Članak 4. Obnova kopnenih, obalnih i slatkovodnih ekosustava

1.   Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne kako bi se u dobro stanje dovele površine stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. koje nisu u dobrom stanju. Takve se mjere obnove uspostavljaju:

Za potrebe ovog stavka države članice, prema potrebi, do 2030. daju prednost mjerama obnove na područjima koja se nalaze na područjima mreže Natura 2000.

2.   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b), države članice mogu, ako je to propisno opravdano i za potrebe tog stavka, iz relevantne skupine stanišnih tipova isključiti vrlo česte i raširene stanišne tipove koji pokrivaju više od 3 % njihova europskog državnog područja.

Ako država članica primjenjuje odstupanje iz prvog podstavka, država članica uspostavlja mjere obnove:

Odstupanje iz prvog stavka primjenjuje se samo ako se osigura da postotak iz drugog podstavka točke (a) ne sprečava postizanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti na nacionalnoj biogeografskoj razini za svaki od tih stanišnih tipova.

3.   Ako država članica primjenjuje odstupanje na temelju stavka 2., obveza utvrđena u stavku 1. prvom podstavku točki (a) primjenjuje se na ukupnu površinu svih preostalih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. koja nije u dobrom stanju, a obveza utvrđena u stavku 1. prvom podstavku točki (b) primjenjuje se na preostalu površinu relevantnih skupina stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. koja nije u dobrom stanju.

4.   Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne za ponovnu uspostavu stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. na područjima na kojima se ne pojavljuju ti stanišni tipovi s ciljem postizanja povoljne referentne površine za te stanišne tipove. Takve se mjere do 2030. uspostavljaju za područja koja čine najmanje 30 % dodatne površine koja je potrebna kako bi se postigla ukupno povoljna referentna površina za svaku skupinu stanišnih tipova navedenu u Prilogu I., kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 15., te do 2040. za područja koja čine najmanje 60 % te površine i do 2050. za područja koja čine 100 % te površine.

5.   Odstupajući od stavka 4. ovog članka, ako država članica smatra da nije moguće do 2050. uspostaviti mjere obnove koje su potrebne za postizanje povoljne referentne površine za određeni stanišni tip na 100 % površine, dotična država članica može u svojem nacionalnom planu obnove iz članka 15. utvrditi niži postotak, na razini od 90 % do 100 %, i pružiti primjereno obrazloženje. U takvom slučaju država članica postupno uspostavlja mjere obnove koje su potrebne kako bi se do 2050. postigao taj niži postotak. Te mjere obnove do 2030. moraju obuhvaćati najmanje 30 % dodatne površine koja je potrebna za postizanje tog nižeg postotka do 2050., a do 2040. moraju obuhvaćati najmanje 60 % dodatne površine koja je potrebna za postizanje tog nižeg postotka do 2050.

6.   Ako država članica odstupanje na temelju stavka 5. primjenjuje na određene stanišne tipove, obveza utvrđena u stavku 4. primjenjuje se na preostale stanišne tipove koji su dio skupina stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. kojima ti određeni stanišni tipovi pripadaju.

7.   Države članice uspostavljaju mjere obnove za kopnena, obalna i slatkovodna staništa vrsta navedenih u prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i za kopnena, obalna i slatkovodna staništa divljih ptica obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2009/147/EZ koje su, uz mjere obnove iz stavaka 1. i 4. ovog članka, potrebne za poboljšanje kvalitete i količine tih staništa, među ostalim i njihovom ponovnom uspostavom, i za poboljšanje povezanosti dok se ne postignu dostatne kvaliteta i količina tih staništa.

8.   Utvrđivanje najpogodnijih područja za mjere obnove u skladu sa stavcima 1., 4. i 7. ovog članka temelji se na najboljim dostupnim spoznajama i najnovijim znanstvenim dokazima o stanju stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi, koje se mjeri na temelju strukture i funkcija potrebnih za njihovo dugoročno održavanje, uključujući njihove tipične vrste, kako je navedeno u članku 1. točki (e) Direktive 92/43/EEZ, te o kvaliteti i količini staništa vrsta iz stavka 7. ovog članka, služeći se pritom informacijama dostavljenima u izvješću na temelju članka 17. Direktive 92/43/EEZ i članka 12. Direktive 2009/147/EZ te, prema potrebi, uzimajući u obzir raznolikost situacija u različitim regijama kako je navedeno u članku 14. stavku 16. točki (c) ove Uredbe.

9.   Države članice osiguravaju da je najkasnije do 2030. stanje stanišnih tipova poznato za najmanje 90 % površine na kojoj su rasprostranjeni svi stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. te da je do 2040. poznato stanje svih površina na kojima su rasprostranjeni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I.

10.   Mjerama obnove iz stavaka 1. i 4. uzimaju se u obzir potreba za boljom povezanošću između stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. i ekološki zahtjevi vrsta iz stavka 7. koje se pojavljuju u tim stanišnim tipovima.

11.   Države članice uspostavljaju mjere kojima se nastoji osigurati da se stanje stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. na područjima koja podliježu mjerama obnove u skladu sa stavcima 1., 4. i 7. kontinuirano poboljšava dok se ne postigne dobro stanje i da se kvaliteta staništa vrsta iz stavka 7. kontinuirano poboljšava dok se ne postigne dostatna kvaliteta tih staništa.

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 92/43/EEZ, države članice uspostavljaju mjere kojima se nastoji osigurati da na površinama na kojima su postignuti dobro stanje stanišnog tipa i dostatna kvaliteta staništa vrsta ne dođe do znatnog pogoršanja.

12.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 92/43/EEZ, države članice do datuma objave svojih nacionalnih planova obnove u skladu s člankom 17. stavkom 6. ove Uredbe nastoje uspostaviti potrebne mjere s ciljem sprečavanja znatnog pogoršanja površina na kojima se pojavljuju stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi i koje su u dobrom stanju ili su potrebne za postizanje ciljeva obnove utvrđenih u stavku 17. ovog članka.

13.   Kad je riječ o stavcima 11. i 12. ovog članka, države članice mogu, u nedostatku alternativnih rješenja, na područjima izvan mreže Natura 2000 primjenjivati zahtjeve u pogledu sprečavanja pogoršanja utvrđene u tim stavcima na razini svake biogeografske regije na svojem državnom području za svaki stanišni tip i svako stanište vrste, pod uvjetom da dotična država članica do 19. veljače 2025. obavijesti Komisiju o svojoj namjeri da primijeni ovaj stavak i pod uvjetom da ispuni obveze utvrđene u članku 15. stavku 3. točki (g), članku 20. stavku 1. točki (j), članku 21. stavku 1. i članku 21. stavku 2. točki (b).

14.   Na područjima izvan mreže Natura 2000 obveza utvrđena u stavku 11. ne primjenjuje se na pogoršanje uzrokovano:

15.   Na područjima izvan mreže Natura 2000 obveza utvrđena u stavku 12. ne primjenjuje se na pogoršanje uzrokovano:

16.   Unutar područjâ mreže Natura 2000 neispunjavanje obveza utvrđenih u stavcima 11. i 12. opravdano je ako je uzrokovano:

17.   Države članice osiguravaju: