Članak 11. Obnova poljoprivrednih ekosustava

1.   Osim za područja koja podliježu mjerama obnove na temelju članka 4. stavaka 1., 4. i 7., države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne kako bi se poboljšala bioraznolikost poljoprivrednih ekosustava, uzimajući u obzir klimatske promjene, društvene i gospodarske potrebe ruralnih područja i potrebu da se osigura održiva poljoprivredna proizvodnja u Uniji.

2.   Države članice uspostavljaju mjere kojima se nastoji ostvariti trend povećanja na nacionalnoj razini za barem dva od triju sljedećih pokazatelja za poljoprivredne ekosustave, kako su podrobnije opisani u Prilogu IV., što se mjeri u razdoblju od 18. kolovoza 2024. do 31. prosinca 2030. i svakih šest godina nakon toga, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine kako su utvrđene u skladu s člankom 14. stavkom 5.:

3.   Države članice uspostavljaju mjere obnove kojima se nastoji osigurati da indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa na nacionalnoj razini koji se temelji na vrstama navedenima u Prilogu V., indeksiran 1. rujna 2025. u vrijednosti 100, postigne sljedeće razine:

4.   Države članice uspostavljaju mjere kojima se nastoji obnoviti organska tla koja čine isušena tresetišta i upotrebljavaju se u poljoprivredne svrhe. Te se mjere uspostavljaju za najmanje:

Države članice mogu uspostaviti mjere obnove, uključujući ponovno natapanje, na područjima na kojima se vadi treset i ta područja uračunavati kao područja koja doprinose postizanju odgovarajućih ciljeva iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

Osim toga, države članice mogu uspostaviti mjere obnove za ponovno natapanje organskih tala koja čine isušena tresetišta koja se upotrebljavaju u svrhe koje nisu poljoprivredne svrhe i vađenje treseta te ta ponovno natopljena područja uračunavati kao područja koja doprinose, do najviše 40 %, postizanju ciljeva iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

Mjere obnove koje se sastoje od ponovnog natapanja tresetišta, uključujući razine vode koje treba postići, doprinose smanjenju neto emisija stakleničkih plinova i povećanju bioraznolikosti, pri čemu se uzimaju u obzir nacionalne i lokalne okolnosti.

Ako je to propisno opravdano, država članica može smanjiti opseg ponovnog natapanja tresetišta u poljoprivredne svrhe na manji opseg nego što se to zahtijeva u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) ovog stavka ako bi takvo ponovno natapanje vjerojatno imalo znatan negativan učinak na infrastrukturu, zgrade, prilagodbu klimatskim promjenama ili druge javne interese i ako se takvo ponovno natapanje ne može provesti na zemljištu koje nije poljoprivredno zemljište. Svako takvo smanjenje utvrđuje se u skladu s člankom 14. stavkom 8.

Obveza država članica da postignu ciljeve s obzirom na ponovno natapanje utvrđene u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) ne podrazumijeva obvezu poljoprivrednika i privatnih vlasnika zemljišta da ponovno natope svoje zemljište te je za njih ponovno natapanje poljoprivrednog zemljišta i dalje dobrovoljno, ne dovodeći u pitanje obveze koje proizlaze iz nacionalnog prava.

Države članice prema potrebi daju poticaje za ponovno natapanje kako bi ga učinile privlačnom opcijom za poljoprivrednike i privatne vlasnike zemljišta te pospješuju pristup osposobljavanju i savjetovanju za poljoprivrednike i druge dionike o prednostima ponovnog natapanja tresetišta i mogućnostima naknadnog upravljanja zemljištem i povezanim prilikama.