UREDBA (EU) 2024/1991 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. lipnja 2024. o obnovi prirode i izmjeni Uredbe (EU) 2022/869 (Tekst značajan za EGP)

(1)

Potrebno je utvrditi pravila na razini Unije za obnovu ekosustavâ kako bi se osigurao oporavak bioraznolike i otporne prirode na cijelom području Unije. Obnova ekosustavâ također doprinosi Unijinim ciljevima ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama.

(2)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) uspostavljen je ambiciozan plan za preobrazbu Unije u pravedno i prosperitetno društvo s modernim i konkurentnim gospodarstvom koje učinkovito iskorištava resurse te se njime nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. U okviru europskog zelenog plana, u Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2023. Vraćanje prirode u naše živote” utvrđuje se Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.

(3)

Unija i njezine države članice stranke su Konvencije o biološkoj raznolikosti (4). Kao stranke te konvencije posvećene su dugoročnoj strateškoj viziji koju je Konferencija stranaka te konvencije donijela na desetom sastanku održanom od 18. do 29. listopada 2010. Odlukom X/2 pod nazivom „Strateški plan za bioraznolikost za razdoblje 2011. – 2020.” prema kojoj se do 2050. bioraznolikost treba vrednovati, čuvati, obnavljati i mudro upotrebljavati, uz održavanje usluga ekosustava i zdravog planeta te pružanje koristi koje su od ključne važnosti za sve ljude.

(4)

U Globalnom okviru za bioraznolikost, donesenom na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti održanom od 7. do 19. prosinca 2022., utvrđuju se globalni ciljevi usmjereni na hitno djelovanje tijekom desetljeća do 2030. Cilj br. 1 jest osigurati da su sva područja obuhvaćena participativnim i integriranim prostornim planiranjem koje uključuje bioraznolikost i/ili djelotvornim procesima upravljanja kojima se uzima u obzir promjena upotrebe zemljišta i mora; do 2030. svesti gotovo na nulu gubitak područja od velike važnosti za bioraznolikost, uključujući ekosustave visoke razine ekološke cjelovitosti, poštujući pritom prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica kako su utvrđena u Deklaraciji Ujedinjenih naroda (UN) o pravima autohtonih naroda. Cilj br. 2 jest do 2030. osigurati djelotvornu obnovu najmanje 30 % područja degradiranih kopnenih ekosustava i ekosustava kopnenih voda te morskih i obalnih ekosustava radi poboljšanja bioraznolikosti te funkcija i usluga ekosustava, ekološke cjelovitosti i povezivosti. Cilj br. 11 jest obnoviti, održavati i poboljšati doprinose prirode ljudima, uključujući funkcije i usluge ekosustava, kao što su regulacija zraka, vode i klime, zdravlje tla, oprašivanje i smanjenje rizika od bolesti, kao i zaštita od prirodnih opasnosti i katastrofa, s pomoću rješenja utemeljenih na prirodi i/ili pristupa utemeljenih na ekosustavu u korist svih ljudi i prirode. Globalni okvir za bioraznolikost omogućit će napredak prema postizanju ciljeva za 2050. usmjerenih na rezultate.

(5)

UN-ovi ciljevi održivog razvoja, osobito ciljevi 14.2., 15.1., 15.2. i 15.3., odnose se na potrebu da se osigura očuvanje, obnova i održivo korištenje kopnenih ekosustava i kopnenih slatkovodnih ekosustava i njihovih usluga, posebice šuma, močvarnih područja, planina i sušnih područja.

(6)

Opća skupština UN-a u svojoj je rezoluciji od 1. ožujka 2019. proglasila razdoblje 2021. – 2030. Desetljećem UN-a za obnovu ekosustava s ciljem podupiranja i jačanja nastojanja da se spriječi, zaustavi i preokrene propadanje ekosustava u cijelom svijetu i podigne razina svijesti o važnosti obnove ekosustava.

(7)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. nastoji se osigurati da će se do 2030. bioraznolikost u Europi usmjeriti prema oporavku, od čega će korist imati ljudi, naš planet, klima i gospodarstvo. Njome se utvrđuje ambiciozan plan EU-a za obnovu prirode s nizom ključnih obveza, uključujući obvezu da se iznese prijedlog pravno obvezujućih ciljeva EU-a za obnovu prirode kako bi se obnovili degradirani ekosustavi, posebno oni koji imaju najveći potencijal za hvatanje i skladištenje ugljika, te za sprečavanje i ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa.

(8)

U svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. Europski parlament snažno je pozdravio posvećenost izradi zakonodavnog prijedloga s obvezujućim ciljevima obnove prirode te je osim toga smatrao da bi zakonodavni prijedlog, uz opći cilj obnove, trebao uključivati ciljeve obnove usmjerene na ekosustave, staništa i vrste, čime bi se obuhvatile šume, travnjaci, močvarna područja, tresetišta, oprašivači, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morski ekosustavi.

(9)

U svojim zaključcima od 23. listopada 2020. Vijeće je potvrdilo da će sprečavanje daljnjeg pogoršanja postojećeg stanja bioraznolikosti i prirode biti ključno, ali ne i dostatno za vraćanje prirode u naš život. Vijeće je ponovno potvrdilo da je u vezi s obnovom prirode potrebna veća ambicioznost, kako se predlaže u novom planu EU-a za obnovu prirode, koji uključuje mjere za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i izvan zaštićenih područja. Vijeće je navelo i da očekuje prijedlog pravno obvezujućih ciljeva u području obnove prirode, za koji treba izraditi procjenu učinka.

(10)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđena je obveza da se pravno zaštiti najmanje 30 % kopnenih područja, uključujući kopnene vode, i 30 % morskih područja u Uniji, od čega bi najmanje trećina trebala biti pod strogom zaštitom, uključujući sve preostale prašume i stare šume. U kriterijima i smjernicama namijenjenima državama članicama za proglašenje dodatnih zaštićenih područja („kriteriji i smjernice”), koje je Komisija 2022. razvila u suradnji s državama članicama i dionicima, naglašava se da ako obnovljena područja ispunjavaju kriterije za zaštićena područja ili se očekuje da će ih ispunjavati nakon što obnova poluči svoj potpuni učinak, i ta bi obnovljena područja trebala doprinijeti ciljevima Unije za zaštićena područja. U kriterijima i smjernicama naglašava se i da zaštićena područja mogu pružiti važan doprinos ciljevima obnove iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. stvaranjem uvjeta u kojima će rad na obnovi biti uspješan. To posebno vrijedi za područja koja se mogu prirodno oporaviti zaustavljanjem ili ograničavanjem nekih pritisaka koje uzrokuju ljudske aktivnosti. Stavljanje takvih područja pod strogu zaštitu, među ostalim u morskom okolišu, u nekim će slučajevima biti dovoljno da dovede do oporavka prirodnih vrijednosti u njima. Nadalje, u kriterijima i smjernicama ističe se i da se očekuje da sve države članice doprinesu ispunjavanju ciljeva Unije za zaštićena područja iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. razmjerno prirodnim vrijednostima u njima i njihovu potencijalu za obnovu prirode.

(11)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđen je cilj da se do 2030. osigura da ne dođe do pogoršanja trendova ili stanja očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta te da će najmanje 30 % vrsta i staništa koji trenutačno nisu u povoljnom stanju potpasti pod tu kategoriju ili pokazati snažan pozitivan trend da će potpasti pod tu kategoriju. U smjernicama koje je Komisija izradila u suradnji s državama članicama i dionicima kako bi poduprla ispunjavanje tih ciljeva naglašava se da će za većinu tih staništa i vrsta vjerojatno biti potreban rad na održavanju i obnovi tako da se do 2030. zaustave njihovi trenutačni negativni trendovi ili održe trenutačni stabilni trendovi ili trendovi poboljšanja ili tako da se spriječi pogoršanje stanja staništa i vrsta s povoljnim stanjem očuvanosti. U tim se smjernicama dodatno ističe da se taj rad na obnovi prije svega treba planirati, provoditi i koordinirati na nacionalnoj ili regionalnoj razini te da pri odabiru vrsta i staništa koje je potrebno poboljšati do 2030. i određivanju prioriteta za te vrste i staništa treba nastojati uspostaviti sinergiju s drugim ciljevima Unije i međunarodnim ciljevima, posebno onima u području okolišne i klimatske politike.

(12)

U izvješću Komisije o stanju prirode u Europskoj uniji od 15. listopada 2020. („izvješće o stanju prirode iz 2020.”) navedeno je da Unija još nije uspjela spriječiti pogoršanje stanja zaštićenih stanišnih tipova i vrsta koje su predmet očuvanja u Uniji. To pogoršanje uglavnom je posljedica odustajanja od ekstenzivne poljoprivrede, intenziviranja praksi gospodarenja, izmjene hidroloških režima, urbanizacije i onečišćenja te neodrživih šumarskih aktivnosti i iskorištavanja vrsta. Osim toga, invazivne strane vrste i klimatske promjene predstavljaju glavnu i sve veću prijetnju zavičajnoj fauni i flori u Uniji.

(13)

Europski zeleni plan dovest će do progresivne i temeljite preobrazbe gospodarstva Unije i njezinih država članica, što će pak imati snažan utjecaj na vanjsko djelovanje Unije. Važno je da se Unija koristi svojom trgovinskom politikom i opsežnom mrežom trgovinskih sporazuma kako bi i na globalnoj razini surađivala s partnerima na zaštiti okoliša i bioraznolikosti, uz istodobno promicanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja.

(14)

Primjereno je utvrditi sveobuhvatni cilj za obnovu ekosustava kako bi se potaknuli gospodarska i društvena preobrazba, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i održivi rast. Ako su u dobrom stanju, bioraznoliki ekosustavi kao što su močvarni, slatkovodni i šumski ekosustavi te poljoprivredni ekosustavi, ekosustavi s oskudnom vegetacijom, morski ekosustavi, obalni i urbani ekosustavi pružaju niz ključnih usluga ekosustava, a koristi obnove degradiranih ekosustava dok se ne postigne dobro stanje na svim kopnenim i morskim područjima uvelike nadmašuju troškove obnove. Te usluge doprinose brojnim društveno-gospodarskim koristima, ovisno o gospodarskim, društvenim, kulturnim, regionalnim i lokalnim značajkama.

(15)

Statistička komisija UN-a na svojoj 52. sjednici u ožujku 2021. uvela je računovodstvo ekosustava kao dio sustava ekonomskog računovodstva okoliša (SEEA EA). SEEA EA integrirani je i sveobuhvatni statistički okvir za organiziranje podataka o staništima i krajobrazima, mjerenje opsega, stanja i usluga ekosustava, praćenje promjena u kapitalu ekosustava i povezivanje tih informacija s gospodarskim i drugim ljudskim djelatnostima.

(16)

Osiguravanje bioraznolikih ekosustava i borba protiv klimatskih promjena neodvojivo su međusobno povezani. Priroda i rješenja utemeljena na prirodi, uključujući prirodne zalihe i ponore ugljika, ključni su za borbu protiv klimatske krize. Istodobno je klimatska kriza već uzrok promjena u kopnenim i morskim ekosustavima te se Unija treba pripremiti za povećani intenzitet, učestalost i raširenost njezinih učinaka. U posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 oC istaknuto je da neki učinci mogu biti dugotrajni ili nepovratni. U šestom izvješću IPCC-a o procjeni navodi se da će obnova ekosustavâ biti ključna za pomoć u borbi protiv klimatskih promjena, kao i za smanjenje rizika povezanih sa sigurnošću opskrbe hranom. Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) u svojem je izvješću o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava iz 2019. navela da smatra da su klimatske promjene ključni uzrok promjena u prirodi te da očekuje da će se učinak klimatskih promjena povećati u narednim desetljećima i u nekim slučajevima nadmašiti učinak drugih uzroka promjena ekosustava, kao što su promjene u upotrebi zemljišta i mora.

(17)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. i ostvarenja negativnih emisija nakon toga, kao i davanje prednosti brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te istodobno poboljšanje uklanjanja prirodnim ponorima. Obnova ekosustavâ može znatno doprinijeti održavanju prirodnih ponora, upravljanju njima i njihovu poboljšanju te povećanju bioraznolikosti uz istodobnu borbu protiv klimatskih promjena. Uredbom (EU) 2021/1119 od relevantnih institucija Unije i država članica zahtijeva se i da osiguravaju kontinuirani napredak u poboljšavanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene. Tom se uredbom od država članica također zahtijeva da uključe prilagodbu u sva područja politike i promiču prilagodbu utemeljenu na ekosustavu i rješenja utemeljena na prirodi. Rješenja utemeljena na prirodi ona su rješenja koja su nadahnuta i poduprta prirodom, troškovno učinkovita i istodobno korisna za okoliš, društvo i gospodarstvo te doprinose izgradnji otpornosti. Takva rješenja s pomoću lokalno prilagođenih i sustavnih intervencija kojima se učinkovito iskorištavaju resursi u gradove, krajobraze i morske krajobraze donose više prirode i prirodnih obilježja i procesa koji su i raznolikiji. Stoga rješenja utemeljena na prirodi trebaju biti korisna za bioraznolikost i podupirati brojne usluge ekosustava.

(18)

U Komunikaciji Komisije od 24. veljače 2021. naslovljenoj „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” naglašava se potreba za promicanjem rješenja utemeljenih na prirodi i prepoznaje se da se troškovno učinkovita prilagodba klimatskim promjenama može postići zaštitom i obnovom močvarnih područja i tresetišta te obalnih i morskih ekosustava, razvojem urbanih zelenih površina i postavljanjem zelenih krovova i zidova te održivim gospodarenjem šumama i poljoprivrednim zemljištem te njihovim promicanjem. Veći broj bioraznolikih ekosustava vodi do veće otpornosti na klimatske promjene i omogućuje djelotvornije oblike smanjivanja i sprečavanja katastrofa.

(19)

U tijeku je revizija klimatske politike Unije kako bi slijedila putanju utvrđenu u Uredbi (EU) 2021/1119 za smanjenje neto emisija stakleničkih plinova (emisije koje preostanu nakon oduzimanja uklanjanja) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Uredbom (EU) 2023/839 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osobito se nastoji ojačati doprinos zemljišnog sektora općoj klimatskoj ambiciji za 2030. te se ciljevi u pogledu obračuna emisija i uklanjanja iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) usklađuju s povezanim inicijativama politika u području bioraznolikosti. Tom se uredbom naglašava potreba za zaštitom i poboljšanjem uklanjanja ugljika na temelju prirodnih postupaka, poboljšanjem otpornosti ekosustavâ na klimatske promjene, obnavljanjem degradiranog zemljišta i degradiranih ekosustava te ponovnim natapanjem tresetišta. Osim toga, njome se nastoji poboljšati praćenje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova na zemljištu koje podliježe zaštiti i obnovi te izvješćivanje o tome. U tom je kontekstu važno da ekosustavi u svim kategorijama zemljišta, uključujući šume, travnjake, zemljišta pod usjevima i močvarna zemljišta, budu u dobrom stanju radi djelotvornog hvatanja i skladištenja ugljika.

(20)

Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2022. naslovljenoj „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava”, geopolitički događaji dodatno su naglasili potrebu za očuvanjem otpornosti prehrambenih sustava. Dokazano je da obnova agroekoloških sustava dugoročno pozitivno utječe na produktivnost hrane, a obnova prirode osigurava dugoročnu održivost i otpornost Unije.

(21)

U završnom izvješću s Konferencije o budućnosti Europe iz svibnja 2022. građani pozivaju Uniju da zaštiti i obnovi bioraznolikost, krajolik i oceane, ukloni onečišćenje te potakne znanje, informiranje, obrazovanje i dijalog o okolišu, klimatskim promjenama, uporabi energije i održivosti.

(22)

Obnova ekosustavâ, zajedno s naporima uloženima u smanjenje trgovine divljom faunom i florom i njihove potrošnje, pomoći će i u sprečavanju te izgradnji otpornosti na moguće buduće zarazne bolesti sa zoonotskim potencijalom, čime će se smanjiti rizik od izbijanja bolesti i pandemija te doprinijeti potpori Unije i globalnim nastojanjima u primjeni pristupa „Jedno zdravlje”, kojim se prepoznaje suštinska povezanost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdrave i otporne prirode.

(23)

Tla su sastavni dio kopnenih ekosustava. U Komunikaciji Komisije od 17. studenoga 2021. naslovljenoj „Strategija EU-a za tlo do 2030. Ostvarivanje koristi od zdravog tla za ljude, hranu, prirodu i klimu” ističe se potreba za obnovom degradiranog tla i povećanjem bioraznolikosti tla. Globalni mehanizam, tijelo osnovano u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenima jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (7), i tajništvo te konvencije uspostavili su Program za utvrđivanje cilja neutralnosti degradacije zemljišta kako bi se zemljama pomoglo da postignu neutralnost u pogledu degradacije zemljišta do 2030.

(24)

Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (8) i Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) nastoji se osigurati dugoročna zaštita, očuvanje i opstanak najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi, kao i ekosustava čiji su oni dio. Mreža Natura 2000, koja je uspostavljena 1992. i najveća je koordinirana mreža zaštićenih područja na svijetu, ključan je instrument za provedbu ciljeva tih dviju direktiva. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na europsko državno područje država članica na koje se primjenjuju Ugovori i time se uskladiti s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te ujedno s Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(25)

Komisija je razvila okvir i smjernice za utvrđivanje dobrog stanja stanišnih tipova zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ i za utvrđivanje dostatne kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene te direktive. Na temelju tog okvira i smjernica mogu se odrediti ciljevi obnove za te stanišne tipove i staništa vrsta. Međutim, takva obnova neće biti dovoljna za zaustavljanje trenda gubitka bioraznolikosti i za oporavak svih ekosustava. Stoga, kako bi se povećala bioraznolikost na razini širih ekosustava, trebalo bi utvrditi dodatne obveze koje se temelje na specifičnim pokazateljima.

(26)

Nadovezujući se na direktive 92/43/EEZ i 2009/147/EZ i da bi poduprle postizanje ciljeva utvrđenih u tim direktivama, države članice trebale bi uspostaviti mjere obnove kako bi osigurale oporavak zaštićenih staništa i vrsta, uključujući divlje ptice, na svim područjima u Uniji, pa i na područjima izvan mreže Natura 2000.

(27)

Direktivom 92/43/EEZ nastoje se u povoljno stanje očuvanosti vratiti i u tom stanju održati prirodna staništa i vrste divlje faune i flore koji su od interesa za Uniju. Međutim, njome se ne utvrđuje rok za postizanje tog cilja. Slično tomu, Direktivom 2009/147/EZ ne utvrđuje se rok za obnovu populacija ptica u Uniji.

(28)

Trebalo bi utvrditi rokove za uspostavljanje mjera obnove na područjima mreže Natura 2000 i na područjima izvan mreže Natura 2000 radi postupnog poboljšanja stanja zaštićenih stanišnih tipova u cijeloj Uniji te radi njihove ponovne uspostave dok se ne postigne povoljna referentna površina koja je potrebna za postizanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji. Pri uspostavi mjera obnove države članice trebale bi, prema potrebi, do 2030. dati prednost područjima stanišnih tipova koja nisu u dobrom stanju i koja se nalaze na područjima mreže Natura 2000, s obzirom na ključnu ulogu tih područja za očuvanje prirode i činjenicu da na temelju postojećeg prava Unije već postoji obveza uspostave djelotvornih sustava za osiguravanje dugoročne djelotvornosti mjera obnove na područjima mreže Natura 2000. Kako bi se državama članicama omogućila potrebna fleksibilnost za ulaganje opsežnih napora u obnovu, države članice trebale bi zadržati mogućnost uspostave mjera obnove na područjima stanišnih tipova koja nisu u dobrom stanju i nalaze se na područjima izvan mreže Natura 2000 ako je to opravdano specifičnim lokalnim okolnostima i uvjetima. Osim toga, primjereno je izdvojiti stanišne tipove u skupine prema ekosustavu kojem pripadaju i za te skupine stanišnih tipova utvrditi vremenski ograničene i kvantificirane ciljeve za pojedina područja. To bi omogućilo državama članicama da odaberu koja će staništa unutar skupine najprije obnoviti.

(29)

Zahtjevi u pogledu staništâ vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništâ divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ trebali bi biti slični, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na povezanost koja je potrebna između tih dvaju staništa kako bi populacije vrsta mogle napredovati.

(30)

Potrebno je da su mjere obnove za stanišne tipove odgovarajuće i prikladne za te stanišne tipove radi postizanja dobrog stanja i što brže uspostave povoljnih referentnih površina kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti tih stanišnih tipova. Važno je da su mjere obnove one koje su potrebne za ispunjavanje vremenski ograničenih i kvantificiranih ciljeva za pojedina područja. Također je potrebno da su mjere obnove za staništa vrsta odgovarajuće i prikladne za što brže postizanje dostatne kvalitete i količine kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti vrsta.

(31)

Mjere obnove uspostavljene na temelju ove Uredbe radi obnove ili održavanja određenih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I., kao što su travnjaci, vrištine ili močvarni stanišni tipovi, u određenim slučajevima mogle bi zahtijevati uklanjanje šuma kako bi se ponovno uspostavilo upravljanje utemeljeno na očuvanju, što bi moglo uključivati aktivnosti kao što su košnja ili ispaša. Obnova prirode i zaustavljanje deforestacije važni su okolišni ciljevi koji se međusobno osnažuju. Komisija će izraditi smjernice, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36. Uredbe (EU) 2023/1115 Europskog parlamenta i Vijeća (11), kako bi se pojasnilo tumačenje definicije „upotrebe u poljoprivredne svrhe” utvrđene u toj uredbi, posebno u vezi s prenamjenom šuma u zemljište koje nije namijenjeno za poljoprivredne svrhe.

(32)

Važno je osigurati da mjere obnove uspostavljene na temelju ove Uredbe dovedu do konkretnog i mjerljivog poboljšanja stanja ekosustavâ kako na razini pojedinačnih područja koja podliježu obnovi tako i na nacionalnoj razini i na razini Unije.

(33)

Kako bi mjere obnove bile učinkovite i kako bi se njihovi rezultati mogli mjeriti tijekom vremena, ključno je da područja koja podliježu takvim mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje stanja staništa koja su obuhvaćena područjem primjene Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ, ponovnu uspostavu tih staništa i poboljšanje njihove povezanosti, pokazuju stalno poboljšanje dok se ne postigne dobro stanje.

(34)

Ključno je i da područja koja podliježu mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ pokazuju stalno poboljšanje kako bi se doprinijelo postizanju dostatne količine i kvalitete staništa tih vrsta.

(35)

Važno je osigurati da se područja pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ koja su u dobrom stanju na cijelom europskom državnom području država članica i Unije postupno povećavaju dok se ne postigne povoljna referentna površina za svaki stanišni tip i dok najmanje 90 % tih površina na razini država članica ne bude u dobrom stanju kako bi se omogućilo postizanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji. Državama članicama trebalo bi dopustiti da, ako je to propisno opravdano, za stanišne tipove koji su vrlo česti i rašireni u Uniji i pokrivaju više od 3 % europskog državnog područja dotične države članice, primjenjuju postotak niži od 90 % za područje koje treba biti u dobrom stanju za pojedinačne stanišne tipove navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi ako taj postotak ne bi spriječio postizanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova na nacionalnoj biogeografskoj razini, kako je utvrđeno na temelju članka 1. točke (e) Direktive 92/43/EEZ. Ako pojedina država članica primijeni to odstupanje, trebala bi ga opravdati u svojem nacionalnom planu obnove.

(36)

Važno je osigurati da se kvaliteta i količina staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ na cijelom europskom državnom području država članica i Unije postupno povećavaju dok se ne povećaju dovoljno da osiguravaju dugoročni opstanak tih vrsta.

(37)

Važno je da države članice uspostave mjere kojima se nastoji osigurati da se stanje na područjima pokrivenima stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe koji podliježu mjerama obnove stalno poboljšava dok se ne postigne dobro stanje te da države članice uspostave mjere kojima se nastoji osigurati da se nakon postizanja dobrog stanja znatno ne pogorša stanje tih stanišnih tipova kako se ne bi ugrozilo dugoročno održavanje ili postizanje dobrog stanja. Nepostizanje tih rezultata ne znači nepoštovanje obveze uspostave mjera prikladnih za postizanje tih rezultata. Važno je i da države članice nastoje ulagati napore s ciljem sprečavanja znatnog pogoršanja područja pokrivenih takvim stanišnim tipovima koja su već u dobrom stanju ili koja nisu u dobrom stanju, ali još ne podliježu mjerama obnove. Takve su mjere važne kako bi se izbjeglo povećanje potreba za obnovom u budućnosti i trebale bi biti usmjerene na područja stanišnih tipova, kako su ih utvrdile države članice u svojim nacionalnim planovima obnove, čija je obnova potrebna kako bi se ispunili ciljevi obnove. Primjereno je razmotriti mogućnost više sile, kao što su prirodne katastrofe, koja bi mogla dovesti do pogoršanja stanja na područjima pokrivenima tim stanišnim tipovima, kao i neizbježnih preobrazbi staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama. Za područja izvan mreže Natura 2000 primjereno je razmotriti i rezultat plana ili projekta od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja. Za područja koja podliježu mjerama obnove to bi trebalo utvrditi u svakom pojedinom slučaju. Za područja mreže Natura 2000, planovi i projekti odobreni su u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ. Primjereno je osigurati da države članice zadrže mogućnost da, u nedostatku drugih alternativa, primijene zahtjev u pogledu sprečavanja pogoršanja na razini svake biogeografske regije na svojem državnom području za svaki stanišni tip i svako stanište vrsta. Takva bi mogućnost trebala biti dopuštena pod određenim uvjetima, među ostalim pod uvjetom da se poduzmu kompenzacijske mjere za svako znatno pogoršanje. Ako se, kao željeni rezultat mjere obnove, područje preobrazi iz jednog stanišnog tipa obuhvaćenog područjem primjene ove Uredbe u drugi stanišni tip obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe, ne bi se trebalo smatrati da se to područje pogoršalo.

(38)

Za potrebe odstupanja od obveza kontinuiranog poboljšanja stanja i sprečavanja pogoršanja stanja područjâ izvan mreže Natura 2000 na temelju ove Uredbe, države članice trebale bi pretpostavljati da su postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, njihovo priključenje na mrežu, sama povezana mreža i sredstva za skladištenje od prevladavajućeg javnog interesa. Države članice trebale bi moći odlučiti ograničiti primjenu te pretpostavke u propisno opravdanim i specifičnim okolnostima, kao što su razlozi povezani s nacionalnom obranom. Osim toga, države članice trebale bi moći izuzeti takve projekte u području energije iz obnovljivih izvora od obveze da za potrebe primjene tih odstupanja nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja, pod uvjetom da su ti projekti podvrgnuti strateškoj procjeni utjecaja na okoliš ili procjeni utjecaja na okoliš. Smatranjem takvih postrojenja postrojenjima od prevladavajućeg javnog interesa i, ako je primjenjivo, ograničavanjem zahtjeva da se procijene manje štetna alternativna rješenja omogućilo bi se da takvi projekti imaju koristi od pojednostavnjene procjene u pogledu odstupanjâ od procjene prevladavajućeg javnog interesa na temelju ove Uredbe.

