+PRILOG II. KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA

PRILOG II. KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA




PRILOG II.

KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA

1.    Uvod

Ovaj Prilog opisuje:

— 
opća načela za prihvat otpada na različite kategorije odlagališta. Budući postupak za klasifikaciju otpada treba temeljiti na tim načelima,
— 
smjernice koje daju opći prikaz pripremnih postupaka za prihvat otpada moraju se poštovati dok se ne izradi jedinstven klasifikacijski i prihvatni postupak. Ovaj postupak je zajedno s relevantnim postupcima uzorkovanja izrađuje tehnički odbor o iz članka 16. ove Direktive. Tehnički odbor donosi kriterije koje određeni opasni otpad mora zadovoljiti za prihvat na odlagalište za neopasni otpad. Ovi kriteriji bi naročito trebali voditi računa o kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom ponašanju takvog otpada u smislu procjeđivanja. Ovi kriteriji razvijaju se u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive. Tehnički odbor također razvija kriterije koje otpad mora ispuniti da bi bio prihvaćen u podzemna odlagališta. Ovi kriteriji ponajprije uzimaju u obzir to da se ne smije dogoditi da otpad kemijski reagira u međusobnom dodiru ili u dodiru sa stijenom.

Taj rad tehničkog odbora, izuzev prijedloga za standardizaciju metoda kontrole, uzorkovanja i analize u odnosu na Priloge ovoj Direktivi koji se usvajaju u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, privodi se kraju u roku od tri godine od stupanja na snagu ove Direktive i provodi se vodeći računa o ciljevima utvrđenim u članku 1. ove Direktive.

2.    Opća načela

Sastav, ponašanje pri procjeđivanju, dugoročno ponašanje i opće značajke otpada namijenjenog odlaganju treba poznavati u svim mogućim pojedinostima. Prihvat otpada na odlagalište može se temeljiti na popisima za prihvat ili odbijanje, definiranih na temelju prirode i porijekla, kao i metodama analize otpada te graničnih vrijednosti za svojstva otpada koji se smije prihvatiti.

Prije određivanja takvih metoda analize i graničnih vrijednosti, države članice trebaju utvrditi barem nacionalne popise otpada koji se prihvaća ili odbija za svaku kategoriju odlagališta, ili odrediti kriterije za sastavljanje popisa. Kako bi bila prihvaćena na određenu kategoriju odlagališta, vrsta otpada mora biti na odgovarajućem nacionalnom popisu ili ispunjavati kriterije slične onima koje zahtijeva određeni popis. Ti popisi, ili odgovarajući kriteriji, kao i metode analize te granične vrijednosti, šalju se Komisiji u roku od najviše šest mjeseci od prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, ili kad god budu usvojene na nacionalnoj razini.

Ove popise ili kriterije za prihvat treba koristiti za utvrđivanje popisa za pojedina odlagališta, odnosno popisa prihvatljivog otpada pobliže određenog u dozvoli, u skladu s člankom 9. ove Direktive.

Kriteriji za prihvat otpada na odgovarajući popis ili kategoriju odlagališta mogu se temeljiti na drugom zakonodavstvu i/ili svojstvima otpada.

Kriteriji za prihvat na posebnu kategoriju odlagališta moraju proizlaziti iz razmatranja povezanih sa:

— 
zaštitom najbližeg okoliša (posebno podzemnih i površinskih voda),
— 
zaštitom sustava za zaštitu okoliša (na primjer zaštitni slojevi i sustavi za obradu procjednih voda),
— 
zaštitom poželjnih procesa stabilizacije otpada unutar odlagališta,
— 
zaštitom od rizika po zdravlje ljudi.

Primjeri kriterija koji se temelje na svojstvima otpada su:

— 
zahtjevi o utvrđivanju ukupnog sastava,
— 
ograničavanje količine organskih tvari u otpadu,
— 
zahtjevi ili ograničenja po pitanju biorazgradivosti organskih sastojaka otpada,
— 
ograničenja po pitanju količina posebnih, potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),
— 
ograničenja po pitanju potencijalnog i očekivanog procjeđivanja navedenih potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),
— 
ekotoksična svojstva otpada i povezanog procjeđivanja.

Kriteriji prihvata temeljeni na svojstvima otpada moraju za odlagališta inertnog otpada biti općenito vrlo obimni, a smiju biti manje obimni za odlagališta neopasnog otpada, te najmanje obimni za odlagališta opasnog otpada zbog jače zaštite okoliša u slučaju zadnje dvije spomenute kategorije odlagališta.

3.    Opći postupci za ispitivanje i prihvat otpada

Općenita karakterizacija i ispitivanje otpada moraju se temeljiti na sljedeće tri hijerarhijske razine:

Razina 1

:

Osnovna karakterizacija. Ovo se odnosi na temeljito određivanje, sukladno standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja, kratkoročno i dugoročno gledanog procesa procjeđivanja i/ili karakterističnih svojstava otpada.

Razina 2

:

Ispitivanje sukladnosti. Ovo se odnosi na povremeno ispitivanje jednostavnijim standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja kako bi se utvrdilo da li otpad zadovoljava uvjete dozvole i/ili posebne referentne kriterije. Ova ispitivanja se koncentriraju na ključne varijable i ponašanje prepoznato tijekom osnovne karakterizacije.

Razina 3

:

Provjera na licu mjesta. Ovo predstavlja brze metode provjere kojima se potvrđuje da je otpad jednak onome koji je bio podvrgnut ispitivanju sukladnosti, te da odgovara opisu iz popratne dokumentacije. Ta se provjera može sastojati od vizualnog pregleda pošiljke otpada prije i poslije istovara na odlagalište.

Za određenu vrstu otpada uobičajeno se vrši karakterizacija na Razini 1. te on mora zadovoljiti odgovarajuće kriterije kako bi bio prihvaćen na referentni popis. Da bi ostala na popisu otpada prihvatljivog na određenom odlagalištu, određena vrta otpada mora se u redovnim razmacima (npr. jednom godišnje) podvrgavati ispitivanju na Razini 2. te zadovoljiti odgovarajuće kriterije. Svaka pošiljka otpada koja stiže na ulaz u odlagalište mora se podvrći provjeri na Razini 3.

Određene vrste otpada mogu se trajno ili privremeno izuzeti od ispitivanja na Razini 1. Razlog tomu može biti nepraktičnost izvođenja ispitivanja, nedostupnost odgovarajućih ispitnih postupaka i prihvatnih kriterija ili postojanje mjerodavnijeg zakonodavstva.

4.    Smjernice za preliminarne postupke prihvata otpada

Do trenutka dovršenja ovog Priloga nalaže se isključivo ispitivanje sa Razine 3, dok se Razina 1 i Razina 2 primjenjuju u skladu s mogućnostima. Tijekom ovog pripremnog razdoblja, otpad da bi se prihvatio na pojedinu kategoriju odlagališta mora biti ili na restriktivnom nacionalnom popisu ili posebnom popisu za određeno odlagalište, ili ispunjavati kriterije slične onima koji se zahtijevaju za uključivanje u popis.

Sljedeće opće smjernice mogu se koristiti za utvrđivanje preliminarnih kriterija za prihvat otpada na tri osnovne kategorije odlagališta ili na odgovarajuće popise.

Odlagališta za inertni otpad : samo inertni otpad kako je utvrđen u članku 2. točki (e) može se prihvatiti na popis.

Odlagališta za neopasni otpad : da bi bila prihvaćena na popis određena vrsta otpada ne smije biti obuhvaćena Direktivom 91/689/EEZ.

Odlagališta za opasni otpad : okvirni prihvatni popis za odlagališta opasnog otpada bi se trebao sastojati samo od onih vrsta otpada koje su obuhvaćene Direktivom 91/689/EEZ. Takve vrste otpada ne biti smjele biti prihvaćene na popis bez prethodne obrade u slučaju da pokazuju da je njihov ukupni sadržaj potencijalno opasan ili da je procjeđivanje potencijalno opasnih sastojaka dovoljno visoko da predstavlja kratkoročni rizik za rukovanje ili okoliš ili da sprečavaju nužnu stabilizaciju otpada unutar roka u okviru predviđenog životnog vijeka odlagališta.

▼M4 —————

▼M3

6.   Posebni zahtjevi za elementarnu živu

Za potrebe privremenog skladištenja elementarne žive na više od godinu dana, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

A. 

Sastav žive

Elementarna živa u skladu je sa sljedećim specifikacijama:

— 
sadržaj žive veći je od 99,9 % masenog udjela,
— 
ne postoje nečistoće koje bi mogle korodirati ugljični ili nehrđajući čelik (npr. otopina dušične kiseline, otopine kloridnih soli).
B. 

Držanje u zatvorenim spremnicima

Spremnici za skladištenje elementarne žive otporni su na koroziju i udarce. Stoga se izbjegavaju zavarene posude. Spremnici naročito ispunjavaju sljedeće specifikacije:

— 
materijal spremnika: ugljični čelik (ASTM najmanje A36) ili nehrđajući čelik (AISI 304, 316L),
— 
spremnici ne propuštaju plinove ili tekućine,
— 
vanjski dio spremnika otporan je na uvjete skladištenja,
— 
model spremnika uspješno prolazi ispitivanje padom i ispitivanja nepropusnosti kako je opisano u poglavljima 6.1.5.3. i 6.1.5.4. Preporuke UN-a o prijevozu opasnih tvari, Priručniku za ispitivanje i kriterije.

Spremnik se puni do najviše 80 % zapremine kako bi se osigurao dostatni kalo i kako zbog širenja tekućine zbog visoke temperature ne bi došlo do propuštanja ili trajnog izobličenja posude.

C. 

Prihvatni postupci

Prihvaćaju se samo spremnici s priloženom potvrdom o sukladnosti sa zahtjevima navedenim u ovom odjeljku.

Prihvatni postupci u skladu su sa sljedećim:

— 
prihvaća se samo ona metalna živa koja ispunjava u najmanju ruku gore navedene prihvatne kriterije,
— 
prije skladištenja obavlja se vizualni pregled spremnika. Ne prihvaćaju se oštećeni, propusni ili korozivni spremnici,
— 
spremnici imaju trajnu oznaku (utisnutu), na kojoj se nalazi identifikacijski broj spremnika, materijal izrade, težina praznog spremnika, naziv proizvođača i datum izrade,
— 
spremnici imaju trajno pričvršćenu pločicu na kojoj se nalazi identifikacijski broj potvrde.
D. 

Potvrda

U potvrdi iz pododjeljka C uključeni su sljedeći elementi:

— 
naziv i adresa proizvođača otpada,
— 
naziv i adresa osobe odgovorne za punjenje,
— 
mjesto i datum punjenja,
— 
količina žive,
— 
čistoća žive i, prema potrebi, opis nečistoća, uključujući analitičko izvješće,
— 
potvrda o korištenju spremnika isključivo za prijevoz/skladištenje žive,
— 
identifikacijski brojevi spremnika,
— 
eventualne posebne primjedbe.

Potvrde izdaje proizvođač otpada, ili, u njegovoj odsutnosti, osoba koja je odgovorna za gospodarenje tim otpadom.

▼B

1. Pregled

,
Naslov Regulativa

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev
  • Builddate: 04.08.2024 00:00:00 -Doknr: CELEX:31999L0031
  • EULAW -

    EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

    DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.