|
+PRILOG V. Ekološki otisak |
PRILOG V. Ekološki otisak
PRILOG V. Ekološki otisak Dio I. Definicije Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:
(a)
„podaci o aktivnosti” znači informacije povezane s procesima modeliranja inventara životnog ciklusa (LCI), pri čemu agregirani rezultati LCI-ja za procesne lance koji predstavljaju aktivnosti određenog procesa množe se odgovarajućim podacima o aktivnosti te se zatim kombiniraju kako bi se dobio ekološki otisak povezan s tim procesom;
(b)
„popis materijala” znači popis sirovina, podsklopova, međusklopova, podkomponenti, dijelova i količina svake od tih stavki koji su potrebni za proizvodnju proizvoda u opsegu studije;
(c)
„podaci specifični za društvo” ili „primarni podaci” znači izravno izmjereni ili prikupljeni podaci iz jednog ili više pogona (podaci specifični za lokaciju) koji su reprezentativni za aktivnosti društva;
(d)
„metoda procjene utjecaja” znači protokol za kvantitativno pretvaranje podataka inventara životnog ciklusa u bitan utjecaj na okoliš;
(e)
„kategorija utjecaja” znači razred korištenja resursa ili utjecaja na okoliš na koje se odnose podaci inventara životnog ciklusa;
(f)
„životni ciklus” znači uzastopne i međusobno povezane faze sustava proizvoda, od dobavljanja sirovina ili stvaranja iz prirodnih izvora do konačnog odlaganja (ISO 14040:2006);
(g)
„inventar životnog ciklusa” ili „LCI” znači kombinirani skup razmjena elementarnih tokova, tokova otpada i tokova proizvoda u skupu podataka LCI-ja;
(h)
„skup podataka inventara životnog ciklusa” ili „skup podataka LCI-ja” znači dokument ili datoteka s informacijama o životnom ciklusu određenog proizvoda ili drugim referencama; kao što su lokacija ili proces; u kojem su obuhvaćeni opisni metapodaci i kvantitativni inventar životnog ciklusa te koji može biti skup podataka pojedinačnog procesa, djelomično agregirani skup podataka ili agregirani skup podataka;
i.
„sekundarni podaci” znači podaci koji ne potječu iz određenog procesa unutar lanca opskrbe društva koje provodi studiju ekološkog otiska, odnosno podaci koje društvo ne prikuplja, ne mjeri niti procjenjuje izravno, nego koji se dobivaju iz baze podataka LCI-ja treće strane ili iz drugih izvora, uključujuću podatke o prosječnim vrijednostima u industriji, na primjer iz objavljenih podataka o proizvodnji, iz vladinih statističkih podataka i od industrijskih udruženja, studije literature, inženjerske studije i patenti; ti se podaci mogu temeljiti i na financijskim podacima te sadržavati posredne podatke i druge generičke podatke te uključujući primarne podatke koji prolaze kroz korak horizontalnog agregiranja;
(j)
„granica sustava” znači aspekti koji su obuhvaćeni odnosno neobuhvaćeni u studiji životnog ciklusa. Uz to, pravila za izračun ekološkog otiska kritičnih sirovina moraju uključivati sve dodatne definicije potrebne za njihovo tumačenje. Dio II. Područje primjene U ovom se Prilogu navode ključni elementi za izračun ekološkog otiska sirovina. Pravila za izračun ekološkog otiska određenih kritičnih sirovina temelje se na bitnim elementima iz ovog Priloga, pri čemu se uzimaju u obzir znanstveno utemeljene metode procjene i relevantne međunarodne norme u području procjene životnog ciklusa. Izračun ekološkog otiska neke kritične sirovine temelji se na popisu materijala, energiji, proizvodnim metodama i pomoćnim materijalima u postrojenjima u kojima se ta kritična sirovina proizvodi. Cilj Komisije u definiranju pravila za izračun ekološkog otiska određenih kritičnih sirovina mora biti dosljednost s pravilima za izračun ekološkog otiska međuproizvoda i konačnih proizvoda u kojima se koriste te kritične sirovine. Dio III. Deklarirana jedinica Deklarirana jedinica je 1 kg relevantne vrste kritične sirovine. Pravila za izračun ekološkog otiska određenih sirovina mogu definirati veću ili manju deklariranu jedinicu, iskazanu u kg, kad je to potrebno kako bi se uzela u obzir priroda ili uporaba neke kritične sirovine. Svi kvantitativni ulazni i izlazni podaci koje proizvođač prikupi radi kvantifikacije ugljičnog otiska izračunavaju se u odnosu na tu deklariranu jedinicu. Dio IV. Granica sustava 1. Eksploatacija, koncentracija i rafiniranje su tri faze životnog ciklusa koje treba uvrstiti unutar granice sustava primarnih kritičnih sirovina u obliku sljedećih procesa, kad je relevantno za određenu sirovinu:
(a)
procesi više u lancu, među ostalim eksploatacija rude za proizvodnju sirovine, proizvodnja kemikalija i opskrba kemikalijama, uključujući prijevoz kemikalija, i pomoćni procesi, proizvodnja goriva i opskrba gorivom, uključujući prijevoz goriva, proizvodnja električne energije i opskrba električnom energijom i prijevoz materijala u vozilima koja nisu u vlasništvu organizacije i kojima organizacija ne upravlja;
(b)
prijevoz rude, koncentrata i sirovina u vozilima koja su u vlasništvu organizacije;
(c)
skladištenje rude, koncentrata i sirovina;
(d)
drobljenje i čišćenje rude;
(e)
proizvodnja koncentrata sirovine;
(f)
eksploatacija metala, kemijskim, fizičkim ili biološkim postupcima;
(g)
taljenje;
(h)
oplemenjivanje metala;
(i)
čišćenje troske;
(j)
rafiniranje metala;
(k)
elektroliza metala;
(l)
lijevanje ili pakiranje metala;
(m)
obrada potrošenog materija i troske;
(n)
svi povezani pomoćni procesi, kao što su procesi za obradu otpadne vode na lokaciji, među ostalim za obradu tehnološke vode, vode korištene za izravno hlađenje i oborinske vode, sustavi za smanjenje plina, uključujući primarne i sekundarne plinove, grijači, uključujući za prethodnu obradu vode za napajanje; i interna logistika. 2. Unutar granice sustava sekundarnih kritičnih sirovina, koje definiraju fazu životnog ciklusa recikliranje, uvrštavaju se sljedeći procesi (kad je relevantno za određenu sirovinu):
(a)
procesi više u lancu, među ostalim stvaranje sirovinskog materijala (jalovina i neobrađeni koncentrati), proizvodnja kemikalija i opskrba kemikalijama (prijevoz kemikalija) i pomoćni procesi, proizvodnja goriva i opskrba gorivom (prijevoz goriva), proizvodnja električne energije i opskrba električnom energijom i prijevoz materijala u vozilima koja nisu u vlasništvu organizacije;
(b)
prijevoz koncentrata i otpadnih ostataka vozilima koja su u vlasništvu organizacije;
(c)
skladištenje otpadnih ostataka, koncentrata i sirovina;
(d)
prethodna obrada sekundarnih sirovina;
(e)
taljenje;
(f)
oplemenjivanje metala;
(g)
rafiniranje metala;
(h)
elektroliza metala;
(i)
lijevanje ili pakiranje metala;
(j)
obrada potrošenog materija;
(k)
svi povezani pomoćni procesi, kao što su procesi za obradu otpadne vode na lokaciji, među ostalim za obradu tehnološke vode, vode korištene za izravno hlađenje i oborinske vode, sustavi za smanjenje plina, uključujući primarne i sekundarne plinove, grijači, uključujući za prethodnu obradu vode za napajanje; i interna logistika. 3. Iz izračuna ekološkog otiska trebalo bi isključiti fazu uporabe i fazu na kraju životnog vijeka jer te faze nisu pod izravnim utjecajem odgovornog gospodarskog subjekta. Dopušteno je isključiti druge procese čiji doprinos ekološkom otisku određene kritične sirovine nije značajan. Dio V. Kategorije utjecaja U pravilima za izračun navodi se kategorija utjecaja koju treba uvrstiti u izračun ekološkog otiska. Odabir se temelji na analizi najvažnijih točaka provedenoj međunarodnim znanstveno utemeljenim metodama u kojoj se u obzir uzimaju:
(a)
relativna važnost različitih utjecaja, među ostalim njihova relativna važnost za postizanje Unijinih klimatskih i okolišnih ciljeva;
(b)
potrebe poduzeća niže u lancu koja žele prijavljivati ekološki otisak kritičnih sirovina koje koriste. Dio VI. Korištenje skupova podataka specifičnih za poduzeće i sekundarnih skupova podataka U pravilima za izračun mora se navesti upotreba skupova podataka specifičnih za poduzeće i sekundarnih skupova podataka za sve relevantne procese i materijale. Ako pravila izračuna dopuštaju izbor između skupa podataka specifičnog za poduzeće i sekundarnog skupa podataka, Komisija treba razmotriti poticanje korištenja skupa podataka specifičnog za poduzeće. Korištenje skupova podataka specifičnih za poduzeće je obvezno barem za procese pod izravnim utjecajem odgovornog operatera i procese koji imaju najveći utjecaj na relevantne kategorije utjecaja. Podaci o aktivnostima specifični za društvo upotrebljavaju se u kombinaciji s relevantnim sekundarnim skupovima podataka u skladu s ekološkim otiskom. U pravilima za izračun mora se navesti je li dopušteno uzorkovanje u skladu s kriterijima definiranima u međunarodno razvijenim znanstveno utemeljenim metodama. Ako dođe do promjena u popisu materijala ili strukturi izvora energije u proizvodnji određene vrste kritične sirovine, potreban je novi izračun ekološkog otiska. Pri utvrđivanju pravila za izračun, među ostalim za emisije stakleničkih plinova proizvedene iz električne energije koja se upotrebljava za proizvodnju kritičnih sirovina, Komisija osigurava dosljednost i usklađenost s drugim relevantnim pravom Unije, osim ako postoje opravdani razlozi da se to ne učini. Pravila za izračun koja treba razraditi u obliku delegiranog akta moraju uključivati detaljno modeliranje sljedećih faza životnog ciklusa:
(a)
faze eksploatacije, koncentracije i rafiniranja primarnih sirovina;
(b)
faze dobavljanja i obrade sekundarnih sirovina. Dio VII. Metode procjene utjecaja Ekološki otisak izračunava se upotrebom znanstveno valjanih metoda procjenjivanja koje uzimaju u obzir kretanja na međunarodnoj razini za relevantne kategorije utjecaja koje se odnose na klimatske promjene, vodu, zrak, tlo, resurse, uporabu zemljišta i toksičnost. Rezultati se navode kao karakterizirani rezultati, bez normalizacije i ponderiranja. Dio VIII. Razredi učinkovitosti prema ekološkom otisku Ovisno o raspodjeli vrijednosti iz deklaracija o ekološkom otisku proizvoda koji se stavljaju na unutarnje tržište, za potrebe razlikovanja na tržištu utvrđuje se smislen broj razreda učinkovitosti, pri čemu kategorija A označava najbolji razred s najmanjim utjecajem životnog ciklusa. Utvrđivanje praga i opsega svakog razreda učinkovitosti mora se temeljiti na raspodjeli učinkovitosti relevantnih kritičnih sirovina stavljenih na tržište u prethodne tri godine, očekivanim tehnološkim poboljšanjima i ostalim tehničkim čimbenicima koje treba utvrditi. Komisija svake tri godine preispituje broj razreda učinkovitosti i pragove koji razdvajaju te razrede kako bi i dalje odražavali stvarno stanje na tržištu i njegov očekivani razvoj. Dio IX. Ocjena sukladnosti U pravilima za izračun i provjeru navodi se primjenjivi postupak ocjenjivanja sukladnosti iz modula utvrđenih u Prilogu II. Odluci br. 768/2008/EZ uz potrebne prilagodbe za predmetne materijale. Za potrebe utvrđivanja primjenjivog postupka ocjenjivanja sukladnosti Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:
(a)
prikladnost određenog modula s obzirom na tip materijala i njegovu razmjernost javnom interesu koji se nastoji ostvariti;
(b)
priroda rizika povezanih s proizvodom i omjer u kojem ocjenjivanje sukladnosti odgovara vrsti i stupnju rizika;
(c)
ako je sudjelovanje treće strane obvezno, potrebu da proizvođač slobodno odabere između modula osiguranja kvalitete i modula izdavanja potvrde za proizvod utvrđenih u Prilogu II. Odluci br. 768/2008/EZ. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|