(39)

Aktivnostima čija je isključiva svrha obrana ili nacionalna sigurnost trebalo bi dati najveći prioritet. Stoga bi države članice pri uspostavi mjera obnove trebale moći izuzeti područja koja se upotrebljavaju za takve aktivnosti ako se smatra da su te mjere neuskladive s daljnjom upotrebom dotičnih područja u vojne svrhe. Osim toga, za potrebe primjene odredaba ove Uredbe o odstupanjima od obveza kontinuiranog poboljšanja stanja i sprečavanja pogoršanja stanja područjâ izvan mreže Natura 2000, državama članicama trebalo bi dopustiti da pretpostavljaju da su planovi i projekti koji se odnose na takve aktivnosti od prevladavajućeg javnog interesa. Države članice ujedno bi trebale moći izuzeti takve planove i projekte od obveze da nisu dostupna manje štetna alternativna rješenja. Međutim, ako primjenjuju to izuzeće, od država članica trebalo bi zahtijevati da uspostave mjere, koliko je to razumno i izvedivo, kojima se nastoje ublažiti utjecaj tih planova i projekata na stanišne tipove.

(40)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. naglašava se potreba za strožim mjerama kako bi se obnovili degradirani morski ekosustavi, uključujući ekosustave bogate ugljikom te važna mrijestilišta i rastilišta ribe. Tom strategijom utvrđuje se i da Komisija treba predložiti novi akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava.

(41)

Morski stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ široko su definirani i uključuju brojne ekološke različite podtipove s različitim potencijalom obnove, što državama članicama otežava uspostavu odgovarajućih mjera obnove na razini tih stanišnih tipova. Stoga bi morske stanišne tipove navedene u Prilogu I. toj direktivi trebalo dodatno odrediti primjenom relevantnih razina klasifikacije morskih staništa prema europskom informacijskom sustavu o prirodi (EUNIS). Države članice trebale bi uspostaviti povoljne površine koje prekriva stanišni tip za postizanje povoljnog stanja očuvanosti svakog od tih stanišnih tipova ako te povoljne površine koje prekriva stanišni tip već nisu obuhvaćena nekim drugim propisom Unije. Skupina stanišnih tipova morskih mekih dna, koja odgovara nekima od bentoskih širokih stanišnih tipova navedenih u Direktivi 2008/56/EZ, široko je zastupljena u morskim vodama nekoliko država članica. Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da mjere obnove, koje se postupno uspostavljaju, ograniče na manji dio područja tih stanišnih tipova koji nisu u dobrom stanju, pod uvjetom da to ne sprečava postizanje ili održavanje dobrog stanja okoliša, kako je utvrđeno na temelju Direktive 2008/56/EZ, osobito uzimajući u obzir granične vrijednosti za deskriptore za utvrđivanje dobrog stanja okoliša iz točaka 1. i 6. Priloga I. toj direktivi, utvrđene u skladu s člankom 9. stavkom 3. te direktive, za opseg gubitka tih stanišnih tipova, za negativne učinke na stanje tih stanišnih tipova i za najveći dopušteni opseg tih negativnih učinaka.

(42)

Ako je za zaštitu obalnih i morskih staništa potrebno regulirati aktivnosti ribarstva ili akvakulture, primjenjuje se zajednička ribarstvena politika (ZRP). Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) osobito se predviđa da se u okviru ZRP-a provodi pristup upravljanja ribarstvom utemeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni učinci ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu što manji. Tom se uredbom predviđa i da se u okviru ZRP-a nastoji da se aktivnostima akvakulture i ribarstva izbjegava degradacija morskog okoliša.

(43)

Kako bi se postigao cilj kontinuiranog, dugoročnog i održivog oporavka bioraznolike i otporne prirode, države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti mogućnosti predviđene u okviru ZRP-a. Države članice imaju mogućnost, u okviru isključive nadležnosti Unije u pogledu očuvanja morskih bioloških resursa, poduzimati nediskriminirajuće mjere za upravljanje ribljim stokovima i njihovo očuvanje te održavanje ili poboljšanje stanja očuvanosti morskih ekosustava unutar 12 nautičkih milja. Osim toga, države članice koje imaju izravan upravljački interes, kako je definiran u Uredbi (EU) br. 1380/2013, mogu se dogovoriti da podnesu zajedničke preporuke za mjere očuvanja potrebne za ispunjavanje obveza na temelju prava Unije u području okoliša. Ako država članica u svoj nacionalni plan obnove uključi mjere očuvanja koje su potrebne kako bi se doprinijelo ciljevima ove Uredbe i ako je za te mjere očuvanja potrebno podnijeti zajedničke preporuke, dotična država članica trebala bi provesti savjetovanja i podnijeti te zajedničke preporuke u roku koji omogućuje njihovo pravodobno donošenje prije odgovarajućih rokova u cilju promicanja koherentnosti različitih politika o očuvanju morskih ekosustava. Takve mjere ocjenjuju se i donose u skladu s pravilima i postupcima predviđenima u okviru ZRP-a.

(44)

Direktivom 2008/56/EZ zahtijeva se od država članica da surađuju bilateralno i u okviru regionalnih i podregionalnih mehanizama suradnje, među ostalim u okviru regionalnih konvencija o moru, odnosno Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (13), Konvencije o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora (14), Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (15) i Konvencije o zaštiti Crnog mora, potpisane u Bukureštu 21. travnja 1992., te, kad je riječ o mjerama u području ribarstva, u kontekstu regionalnih skupina osnovanih u okviru ZRP-a.

(45)

Važno je da se uspostave mjere obnove i za staništa određenih morskih vrsta, kao što su morski psi i raže, koja su obuhvaćena područjem primjene, primjerice, Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, potpisane u Bonnu 23. lipnja 1979., ili popisa ugroženih vrsta regionalnih konvencija o moru, ali su izvan područja primjene Direktive 92/43/EEZ, jer imaju važnu funkciju u ekosustavu.

(46)

Radi potpore obnovi i sprečavanju pogoršanja stanja kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih staništa države članice mogu odrediti dodatna područja kao „zaštićena područja” ili „strogo zaštićena područja”, provesti druge djelotvorne mjere očuvanja za pojedina područja i promicati mjere očuvanja privatnog zemljišta.

(47)

Urbani ekosustavi čine otprilike 22 % kopnene površine u Uniji te obuhvaćaju područje na kojem živi većina građana Unije. Urbane zelene površine uključuju, među ostalim, urbane šume, parkove i vrtove, urbane farme, drvorede uz ceste, gradske livade i gradske živice. Urbani ekosustavi, kao i drugi ekosustavi obuhvaćeni ovom Uredbom, važna su staništa za bioraznolikost, posebno biljaka, ptica i kukaca, uključujući oprašivače. Izvor su mnogih drugih važnih usluga ekosustava, uključujući smanjenje i kontrolu rizika od prirodnih katastrofa, kao što su poplave i učinci toplinskog otoka, hlađenje, rekreaciju, pročišćavanje vode i zraka te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama. Povećanje urbanih zelenih površina važan je parametar za mjerenje povećanja sposobnosti urbanih ekosustava da pružaju te ključne usluge. Povećanjem zelenog pokrova na određenom gradskom području usporava se otjecanje vode te time smanjuje rizik od onečišćenja rijeka zbog prelijevanja oborinskih voda i pomaže u smanjenju ljetnih temperatura, izgradnji otpornosti na klimatske promjene i stvaranju dodatnog prostora za napredovanje prirode. Povećanjem razine urbanih zelenih površina u mnogim će se slučajevima poboljšati zdravlje urbanog ekosustava. S druge strane, zdravi urbani ekosustavi ključni su za podupiranje zdravlja drugih ključnih europskih ekosustava, primjerice povezivanjem prirodnih područja u okolnim ruralnim područjima, poboljšanjem zdravlja rijeka daleko od grada, osiguravanjem utočišta i područja za razmnožavanje vrsta ptica i oprašivača povezanih s poljoprivrednim i šumskim staništima, kao i osiguravanjem važnih staništa za migratorne ptice.

(48)

Potrebno je znatno pojačati mjere kojima će se osigurati da pokrivenost urbanim zelenim površinama, osobito drvećem, više ne bude u opasnosti od smanjenja. Kako bi se osiguralo da urbane zelene površine nastave pružati potrebne usluge ekosustava, trebalo bi zaustaviti njihov gubitak te ih obnoviti i povećati, među ostalim i integracijom zelene infrastrukture i rješenja utemeljenih na prirodi, kao što su zeleni krovovi i zeleni zidovi, u projektiranje zgrada. Takva integracija može doprinijeti održavanju i povećanju ne samo područja urbanih zelenih površina nego i, ako uključuju drveće, područja prekrivenosti gradova krošnjama stabala.

(49)

Znanstveni dokazi upućuju na to da umjetno svjetlo negativno utječe na bioraznolikost. Umjetno svjetlo može utjecati i na zdravlje ljudi. Pri izradi nacionalnih planova obnove na temelju ove Uredbe države članice trebale bi moći razmotriti zaustavljanje, smanjenje ili saniranje svjetlosnog onečišćenja u svim ekosustavima.

(50)

Kako je navedeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., potrebno je uložiti veće napore u obnovu slatkovodnih ekosustava i prirodnih funkcija rijeka. Obnova slatkovodnih ekosustava trebala bi uključivati rad na obnovi prirodne povezanosti rijeka te njihovih obalnih i poplavnih područja, među ostalim uklanjanjem umjetnih pregrada, kako bi se poduprlo postizanje povoljnog stanja očuvanosti rijeka, jezera, aluvijalnih staništa i vrsta koje žive u tim staništima zaštićenih direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te postizanje jednog od ključnih ciljeva Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030., odnosno da se obnovi najmanje 25 000 km rijeka slobodnog toka, u usporedbi s 2020. kad je donesena Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. Pri uklanjanju pregrada države članice trebale bi prvenstveno ukloniti zastarjele pregrade koje više nisu potrebne za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, unutarnju plovidbu, opskrbu vodom ili druge namjene.

(51)

Broj oprašivača u Uniji drastično se smanjio posljednjih desetljeća te se populacija svake treće vrste pčela i leptira smanjuje, a svaka deseta takva vrsta na rubu je izumiranja. Zbog oprašivanja divljih i uzgojenih biljaka oprašivači su neophodni za funkcioniranje kopnenih ekosustava, dobrobit ljudi i sigurnost opskrbe hranom. Izvješće iz 2021., koje se temelji na rezultatima projekta integriranog sustava računovodstva kapitala za prirodu (INCA), koji su zajednički provele službe Komisije i Europska agencija za okoliš (EEA), ukazuje na to da se gotovo 5 000 000 000 EUR godišnje poljoprivredne proizvodnje Unije izravno pripisuje kukcima oprašivačima.

(52)

Kao odgovor na pozive Europskog parlamenta i Vijeća na rješavanje problema smanjenja broja oprašivača Komisija je svojom Komunikacijom od 1. lipnja 2018. pokrenula inicijativu EU-a za oprašivače. Izvješće o napretku od 27. svibnja 2021. o provedbi te inicijative ukazalo je na to da su i dalje prisutni znatni izazovi u otklanjanju uzroka smanjenja broja oprašivača, uključujući uporabu pesticida. I Europski parlament, u svojoj rezoluciji od 9. lipnja, i Vijeće, u svojim zaključcima od 17. prosinca 2020. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 15/2020, pozvali su na snažnije djelovanje za rješavanje problema smanjenja broja oprašivača, na uspostavu okvira za praćenje oprašivača na razini Unije te definiranje jasnih ciljeva i pokazatelja u pogledu obveze da se preokrene trend smanjenja broja oprašivača. U tematskom izvješću objavljenom 2020. Europski revizorski sud preporučio je da Komisija uspostavi odgovarajuće mehanizme upravljanja i praćenja za mjere usmjerene na otklanjanje prijetnji oprašivačima. Komisija je u svojoj komunikaciji od 24. siječnja 2023. predstavila revidiranu inicijativu EU-a za oprašivače pod nazivom „Revizija Inicijative EU-a za oprašivače. Novi plan za oprašivače”, u kojoj se utvrđuju mjere koje Unija i njezine države članice moraju poduzeti kako bi preokrenule trend smanjenja broja oprašivača do 2030.

(53)

Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivoj uporabi sredstava za zaštitu bilja nastoji se regulirati jedan od uzroka smanjenja broja oprašivača zabranom uporabe pesticida na ekološki osjetljivim područjima, od kojih su mnoga obuhvaćena ovom Uredbom, primjerice na područjima na kojima su prisutne vrste oprašivača koje su na europskim crvenim popisima vrsta svrstane među one kojima prijeti izumiranje.

(54)

Održivi, otporni i bioraznoliki poljoprivredni ekosustavi potrebni su kao izvor sigurne, održive, hranjive i povoljne hrane. Poljoprivredni ekosustavi bogati bioraznolikošću također povećavaju otpornost poljoprivrede na klimatske promjene i okolišne rizike te istodobno osiguravaju sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom te osiguravaju otvaranje novih radnih mjesta na ruralnim područjima, posebno radnih mjesta povezanih s ekološkom poljoprivredom, ruralnim turizmom i rekreacijom. Stoga Unija treba poboljšati bioraznolikost svojih poljoprivrednih zemljišta brojnim postojećim praksama koje su korisne za povećanje bioraznolikosti ili koje su kompatibilne s povećanjem bioraznolikosti, među ostalim i korištenjem ekstenzivne poljoprivrede. Ekstenzivna poljoprivreda ključna je za održavanje mnogih vrsta i staništa na područjima bogatim bioraznolikošću. Postoje brojne prakse ekstenzivne poljoprivrede koje imaju višestruke i znatne koristi za zaštitu bioraznolikosti, usluga ekosustava i obilježja krajobraza, kao što su precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i trajni travnjaci niskog intenziteta. Namjena tih praksi nije zaustaviti upotrebu poljoprivrednog zemljišta, već prilagoditi tu vrstu upotrebe u korist dugoročnog funkcioniranja i produktivnosti poljoprivrednih ekosustava. Financijski privlačni programi financiranja za vlasnike, poljoprivrednike i druge upravitelje zemljišta kako bi se dobrovoljno uključili u takve prakse važni su za ostvarivanje dugoročnih koristi obnove.

(55)

Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost poljoprivrednih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim i na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja poljoprivrednih ekosustava kojom bi se omogućilo utvrđivanje posebnih ciljeva obnove za poljoprivredne ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti poljoprivrednih ekosustava i mjeriti ispunjavanje te obveze na temelju izbora pokazatelja među kojima su indeks populacije travnjačkih leptira, zaliha organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima ili udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti.

(56)

S obzirom na to da su ptice poljoprivrednih staništa dobro poznat i prihvaćen ključni pokazatelj zdravlja poljoprivrednih ekosustava, primjereno je odrediti ciljeve za obnovu njihovih populacija. Obveza postizanja tih ciljeva trebala bi se primjenjivati na države članice, a ne na pojedinačne poljoprivrednike. Države članice trebale bi postići te ciljeve uspostavom djelotvornih mjera obnove na poljoprivrednom zemljištu, suradnjom s poljoprivrednicima i drugim dionicima te pružanjem potpore poljoprivrednicima i drugim dionicima u njihovoj izradi i provedbi na terenu.

(57)

Obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, uključujući zaštitne pojaseve, zemljišta na ugaru s rotacijom ili bez rotacije, živice, pojedinačna stabla ili skupine stabala, drvorede, rubne pojaseve polja, manje površine, kanale, manje vodotokove, manja močvarna područja, terase, kamene strukture, kamene zidove, jezerca i kulturna obilježja prostor su za divlje biljke i životinje, uključujući oprašivače, sprečavaju eroziju i iscrpljivanje tla, pročišćavaju zrak i vodu, povoljno utječu na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama te podupiru poljoprivrednu produktivnost usjeva koji ovise o oprašivanju. Proizvodna obilježja također se mogu smatrati obilježjima krajobraza velike raznolikosti pod određenim uvjetima.

(58)

Cilj je zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) podupiranje i jačanje zaštite okoliša, uključujući bioraznolikost. Jedan je od posebnih ciljeva te politike doprinijeti zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikost, poboljšati usluge ekosustava te očuvati staništa i krajobraze. Novim standardom uvjetovanosti ZPP-a br. 8 o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima zemljišta (GAEC 8), utvrđenim u Prilogu III. Uredbi (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (16), zahtijeva se od korisnika plaćanja povezanih s površinom da najmanje 4 % obradivog zemljišta na razini poljoprivrednog gospodarstva namijene neproduktivnim površinama i obilježjima, kao što je zemljište ostavljeno na ugaru, te da očuvaju postojeća obilježja krajobraza. Udio od 4 % za usklađenost sa standardom GAEC 8 može se smanjiti na 3 % ako su ispunjeni određeni preduvjeti. Ispunjavanjem te obveze države članice doprinijet će ostvarivanju pozitivnog trenda u pogledu obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu. Osim toga, u okviru ZPP-a države članice imaju mogućnost uspostaviti ekosheme za poljoprivredne prakse koje poljoprivrednici provode na poljoprivrednim zemljištima, koje mogu uključivati održavanje i stvaranje obilježja krajobraza ili neproduktivnih površina. Slično tome, države članice u svoje strateške planove u okviru ZPP-a mogu uključiti i obveze u području poljoprivrede, okoliša i klime, među ostalim poboljšano upravljanje obilježjima krajobraza koje nadilazi standard GAEC 8 ili ekosheme. Projektima u okviru potprograma „Priroda i bioraznolikost” programa LIFE, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća (17), pomoći će se i u usmjeravanju bioraznolikosti Europe na poljoprivrednom zemljištu prema oporavku do 2030. podupiranjem provedbe direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, kao i Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030.

(59)

Obnova i ponovno natapanje organskih tla koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, kako je definirano u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, tj. travnjaka i zemljišta pod usjevima, koja čine isušena tresetišta, pomažu u postizanju znatnih koristi od bioraznolikosti, znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova i drugih koristi za okoliš te istodobno doprinose raznolikosti poljoprivrednog krajobraza. Države članice mogu birati među brojnim mjerama obnove isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, od prenamjene zemljišta pod usjevima u trajni travnjak i mjera ekstenzifikacije praćenih smanjenim isušivanjem do potpunog ponovnog natapanja uz mogućnost paludikulturne uporabe ili uspostave vegetacije od koje nastaje treset. Najznačajnije klimatske koristi nastaju obnovom i ponovnim natapanjem poljoprivrednih zemljišta, nakon čega slijedi obnova intenzivnih travnjaka. Kako bi se omogućila fleksibilna provedba cilja obnove isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, države članice trebale bi mjere obnove i ponovno natapanje isušenih tresetišta na područjima na kojima se vadi treset te, u određenoj mjeri, obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u druge svrhe u pogledu zemljišta, primjerice šume, moći smatrati doprinosom postizanju ciljeva obnove za isušena tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe. Kad je to propisno opravdano, ako se ponovno natapanje isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe ne može provesti zbog znatnih negativnih učinaka na zgrade, infrastrukturu, prilagodbu klimatskim promjenama ili druge javne interese i ako nije izvedivo ponovno natopiti tresetišta koja se upotrebljavaju u druge svrhe u pogledu zemljišta, države članice trebale bi moći smanjiti opseg ponovnog natapanja tresetišta.

(60)

Kako bi se u potpunosti ostvarile koristi od bioraznolikosti, obnovu i ponovno natapanje područja isušenih tresetišta trebalo bi provoditi i izvan područja močvarnih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ koje je potrebno obnoviti i ponovno uspostaviti. Podaci o mjeri u kojoj se organska tla te njihove emisije i uklanjanja stakleničkih plinova prate i stavljaju na raspolaganje u okviru izvješćivanja o sektoru LULUCF u nacionalnim inventarima stakleničkih plinova koje države članice vode i podnose u sklopu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime. Obnovljena i ponovno natopljena tresetišta mogu se nastaviti produktivno upotrebljavati na druge načine. Na primjer, paludikultura, praksa poljoprivrede na vlažnim tresetištima, može uključivati uzgoj različitih vrsta trski, određenih vrsta drveća, borovnica i brusnica te maha tresetara, kao i ispašu s vodenim bivolima. Takve prakse trebale bi se temeljiti na načelima održivog upravljanja i biti usmjerene na povećanje bioraznolikosti kako bi mogle imati veliku financijsku i ekološku vrijednost. Paludikultura može biti korisna i za nekoliko vrsta koje su ugrožene u Uniji te ujedno može olakšati povezanost močvarnih područja i povezanih populacija vrsta u Uniji. Sredstva za financiranje mjera za obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta te za nadoknadu mogućeg gubitka prihoda mogu doći iz različitih izvora, uključujući rashode u okviru proračuna Unije i Unijine programe financiranja.

(61)

U novoj strategiji EU-a za šume do 2030., utvrđenoj u komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2021., istaknuta je potreba za obnovom bioraznolikosti šuma. Šume i ostalo obraslo šumsko zemljište pokrivaju više od 43,5 % kopnene površine Unije. Šumski ekosustavi koji se odlikuju velikom bioraznolikošću osjetljivi su na klimatske promjene, ali su isto tako prirodni saveznik u prilagodbi na klimatske promjene i rizike povezane s klimom te borbi protiv njih, među ostalim zahvaljujući svojim funkcijama zaliha ugljika i ponora ugljika, a pružaju i brojne druge ključne usluge ekosustava i koristi, na primjer time što su izvor drvne sirovine i drva, hrane i drugih nedrvnih proizvoda te omogućuju regulaciju klime, stabilizaciju tla i kontrolu erozije te pročišćavanje zraka i vode.

(62)

Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost šumskih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja šumskih ekosustava koja bi omogućila utvrđivanje specifičnih ciljeva obnove za šumske ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti šumskih ekosustava i mjeriti ispunjavanje te obveze na temelju indeksa čestih vrsta ptica šumskih staništa i izbora drugih pokazatelja među kojima su stojeće mrtvo drvo, ležeće mrtvo drvo, udio šuma raznodobne strukture, povezanost šuma, zaliha organskog ugljika, udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća i raznolikost vrsta drveća.

(63)

Pri planiranju i uspostavi mjera obnove potrebnih za povećanje bioraznolikosti šumskih ekosustava te pri utvrđivanju zadovoljavajućih razina za pokazatelje bioraznolikosti za šume države članice trebale bi na temelju lokalnih okolnosti uzeti u obzir rizike od šumskih požara. Države članice trebale bi se poslužiti najboljom praksom za smanjenje takvih rizika, posebno kako je opisano u smjernicama Komisije za sprečavanje šumskih požara na kopnu objavljenima 2021.

(64)

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđuje se obveza sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala u Uniji do 2030., uz potpuno poštovanje ekoloških načela. Nova strategija EU-a za šume do 2030., utvrđena u komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2021., uključuje plan za provedbu te obveze na temelju općeg načela sadnje i uzgoja pravog stabla na pravom mjestu i u pravu svrhu. Internetski brojač stabala dostupan je kao alat za bilježenje doprinosa toj obvezi i napretka u pogledu nje, a države članice u tom bi alatu trebale dokumentirati posađena stabla. Kako je utvrđeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. i u planu iz nove strategije EU-a za šume do 2030., Komisija je 17. ožujka 2023. objavila smjernice o pošumljavanju, ponovnom pošumljavanju i sadnji stabala koji pogoduju bioraznolikosti. Tim se smjernicama, kojima se pobliže utvrđuje okvir ekoloških načela koje treba uzeti u obzir, nastoji doprinijeti toj obvezi i time poduprijeti provedbu ove Uredbe.

(65)

Ciljevi obnove i obveze za staništa i vrste zaštićene na temelju direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ za oprašivače te za slatkovodne, urbane, poljoprivredne i šumske ekosustave trebali bi biti komplementarni i djelovati u sinergiji kako bi se postigao sveobuhvatni cilj obnove ekosustava kopnenih i morskih područja država članica. Mjere obnove koje su potrebne za postizanje jednog specifičnog cilja u mnogim će slučajevima doprinijeti postizanju drugih ciljeva ili ispunjavanju drugih obveza. Stoga bi države članice trebale strateški planirati mjere obnove kako bi one što djelotvornije doprinijele oporavku prirode diljem Unije. Mjere obnove ujedno bi trebalo planirati tako da doprinesu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te sprečavanju i kontroli posljedica prirodnih katastrofa, kao i degradacije zemljišta. Njima bi se trebalo nastojati optimirati ekološke, gospodarske i socijalne funkcije ekosustava, uključujući njihov potencijal produktivnosti, uzimajući u obzir njihov doprinos održivom razvoju relevantnih regija i zajednica. Kako bi se izbjegle neželjene posljedice, države članice trebale bi također razmotriti predvidljive socioekonomske učinke i procijenjene koristi provedbe mjera obnove. Važno je da države članice izrade detaljne nacionalne planove obnove na temelju najboljih dostupnih znanstvenih dokaza. Dokumentirani zapisi o povijesnoj rasprostranjenosti i području, kao i o predviđenim promjenama okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena trebali bi poslužiti kao temelj za utvrđivanje povoljnih površina koje prekriva stanišni tip za stanišne tipove. Nadalje, važno je da se javnosti omogući pravodobno i djelotvorno sudjelovanje u izradi planova. Države članice trebale bi uzeti u obzir specifične uvjete i potrebe na svojem državnom području kako bi planovima odgovorile na relevantne pritiske, prijetnje i uzroke gubitka bioraznolikosti te bi trebale surađivati radi osiguravanja prekogranične obnove i povezanosti.

(66)

Kako bi se osigurala sinergija među različitim mjerama koje su već uspostavljene ili će tek biti uspostavljene radi zaštite, očuvanja i obnove prirode u Uniji, države članice trebale bi pri izradi svojih nacionalnih planova obnove uzeti u obzir: mjere očuvanja uspostavljene za područja mreže Natura 2000 i prioritetne akcijske okvire razvijene u skladu s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ; mjere za postizanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela uključene u planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18); morske strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svim morskim regijama u Uniji izrađene u skladu s Direktivom 2008/56/EZ; nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka izrađene na temelju Direktive (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (19); nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost razvijene u skladu s člankom 6. Konvencije o biološkoj raznolikosti, kao i mjere očuvanja donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 i tehničke mjere donesene u skladu s Uredbom (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(67)

Radi osiguravanja koherentnosti između ciljeva ove Uredbe i Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (21), Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) kad je riječ o promicanju energije iz obnovljivih izvora, posebno tijekom izrade nacionalnih planova obnove, države članice trebale bi razmotriti potencijal projekata u području energije iz obnovljivih izvora da doprinesu postizanju ciljeva obnove prirode.

(68)

S obzirom na važnost dosljednog suočavanja s dvostrukim izazovom koji predstavljaju gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene, pri obnovi bioraznolikosti trebalo bi uzeti u obzir uvođenje energije iz obnovljivih izvora i obrnuto. Trebalo bi biti moguće kombinirati aktivnosti obnove i uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora kad god je to moguće, što uključuje područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenska mrežna područja. Direktivom (EU) 2018/2001 zahtijeva se od država članica da provode koordinirano kartiranje za uvođenje energije iz obnovljivih izvora na svojem državnom području kako bi utvrdile domaći potencijal i dostupne kopnene površine, podzemne površine, morske ili kopnene vode koje su potrebne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te s njima povezane infrastrukture, kao što su mrežni objekti i postrojenja za skladištenje, uključujući skladištenje toplinske energije, koji su potrebni kako bi ostvarile barem svoje nacionalne doprinose revidiranom cilju za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. Takva potrebna područja, uključujući postojeća postrojenja i mehanizme suradnje, moraju biti razmjerna procijenjenim putanjama i ukupnom planiranom instaliranom kapacitetu tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora utvrđenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Države članice trebale bi odrediti podskup takvih područja kao područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije određene su lokacije na kopnu ili moru koje su osobito pogodne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, na kojima se ne očekuje da će uvođenje određene vrste energije iz obnovljivih izvora imati znatan utjecaj na okoliš s obzirom na posebnosti odabranog područja. Države članice moraju dati prednost umjetnim i izgrađenim površinama, kao što su krovovi i pročelja zgrada, prometna infrastruktura i njezino neposredno okružje, parkirališta, poljoprivredna gospodarstva, odlagališta otpada, industrijska područja, rudnici, umjetna kopnena vodna tijela, umjetna jezera ili akumulacije te, prema potrebi, mjesta za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, kao i degradirana zemljišta koja se ne mogu koristiti za poljoprivredu. Direktivom (EU) 2018/2001 također se utvrđuje da države članice mogu donijeti jedan ili više planova za određivanje namjenskih infrastrukturnih područja za uvođenje projekata povezanih s mrežom i skladištenjem koji su potrebni za integraciju energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav ako se ne očekuje da će takvo uvođenje imati znatan učinak na okoliš, ako se takav učinak može na odgovarajući način ublažiti ili, ako to nije moguće, kompenzirati. Cilj je takvih područja poduprijeti i dopuniti područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Pri određivanju područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskih infrastrukturnih područja države članice trebaju izbjegavati zaštićena područja i razmotriti svoje nacionalne planove obnove. Države članice trebale bi koordinirati razvoj nacionalnih planova obnove s izradom karata područja koja su potrebna za ispunjenje barem svojeg nacionalnog doprinosa ostvarenju cilja za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. kao i, prema potrebi, s određivanjem područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskih mrežnih područja. Tijekom izrade nacionalnih planova obnove države članice trebale bi osigurati sinergiju s razvojem energije iz obnovljivih izvora i energetske infrastrukture te s područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskim mrežnim područjima koja su već određena, kao i to da funkcioniranje tih područja, uključujući postupke izdavanja dozvola primjenjive na tim područjima predviđene Direktivom (EU) 2018/2001, ostane nepromijenjeno.

(69)

Kako bi se osigurala sinergija s mjerama obnove koje su već planirane ili uspostavljene u državama članicama, te mjere obnove trebalo bi prepoznati i uzeti u obzir u nacionalnim planovima obnove. S obzirom na hitnost na koju se ukazalo u Šestom izvješću IPCC-a o procjeni u vezi s poduzimanjem djelovanja za obnovu degradiranih ekosustava, države članice trebale bi provesti te mjere istodobno s izradom planova obnove.

(70)

U nacionalnim planovima obnove i mjerama za obnovu staništa te mjerama za sprečavanje pogoršanja stanja staništa trebalo bi također uzeti u obzir rezultate istraživačkih projekata relevantnih za procjenu stanja ekosustavâ, utvrđivanje i uspostavu mjera obnove te praćenje. Prema potrebi, u njima bi također trebalo uzeti u obzir raznolikost situacija u različitim regijama Unije, u skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kao što su socijalni, gospodarski i kulturni zahtjevi te regionalne i lokalne značajke, uključujući gustoću naseljenosti.

(71)

Primjereno je uzeti u obzir posebnu situaciju u najudaljenijim regijama Unije, navedenima u članku 349. UFEU-a, u kojem su propisane posebne mjere za potporu tim regijama. Kako je predviđeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zaštiti i obnovi ekosustavâ u najudaljenijim regijama koje se ističu iznimno bogatom bioraznolikošću. Istodobno bi, osobito pri izradi nacionalnih planova obnove, trebalo uzeti u obzir povezane troškove zaštite i obnove tih ekosustava te udaljenost, izoliranost, malu površinu, nepovoljnu topografiju i klimu najudaljenijih regija. Države članice potiču se da na dobrovoljnoj osnovi uključe posebne mjere obnove u najudaljenijim regijama koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(72)

EEA trebala bi pružati potporu državama članicama u izradi njihovih nacionalnih planova obnove te u praćenju napretka prema postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu obnove. Komisija bi trebala procijeniti jesu li nacionalni planovi obnove primjereni za postizanje tih ciljeva i ispunjavanje tih obveza, za postizanje sveobuhvatnih ciljeva Unije da se na svim područjima i u svim ekosustavima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe, kao cilj Unije, do 2030. zajednički obuhvati najmanje 20 % kopnenih područja i najmanje 20 % morskih područja te do 2050. sve ekosustave koje je potrebno obnoviti, za postizanje ciljeva da se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka u Uniji ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka te za doprinos obvezi sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala u Uniji do 2030.

(73)

Izvješće o stanju prirode iz 2020. ukazalo je na to da znatan dio informacija o kojima države članice izvješćuju u skladu s člankom 17. Direktive 92/43/EEZ i člankom 12. Direktive 2009/147/EZ, osobito o stanju očuvanosti i trendovima staništa i vrsta zaštićenih tim direktivama, potječe iz djelomičnih istraživanja ili se temelji samo na mišljenju stručnjaka. To je izvješće ukazalo i na to da stanje nekoliko stanišnih tipova i vrsta zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ i dalje nije poznato. Kako bi se poduprli pouzdani i znanstveno utemeljeni nacionalni planovi obnove, potrebno je popuniti te nedostatke u znanju i uložiti u praćenje i nadzor. Kako bi se povećale pravodobnost, djelotvornost i koherentnost različitih metoda praćenja, pri praćenju i nadzoru trebalo bi se u najvećoj mogućoj mjeri koristiti rezultatima istraživačkih i inovacijskih projekata koje financira Unija i novim tehnologijama, kao što su in situ praćenje i daljinsko istraživanje uz upotrebu svemirskih podataka i usluga u okviru komponenata EGNOS, Galileo i Copernicus Svemirskog programa Unije, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (24). Misijama EU-a „Obnova naših oceana i voda”, „Prilagodba klimatskim promjenama” i „Plan za tlo za Europu”, utvrđenima u komunikaciji Komisije od 29. rujna 2021. o europskim misijama, poduprijet će se provedba ciljeva obnove.

(74)

S obzirom na posebne tehničke i financijske izazove povezane s izradom karata i praćenjem morskog okoliša, države članice trebale bi moći, kao dopunu informacijama dostavljenima u izvješću u skladu s člankom 17. Direktive 92/43/EEZ i u skladu s člankom 17. Direktive 2008/56/EZ, upotrebljavati informacije o pritiscima i prijetnjama ili druge relevantne informacije kao temelj za ekstrapolaciju pri procjeni stanja morskih staništa navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi. Trebalo bi također biti moguće upotrebljavati takav pristup kao temelj za planiranje mjera obnove morskih staništa u skladu s ovom Uredbom. Ukupna procjena stanja morskih staništa navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi trebala bi se temeljiti na najboljim dostupnim spoznajama te najnovijem tehničkom i znanstvenom napretku.

(75)

Kako bi se osiguralo praćenje napretka u provedbi nacionalnih planova obnove, uspostavljenih mjera obnove, područja koja podliježu mjerama obnove i podataka o popisu pregrada kontinuitetu rijeka, trebalo bi uvesti sustav kojim se od država članica zahtijeva da uspostave, ažuriraju i stave na raspolaganje relevantne podatke o rezultatima takvog praćenja. Pri slanju podataka Komisiji elektroničkim putem trebalo bi upotrebljavati sustav Reportnet EEA-e i nastojati što više smanjiti administrativno opterećenje za sve subjekte. Kako bi se osigurala odgovarajuća infrastruktura za javni pristup, izvješćivanje i razmjenu podataka među tijelima javne vlasti, države članice bi specifikacije podataka prema potrebi trebale temeljiti na onima iz direktiva 2003/4/EZ (25), 2007/2/EZ (26) i (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

(76)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba ove Uredbe, Komisija bi trebala pružati potporu državama članicama na njihov zahtjev putem Instrumenta za tehničku potporu, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (28), kojim se pruža prilagođena tehnička potpora za osmišljavanje i provedbu reformi. Tehnička potpora koja se pruža u okviru tog instrumenta uključuje, na primjer, jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantnih najbolje prakse.

