Članak 48. Isključenje određenih ugovornih odredaba

1.   Mjera za sprečavanje krize ili mjera za upravljanje krizom poduzeta u odnosu na subjekt, uključujući nastanak bilo kojeg događaja izravno povezanog s primjenom takve mjere, ne smatraju se sami po sebi, prema ugovoru koji je sklopio dotični subjekt, događajem izvršenja u smislu Direktive 2002/47/EZ ili postupkom u slučaju nesolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se bitne obveze iz tog ugovora, uključujući obveze plaćanja i isporuke te pružanje kolaterala, i dalje izvršavaju.

Osim toga, mjera za sprečavanje krize ili mjera za upravljanje krizom ne smatra se sama po sebi događajem izvršenja u smislu Direktive 2002/47/EZ ili postupkom u slučaju nesolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ prema ugovoru koji su sklopili:

2.   Ako se sanacijski postupak treće zemlje priznaje na temelju članka 76. ili, ako to nije slučaj, ako sanacijsko tijelo tako odluči, sanacijski postupak treće zemlje za potrebe ovog članka predstavlja mjeru upravljanja krizom.

3.   Pod uvjetom da se bitne obveze iz ugovora, uključujući obveze plaćanja i isporuke te pružanje kolaterala, i dalje izvršavaju, mjera za sprečavanje krize ili mjera za upravljanje krizom, uključujući bilo koji događaj izravno povezan s primjenom takve mjere, sami po sebi ne omogućuju da bilo tko:

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne utječu na pravo pojedine osobe da poduzme neku od mjera iz stavka 3. točke (a), (b) ili (c) ako to pravo proizlazi iz događaja koji nije mjera za sprečavanje krize ili mjera za upravljanje krizom ili iz bilo kojeg događaja izravno povezanog s primjenom takve mjere.

5.   Suspenzija ili ograničenje na temelju članka 49. ili članka 50. ne predstavlja neizvršenje ugovorne obveze za potrebe stavaka 1. i 3. ovog članka i članka 51. stavka 1.

6.   Odredbe sadržane u ovom članku smatraju se prevladavajućim obveznim odredbama u smislu članka 9. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (23).