Članak 14. Izrada nacionalnih planova obnove

1.   Svaka država članica izrađuje nacionalni plan obnove i provodi potrebne aktivnosti pripremnog praćenja i istraživanja kako bi utvrdila mjere obnove koje su potrebne za postizanje ciljeva obnove i ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima od 4. do 13. i pružanje doprinosa sveobuhvatnim ciljevima Unije utvrđenima u članku 1., uzimajući pritom u obzir najnovije znanstvene dokaze.

2.   Države članice kvantificiraju površine koje je potrebno obnoviti kako bi se ispunili ciljevi obnove utvrđeni u člancima 4. i 5., uzimajući pritom u obzir stanje stanišnih tipova iz članka 4. stavaka 1. i 4. te članka 5. stavaka 1. i 2., kao i kvalitetu i količinu staništa vrsta iz članka 4. stavka 7. i članka 5. stavka 5. prisutnih u ekosustavima obuhvaćenima člankom 2. Kvantifikacija se temelji, među ostalim, na sljedećim informacijama:

Za potrebe kvantificiranja površine svakog stanišnog tipa koju je potrebno obnoviti kako bi se postigli ciljevi obnove utvrđeni u članku 4. stavku 1. točki (a) i članku 5. stavku 1. točki (a), površina staništa koja nije u dobrom stanju iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ovog stavka uključuje samo one površine za koje je stanje stanišnog tipa poznato.

Za potrebe kvantificiranja površine svakog stanišnog tipa koju je potrebno obnoviti kako bi se ispunili ciljevi obnove utvrđeni u članku 4. stavku 1. točki (b) i članku 5. stavku 1. točkama (b), (c) i (d), površina staništa koja nije u dobrom stanju iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ovog stavka uključuje samo one površine za koje je stanje stanišnog tipa poznato ili za koje stanje mora biti poznato na temelju članka 4. stavka 9. i članka 5. stavka 7.

Ako država članica namjerava primijeniti odstupanje utvrđeno u članku 4. stavku 2., ta država članica utvrđuje postotke iz tog članka.

Ako država članica namjerava primijeniti odstupanje utvrđeno u članku 4. stavku 5. i članku 5. stavku 3., ta država članica utvrđuje niže postotke odabrane u skladu s tim člancima.

3.   Kad je riječ o skupini 7 stanišnih tipova navedenih u Prilogu II., države članice određuju postotak iz članka 5. stavka 1. točke (d).

4.   Države članice utvrđuju područja urbanih ekosustava iz članka 8. i izrađuju karte tih područja za sve svoje gradove i manje gradove i predgrađa.

Područje urbanog ekosustava grada ili manjeg grada i predgrađa uključuje:

Države članice mogu objediniti područja urbanog ekosustava dvaju ili više susjednih gradova ili dvaju ili više manjih gradova i predgrađa, ili i jednih i drugih, u jedno područje urbanog ekosustava koje je zajedničko tim gradovima odnosno manjim gradovima i predgrađima.

5.   Države članice do 2030., putem otvorenog i djelotvornog postupka i procjene na temelju najnovijih znanstvenih dokaza, orijentacijskog okvira iz članka 20. stavka 10. i, ako je dostupan, orijentacijskog okvira iz članka 20. stavka 11., utvrđuju zadovoljavajuće razine za:

6.   Države članice utvrđuju poljoprivredna i šumska područja koja je potrebno obnoviti i izrađuju karte tih područja, posebno područja na kojima je zbog intenzifikacije ili drugih čimbenika povezanih s gospodarenjem potrebna bolja povezanost i krajobrazna raznolikost.

7.   Svaka država članica može do 19. kolovoza 2025. razviti metodologiju za dopunu metodologije iz Priloga IV. kako bi pratila obilježja krajobraza velike raznolikosti koja nisu obuhvaćena zajedničkom metodom iz opisa obilježja krajobraza velike raznolikosti u tom prilogu. Komisija pruža smjernice o okviru za razvoj takvih metodologija do 19. rujna 2024.

8.   Države članice, ako je primjenjivo, određuju smanjenje opsega ponovnog natapanja tresetišta u poljoprivredne svrhe, kako je navedeno u članku 11. stavku 4. petom podstavku.

9.   Države članice utvrđuju sinergije s ublažavanjem klimatskih promjena, prilagodbom tim promjenama, neutralnosti u pogledu degradacije zemljišta i sprečavanjem katastrofa te u skladu s tim određuju prioritetne mjere obnove. Države članice u obzir uzimaju i sljedeće:

10.   Države članice utvrđuju sinergije s poljoprivredom i šumarstvom. Također utvrđuju postojeće poljoprivredne i šumarske prakse, uključujući intervencije u okviru ZPP-a, kojima se doprinosi ciljevima ove Uredbe.

11.   Provedba ove Uredbe ne podrazumijeva obvezu država članica da reprogramiraju bilo koje financiranje u okviru ZPP-a, ZRP-a ili drugih programa i instrumenata za financiranje poljoprivrede i ribarstva u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.

12.   Države članice mogu promicati uvođenje privatnih ili javnih programa potpore u korist dionika koji provode mjere obnove iz članaka od 4. do 12., uključujući upravitelje i vlasnike zemljišta, poljoprivrednike, šumare i ribare.

13.   Države članice koordiniraju razvoj nacionalnih planova obnove s izradom karata područja koja su potrebna kako bi se ostvarili barem njihovi nacionalni doprinosi cilju za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. kao i, prema potrebi, s određivanjem područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskih infrastrukturnih područja. Tijekom izrade nacionalnih planova obnove države članice osiguravaju sinergije s razvojem energije iz obnovljivih izvora i energetske infrastrukture te s eventualnim područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije i namjenskim infrastrukturnim područjima koja su već određena te osiguravaju da funkcioniranje tih područja, uključujući postupke izdavanja dozvola primjenjive na tim područjima kako su predviđeni Direktivom (EU) 2018/2001, kao i funkcioniranje projekata povezanih s mrežom koji su potrebni za integraciju energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav i odgovarajuće postupke izdavanja dozvola, ostane nepromijenjeno.

14.   Pri izradi svojih nacionalnih planova obnove države članice posebno u obzir uzimaju sljedeće:

15.   Pri izradi svojih nacionalnih planova obnove države članice uzimaju u obzir i strateške projekte u području kritičnih sirovina ako su prepoznati na temelju prava Unije.

16.   Pri izradi svojih nacionalnih planova obnove države članice:

17.   Kad je to moguće, države članice potiču sinergije s nacionalnim planovima obnove drugih država članica, posebno u pogledu ekosustava koji se prostiru preko granica ili ako države članice dijele morsku regiju ili podregiju u smislu Direktive 2008/56/EZ.

18.   U svrhu izrade i provedbe nacionalnih planova obnove države članice mogu se, ako je to praktično i primjereno, koristiti postojećim strukturama regionalne institucijske suradnje u pogledu obnove i ponovne uspostave morskih ekosustava.

19.   Ako države članice utvrde problem koji bi mogao spriječiti ispunjavanje obveza obnove i ponovne uspostave morskih ekosustava i koji zahtijeva mjere za koje te države članice nisu nadležne, one se pojedinačno ili zajednički, prema potrebi, obraćaju državama članicama, Komisiji ili međunarodnim organizacijama, pružajući im opis utvrđenog problema i mogućih mjera kako bi ih se razmotrilo i potencijalno donijelo.

20.   Države članice osiguravaju da postupak izrade plana obnove bude otvoren, transparentan, uključiv i djelotvoran te da se javnosti, uključujući sve relevantne dionike, omogući pravodobno i djelotvorno sudjelovanje u njegovoj izradi. Savjetovanja moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u Direktivi 2001/42/EZ.