POGLAVLJE IV. DOKUMENTACIJA, SUSTAVI I KONTROLE

opseg metodologija za kvantificiranje dodatnih prilagodbi vrednovanja za svaku poziciju koja se vrednuje;

hijerarhija metodologija za svaku kategoriju imovine, proizvod ili poziciju koja se vrednuje;

hijerarhija izvora tržišnih podataka upotrijebljenih u metodologiji za dodatne prilagodbe vrednovanja;

tražena svojstva tržišnih podataka kojima se opravdava dodatna prilagodba vrednovanja procijenjena kao nula za svaku kategoriju imovine, proizvod ili poziciju koja se vrednuje;

primijenjena metodologija, ako se za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja primjenjuje pristup temeljen na stručnoj procjeni;

metodologija kojom se utvrđuje je li za poziciju koja se vrednuje potrebna dodatna prilagodba vrednovanja za koncentrirane pozicije;

pretpostavljeno izlazno razdoblje za potrebe izračunavanja dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije, ako je relevantno;

imovina i obveze po fer vrijednosti kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima djelomičan utjecaj na redovni osnovni kapital ili nema utjecaja na njega u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 8. stavkom 1.

ocjena učinkovitosti modela vrednovanja najmanje jedanput godišnje;

odobrenje rukovodstva za sve znatne promjene politika vrednovanja;

jasna izjava o sklonosti institucije da preuzima rizike kojima se izlaže pozicijama podložnima nesigurnosti vrednovanja, koja se prati ukupno na razini institucije u cjelini;

neovisnost u procesu vrednovanja između jedinica za preuzimanje i kontrolu rizika;

sveobuhvatni proces unutarnje revizije u vezi s procesima i kontrolama vrednovanja.

precizno utvrđen popis proizvoda na razini institucije, kojim se osigurava da je svaka pozicija koja se vrednuje jedinstveno povezana s definicijom proizvoda;

metodologije vrednovanja za svaki proizvod na popisu koje obuhvaćaju izbor i kalibraciju modela, prilagodbe fer vrijednosti, dodatne prilagodbe vrednovanja, metodologije neovisne provjere cijena koje se primjenjuju na proizvod te mjerenje nesigurnosti vrednovanja;

proces validacije kojim se osigurava da i odjel za preuzimanje rizika i relevantni odjel kontrole za svaki proizvod odobre metodologije na razini proizvoda navedene u točki (b) te da potvrde da one odražavaju stvarnu praksu koja se primjenjuje za svaku poziciju koja se vrednuje raspoređenu na proizvod;

definirane pragove temeljene na zabilježenim tržišnim podacima s pomoću kojih se može utvrditi kada modeli vrednovanja više nisu dovoljno pouzdani;

službeni postupak neovisne provjere cijena na temelju cijena neovisnih o relevantnom stolu za trgovanje;

procese odobravanja novih proizvoda u kojima se upućuje na popis proizvoda i koji uključuju sve unutarnje dionike povezane s mjerenjem rizika, kontrolom rizika, financijskim izvješćivanjem te raspoređivanjem i provjerom vrednovanja financijskih instrumenata;

proces provjere novih poslova kako bi se na temelju podataka o cijenama iz novog trgovanja procijenilo jesu li vrednovanja sličnih izloženosti vrednovanja i dalje dovoljno razborita.