelji usluga skupnog financiranja ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

(77)

Pružatelji usluga skupnog financiranja koji nisu dobili odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom do 10. studenoga 2022. ne bi smjeli izdavati nove ponude za skupno financiranje nakon tog datuma. Kako bi se izbjegla situacija u kojoj prikupljanje ciljnog kapitala u vezi s određenim projektom skupnog financiranja nije dovršeno do 10. studenoga 2022., pozive za financiranje trebalo bi zaključiti do tog datuma. Međutim, nakon 10. studenoga 2022. ispunjavanje postojećih ugovora, uključujući naplatu i prijenos potraživanja, pružanje usluga pohrane imovine ili provedbu korporativnih akcija, može se nastaviti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

(78)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Stoga bi ovu Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(79)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725,