Članak 13. Postupak za provjeru i uzajamno priznavanje legitimnog interesa za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu

1.   Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre iz članka 10. poduzmu mjere kako bi provjerili postoji li legitiman interes iz članka 12. na temelju dokumenata, informacija i podataka dobivenih od fizičke ili pravne osobe koja traži pristup središnjem registru („podnositelj zahtjeva”) i, prema potrebi, informacija koje su im dostupne na temelju članka 12. stavka 3.

2.   Postojanje legitimnog interesa za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu utvrđuje se uzimajući u obzir:

3.   Države članice osiguravaju da je, ako pristup informacijama zatraži osoba čiji je legitiman interes za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu u okviru jedne od kategorija utvrđenih u članku 12. stavku 2. prvom podstavku već provjerio središnji registar druge države članice, provjera uvjeta utvrđenog u stavku 2. točki (a) ovog članka zadovoljena prikupljanjem dokaza o legitimnom interesu koji je izdao središnji registar te druge države članice.

Države članice mogu primjenjivati postupak iz prvog podstavka ovog stavka na dodatne kategorije koje su utvrdile druge države članice na temelju članka 12. stavka 2. drugog podstavka.

4.   Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre provjeravaju identitet podnositelja zahtjeva kad god pristupaju registrima. U tu svrhu države članice osiguravaju raspoloživost dostatnih postupaka za provjeru identiteta podnositelja zahtjeva, među ostalim tako što dopuštaju upotrebu sredstava elektroničke identifikacije i relevantnih kvalificiranih usluga povjerenja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (39).

5.   Za potrebe stavka 2. točke (a) države članice osiguravaju da središnji registri imaju uspostavljene mehanizme kojima se osobama s legitimnim interesom omogućuje da ponovno pristupaju informacijama o stvarnom vlasništvu, a da se njihova funkcija ili zanimanje ne mora procijeniti pri svakom pristupu informacijama.

6.   Države članice od 10. studenog 2026. osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre provedu provjeru iz stavka 1. i podnositelju zahtjeva dostave odgovor u roku od 12 radnih dana.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju iznenadnog velikog broja zahtjeva za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na temelju ovog članka, rok za odgovor podnositelju zahtjeva može se produljiti za 12 radnih dana. Ako je nakon isteka produljenja broj zaprimljenih zahtjeva i dalje visok, taj se rok može produljiti za dodatnih 12 radnih dana.

Države članice pravodobno obavješćuju Komisiju o svakom produljenju iz drugog podstavka.

Ako subjekti zaduženi za središnje registre odluče odobriti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu, izdaju potvrdu kojom se odobrava pristup tijekom razdoblja od tri godine. Subjekti zaduženi za središnje registre na sve naknadne zahtjeve za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu koje podnese ista osoba odgovaraju u roku od sedam radnih dana.

7.   Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre odbijaju zahtjev za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu samo na temelju jednog od sljedećih razloga:

Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre razmotre traženje dodatnih informacija ili dokumenata od podnositelja zahtjeva prije nego što odbiju zahtjev za pristup na temelju razloga navedenih u prvom podstavku točkama (a), (b), (c) i (e). Ako subjekti zaduženi za središnje registre zatraže dodatne informacije, rok za dostavu odgovora produljuje se za sedam radnih dana.

8.   Ako subjekti zaduženi za središnje registre odbiju pružiti pristup informacijama na temelju stavka 7., države članice zahtijevaju da obavijeste podnositelja zahtjeva o razlozima odbijanja i o njegovu pravu na pravnu zaštitu. Subjekt zadužen za središnji registar dokumentira korake koje je poduzeo kako bi procijenio zahtjev i zatražio dodatne informacija na temelju stavka 7. drugog podstavka.

Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre mogu opozvati pristup ako nastane neki od razloga navedenih u stavku 7. ili ako subjekt zadužen za središnji registar sazna za njih nakon što je odobrio pristup, među ostalim, prema potrebi, na temelju opoziva koji je izvršio središnji registar u drugoj državi članici.

9.   Države članice osiguravaju da imaju uspostavljene sudske ili upravnopravne lijekove za osporavanje odbijanja ili opoziva pristupa na temelju stavka 7.

10.   Države članice osiguravaju da subjekti zaduženi za središnje registre povremeno mogu ponovno provjeriti funkciju ili zanimanje utvrđene na temelju stavka 2. točke (a), a u svakom slučaju najranije 12 mjeseci nakon odobravanja pristupa, osim ako subjekt zadužen za središnji registar ima opravdane razloge vjerovati da legitiman interes više ne postoji.

11.   Države članice od osoba kojima je odobren pristup na temelju ovog članka zahtijevaju da obavijeste subjekt zadužen za središnji registar o promjenama koje bi mogle dovesti do prestanka valjanog legitimnog interesa, što uključuje i promjene koje se odnose na njihovu funkciju ili zanimanje.

12.   Države članice mogu odlučiti da će informacije o stvarnom vlasništvu koje se čuvaju u njihovim središnjim registrima staviti na raspolaganje podnositeljima zahtjeva uz plaćanje naknade, koja je ograničena na ono što je nužno da bi se pokrili troškovi osiguravanja kvalitete informacija koje se čuvaju u tim registrima i stavljanja informacija na raspolaganje. Iznos tih naknada ne smije ugrožavati djelotvoran pristup informacijama koje se čuvaju u središnjim registrima.