(77)

Komisija bi trebala izvijestiti o napretku država članica u postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu obnove iz ove Uredbe na temelju izvješća o napretku na razini Unije koje sastavlja EEA te drugih analiza i izvješća koje države članice stave na raspolaganje u relevantnim područjima politike, kao što su politika prirode, mora i vode.

(78)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva i ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, iznimno je važno da se provedu odgovarajuća privatna i javna ulaganja u obnovu. Države članice trebale bi stoga u svoje nacionalne proračune uključiti rashode za ciljeve bioraznolikosti, među ostalim i u vezi s oportunitetnim i prijelaznim troškovima koji proizlaze iz provedbe nacionalnih planova obnove, i u tim proračunima navesti način na koji se upotrebljavaju financijska sredstva Unije. Kad je riječ o financijskim sredstvima Unije, rashodi u okviru proračuna Unije i programa Unije za financiranje, kao što su program LIFE, Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA), uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (29), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP), oba uspostavljena Uredbom (EU) 2020/2220 Europskog parlamenta i Vijeća (30), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijski fond, oba uspostavljena Uredbom (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća (31) i Fond za pravednu tranziciju, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (32) te Obzor Europa – Okvirni program Unije za istraživanja i inovacije, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (33), doprinose ciljevima bioraznolikosti s namjerom da se tim ciljevima 2024. namijeni 7,5 % godišnje potrošnje te da im se 2026. i 2027. namijeni 10 % godišnje potrošnje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (34) („VFO za razdoblje 2021. – 2027.”). Mehanizam za oporavak i otpornost, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (35), dodatan je izvor financiranja za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustavâ. Kad je riječ o programu LIFE, posebnu pozornost trebalo bi obratiti na odgovarajuću primjenu strateških projekata za prirodu kao posebnog alata koji bi mogao poduprijeti provedbu ove Uredbe uključivanjem dostupnih financijskih sredstava na djelotvoran i učinkovit način.

(79)

Izrada nacionalnih planova obnove ne bi trebala podrazumijevati obvezu država članica da reprogramiraju bilo koja financijska sredstva u okviru ZPP-a, ZRP-a ili drugih programa ili instrumenata za financiranje poljoprivrede i ribarstva u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. kako bi se provela ova Uredba.

(80)

Dostupan je niz inicijativa Unije te nacionalnih i privatnih inicijativa za poticanje privatnog financiranja, kao što je program InvestEU, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (36), koji nudi mogućnosti za mobilizaciju javnog i privatnog financiranja za potporu, među ostalim, poboljšanju prirode i bioraznolikosti provedbom projekata zelene i plave infrastrukture te sekvestracije ugljika u poljoprivredi kao zelenog poslovnog modela. Moglo bi se promicati financiranje mjera obnove prirode na terenu privatnim ili javnim financiranjem, uključujući potporu na temelju rezultata i inovativne programe kao što su programi certificiranja uklanjanja ugljika. Privatna ulaganja mogla bi se poticati i programima javnih ulaganja, među ostalim financijskim instrumentima, subvencijama i drugim instrumentima, pod uvjetom da se poštuju pravila o državnim potporama.

(81)

Kako bi se osigurala provedba ove Uredbe, ključna su odgovarajuća privatna i javna ulaganja za mjere obnove prirode. Stoga bi Komisija u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe i uz savjetovanje s državama članicama trebala podnijeti izvješće s analizom u kojoj se utvrđuju eventualni nedostaci pri provedbi ove Uredbe. To bi izvješće prema potrebi trebalo biti popraćeno prijedlozima odgovarajućih mjera, uključujući financijske mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka, kao što je uspostava namjenskog financiranja, i ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavaca za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027.

(82)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, prema načelu lojalne suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), sudovi država članica odgovorni su za osiguravanje sudske zaštite prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. UEU-a od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Unija i njezine države članice stranke su Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (37) („Aarhuška konvencija”). U skladu s Aarhuškom konvencijom države članice moraju osigurati da, u skladu s relevantnim nacionalnim pravnim sustavom, pripadnici zainteresirane javnosti imaju pristup pravosuđu.

(83)

Pri izradi i provedbi svojih nacionalnih planova obnove države članice trebale bi promicati pošten pristup kojim se obuhvaćaju svi dijelovi društva. Trebale bi uspostaviti potrebne mjere za uključivanje lokalnih i regionalnih tijela, vlasnika i korisnika zemljišta i njihovih udruženja, organizacija civilnog društva, poslovne zajednice, istraživačkih i obrazovnih zajednica, poljoprivrednika, ribara, šumara, ulagača i drugih relevantnih dionika te šire javnosti u sve faze izrade, preispitivanja i provedbe nacionalnih planova obnove te za poticanje dijaloga i širenje znanstveno utemeljenih informacija o bioraznolikosti i koristima obnove.

(84)

Na temelju Uredbe (EU) 2021/2115 strateški planovi u okviru ZPP-a trebaju doprinijeti postizanju dugoročnih nacionalnih ciljeva koji su utvrđeni u zakonodavnim aktima navedenima u Prilogu XIII. toj uredbi ili proizlaze iz njih te trebaju biti usklađeni s tim ciljevima. Ovu Uredbu trebalo bi uzeti u obzir kad Komisija, u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) 2021/2115, do 31. prosinca 2025. bude preispitivala popis utvrđen u Prilogu XIII. toj uredbi.

(85)

U skladu s obvezom iz Osmog programa djelovanja za okoliš, utvrđenog u Odluci (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća (38), države članice postupno ukidaju subvencije štetne za okoliš na nacionalnoj razini, ostvaruju najveću moguću korist od instrumenata koji se temelje na tržištu i zelenih proračunskih i financijskih alata, uključujući one koji su potrebni za osiguravanje socijalno pravedne tranzicije, te podupiru poduzeća i druge dionike u razvoju standardizirane prakse za računovodstvo prirodnog kapitala.

(86)

Kako bi se osigurala potrebna prilagodba ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dopunom ove Uredbe utvrđivanjem i ažuriranjem znanstveno utemeljene metode za praćenje raznolikosti i populacija oprašivača i u vezi s izmjenom priloga od I. do VII. ovoj Uredbi prilagodbom tehničkom i znanstvenom napretku skupina i popisa stanišnih tipova, popisa morskih vrsta, popisa vrsta koje se upotrebljavaju za indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa, opisa, jedinice i metodologije za pokazatelje bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave i šumske ekosustave te popisa primjera mjera obnove, kako bi se uzelo u obzir iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe ili kako bi se osigurala dosljednost sa stanišnim tipovima prema EUNIS-u. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede procjene učinka i odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (39). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(87)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem metoda za praćenje pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi i pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI. ovoj Uredbi, uspostavom orijentacijskih okvira za utvrđivanje zadovoljavajućih razina za urbane zelene površine, za prekrivenost gradova krošnjama stabala u urbanim ekosustavima, za oprašivače, za pokazatelje bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave navedene u Prilogu IV. ovoj Uredbi i za pokazatelje za šumske ekosustave navedene u Prilogu VI. ovoj Uredbi, uspostavljanjem jedinstvenog formata nacionalnih planova obnove te uspostavljanjem formata, strukture i detaljnih rješenja za slanje podataka i informacija Komisiji elektroničkim putem. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (40).

(88)

Kako bi se omogućio brz i djelotvoran odgovor u slučaju nepredvidivog, izvanrednog i ničim izazvanog događaja koji je izvan kontrole Unije, s ozbiljnim posljedicama na razini Unije za dostupnost zemljišta potrebnog za osiguravanje dostatne poljoprivredne proizvodnje za potrošnju hrane u Uniji, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s privremenom suspenzijom primjene relevantnih odredaba ove Uredbe u mjeri i u razdoblju koji su prijeko potrebni, do najviše 12 mjeseci, uz istodobno očuvanje ciljeva ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(89)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Na temelju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., ta bi se evaluacija trebala temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. Osim toga, Komisija bi trebala procijeniti potrebu za određivanjem dodatnih ciljeva obnove na temelju zajedničkih metoda za procjenu stanja ekosustava koji nisu obuhvaćeni člancima 4. i 5. ove Uredbe, uzimajući u obzir najnovije znanstvene dokaze.

(90)

Uredbu (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća (41) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(91)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguravanje dugoročnog i održivog oporavka bioraznolikih i otpornih ekosustava na cijelom europskom državnom području država članica mjerama obnove koje države članice trebaju uspostaviti kako bi zajednički postigle cilj Unije za obnovu kopnenih i morskih područja do 2030. i svih područja koja je potrebno obnoviti do 2050., ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,