Članak 4. Prijelazni klimatski ciljevi Unije

od 2036., adekvatan doprinos klimatskom cilju za 2040. u pogledu visokokvalitetnih međunarodnih jedinica u skladu s člankom 6. Pariškog sporazuma od najviše 5 % neto emisija Unije iz 1990., što odgovara domaćem smanjenju neto emisija stakleničkih plinova od 85 % u odnosu na razine iz 1990. do 2040., na način koji je i ambiciozan i troškovno učinkovit, čime se Unija i treće zemlje podupiru u postizanju putanja smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u skladu s ciljem Pariškog sporazuma da se porast globalne prosječne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 oC i da se porast temperature nastoji ograničiti na 1,5  oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju, osiguravajući okolišni integritet tih jedinica, uz promicanje tehnološkog vodstva Unije; može se razmotriti probno razdoblje od 2031. do 2035. za pokretanje tržišta visokokvalitetnih međunarodnih jedinica visokog integriteta; podrijetlo, kriteriji kvalitete i drugi uvjeti koji se odnose na stjecanje i korištenje takvih jedinica reguliraju se pravom Unije kako bi se osiguralo da se temelje na vjerodostojnim i transformativnim aktivnostima u partnerskim zemljama s ciljem postizanja klimatskih ciljeva i politika koji su kompatibilni s dugoročnim temperaturnim ciljem utvrđenim u Pariškom sporazumu, da podliježu snažnim zaštitnim mjerama, uključujući osiguravanje integriteta, izbjegavanje dvostrukog računanja, dodatnost, trajnost, transparentno upravljanje, snažne metodologije za praćenje, izvješćivanje i provjeru, da osiguravaju gospodarske, društvene i okolišne dodatne koristi i zaštitne mjere za ljudska prava te da imaju velike ambicije u pogledu udjela prihoda od prilagodbe i dijeljenja koristi za ublažavanje klimatskih promjena s predmetnim zemljama; pri utvrđivanju kriterija kvalitete Komisija, prema potrebi, razmatra dopunjavanje kriterija utvrđenih u članku 6. stavku 4. Pariškog sporazuma kako bi se osiguralo poštovanje tih zaštitnih mjera i najviša kvaliteta međunarodnih jedinica, posebno u pogledu trajnosti i ljudskih prava;

uloga trajnog domaćeg uklanjanja u okviru sustava uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (,EU sustav trgovanja emisijama’), kako bi se kompenzirale preostale emisije koje je teško smanjiti;

veća fleksibilnost unutar sektora i instrumenata te među sektorima i instrumentima kako bi se poduprlo postizanje ciljeva na jednostavan i troškovno učinkovit način;

realističan doprinos uklanjanja ugljika sveukupnim naporima za smanjenje emisija, uzimajući u obzir nesigurnost prirodnih uklanjanja i osiguravajući pritom da mogući manjkovi ne budu na štetu drugih gospodarskih sektora, ne dovodeći u pitanje mogućnost da države članice iskoriste višak prirodnih uklanjanja kako bi kompenzirale svoje emisije u drugim sektorima;

potreba za dugoročnim održavanjem, upravljanjem i poboljšanjem, prema potrebi, prirodnih ponora te za zaštitom i obnovom bioraznolikosti, za promicanjem održivog i kružnog biogospodarstva, kao i za uzimanjem u obzir učinaka razlika u dobnoj strukturi šuma, prirodne varijabilnosti i nesigurnosti, posebno onih povezanih s učincima klimatskih promjena i prirodnih nepogoda u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva;

ciljevi i napori država članica za razdoblje nakon 2030. trebali bi odražavati troškovnu učinkovitost i solidarnost, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti i posebnosti, među ostalim otoka i najudaljenijih regija;

najbolji raspoloživi i najnoviji znanstveni dokazi, uključujući najnovija izvješća IPCC-a i Savjetodavnog odbora;

društveni, gospodarski i okolišni učinci u državama članicama, među ostalim u odnosu na ciljeve dekarbonizacije i konkurentnosti za europsku industriju;

troškovi nedjelovanja i pozitivni učinci djelovanja u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

potreba da se osigura i podupre poštena i pravedna, pragmatična, troškovno učinkovita i socijalno uravnotežena tranzicija za sve, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti i posvećujući posebnu pozornost učincima na potrošačke cijene, energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza te regijama i sektorima, uključujući njihove kapacitete za ulaganja, malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), poljoprivrednicima te ranjivim kućanstvima pogođenima prelaskom na klimatsku neutralnost;

pojednostavnjenje i smanjenje administrativnog opterećenja, tehnološka neutralnost, troškovna i gospodarska učinkovitost te gospodarska sigurnost;

djelovanje u području klime kao pokretač ulaganja, inovacija i veće konkurentnosti;

potreba da se ojačaju otpornost i globalna konkurentnost gospodarstva Unije i smanji rizik od izmještanja emisija ugljika, posebno za MSP-ove i industrijske sektore koji su najviše izloženi izmještanju ugljika, među ostalim u vezi s izvozom, kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje;

najbolje raspoložive, troškovno učinkovite, sigurne i skalabilne tehnologije;

dostupnost i cjenovna pristupačnost energije, sigurnost opskrbe, energetska sigurnost i energetska učinkovitost, uključujući načelo, energetska učinkovitost na prvom mjestu’, kao i jačanje elektroenergetskih mreža i međupovezanosti s ciljem izgradnje istinske energetske unije i promicanja domaće proizvodnje energije;

uloga goriva s nultim emisijama ugljika, niskougljičnih i obnovljivih goriva u dekarbonizaciji prometa, uključujući cestovni promet nakon 2030., i konkretne mjere za pomoć proizvođačima teških teretnih vozila u postizanju njihovih ciljeva, uzimajući u obzir europski sadržaj;

pravednost i solidarnost među državama članicama i unutar njih;

potreba da se osigura okolišna djelotvornost i napredak tijekom vremena, uz istodobnu zaštitu socijalne kohezije i osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom i pravedne tranzicije;

potrebe za ulaganjima i prilike za ulaganja, uključujući pristup javnom i privatnom financiranju, kao i potpora za inovacije i pristup inovativnim tehnologijama u svim državama članicama, uzimajući u obzir geografsku ravnotežu;

međunarodna zbivanja i napori poduzeti za ostvarenje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i konačnog cilja Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), kao i potpora Unije njezinim partnerima u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka.