+Članak 325.l Faktori općeg kamatnog rizika
---+Članak 325.l 1.
---+Članak 325.l 2.
---+Članak 325.l 3.
---+Članak 325.l 4.
---+Članak 325.l 5.
---+Članak 325.l 6.
---+Članak 325.l 7.
---+Članak 325.l 8.
---+Članak 325.l 9.

Članak 325.l Faktori općeg kamatnog rizika

-

1. Pregled

,
Članak 325.l 1.
Za sve faktore općeg kamatnog rizika, uključujući rizik inflacije i rizik međuvalutne osnove, postoji jedan razred za svaku valutu, a svaki razred sadržava različite vrste faktora rizika.

Faktori delta općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnom riziku ili o dobiti i gubitcima.
Članak 325.l 2.
Institucije izračunavaju nerizične stope za svaku valutu na temelju instrumenata tržišta novca iz knjige trgovanja institucije koji imaju najniži kreditni rizik, primjerice ugovori o razmjeni koji se temelje na prekonoćnim kamatnim stopama.
Članak 325.l 3.
Ako institucije ne mogu primijeniti pristup iz stavka 2., nerizične stope temelje se na jednoj ili više tržišno impliciranih krivulja razmjene kamata kojima se institucija koristi za vrednovanje svojih pozicija po tržišnoj vrijednosti, primjerice krivulje ugovora o razmjeni međubankovnih ponuđenih kamata.

Ako su podaci o tržišno impliciranim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.

Ako institucije primjenjuju faktore općeg kamatnog rizika izvedene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od kreditne marže kao sastavnice kamatne stope, osjetljivost na faktor rizika dodjeljuje se objema kategorijama, i općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže.
Članak 325.l 4.
U slučaju faktora općeg kamatnog rizika svaka valuta čini poseban razred. Institucije faktorima rizika u istom razredu, ali različitog roka dospijeća dodjeljuju različite pondere rizika u skladu s odjeljkom 6.

Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor tržišno impliciranih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
Članak 325.l 5.
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na dodatni faktor rizika za rizik inflacije iz stavka 4. kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije u svakom razredu tretiraju inflaciju kao jedinstveni faktor rizika, bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. Institucije prebijaju sve osjetljivosti na inflaciju unutar razreda, koje su izračunane kako je opisano u ovom stavku, kako bi dobile jedinstvenu neto osjetljivost po razredu.
Članak 325.l 6.
Dužnički instrumenti koji uključuju plaćanja u različitim valutama podložni su i riziku međuvalutne osnove između tih valuta. Za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima faktori rizika koje institucije trebaju primjenjivati jesu rizik međuvalutne osnove za svaku valutu u odnosu na američki dolar ili euro. Institucija izračunava međuvalutne osnove koje nisu povezane s osnovom u odnosu na američki dolar ili s osnovom u odnosu na euro kao „osnovu u odnosu na američki dolar” ili kao „osnovu u odnosu na euro”.

Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki dužnički instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Svaka valuta čini poseban razred.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika međuvalutne osnove kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na euro i osnova u odnosu na američki dolar, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoje najviše dvije neto osjetljivosti.
Članak 325.l 7.
Faktori vega općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na opću kamatnu stopu implicirane su volatilnosti relevantnih nerizičnih stopa kako se navodi u stavcima 2. i 3., koji se raspoređuju u razrede ovisno o valuti te u sljedeće rokove dospijeća u svakom razredu: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Za svaku valutu postoji jedan razred.

Institucije za potrebe netiranja smatraju da implicirane volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika.

Ako institucije raspoređuju implicirane volatilnosti u rokove dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a) 

ako je dospijeće opcije usklađeno s dospijećem odnosnog instrumenta, u obzir se uzima jedinstveni faktor rizika, koji se raspoređuje na taj rok dospijeća;

(b) 

ako je dospijeće opcije kraće od dospijeća odnosnog instrumenta, u obzir se uzimaju sljedeći faktori rizika:

i. 

prvi faktor rizika raspoređuje se na rok dospijeća opcije;

ii. 

drugi faktor rizika raspoređuje se na preostali rok do dospijeća odnosnog instrumenta opcije na dan isteka opcije.
Članak 325.l 8.
Faktori zakrivljenosti općeg kamatnog rizika koje primjenjuju institucije sastoje se od jednog vektora nerizičnih stopa, koje predstavljaju određenu krivulju nerizičnog prinosa, za svaku valutu. Svaka valuta čini poseban razred. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća nerizičnih stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument.
Članak 325.l 9.
Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore koji odgovaraju različitim krivuljama prinosa i s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu valutu. Institucije prebijaju osjetljivosti na isti faktor rizika. Postoji samo jedna neto osjetljivost po razredu.

Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi