+Članak 221. Primjena pristupa internih modela za standardizirane sporazume o netiranju
---+Članak 221. 1.
---+Članak 221. 2.
---+Članak 221. 3.
---+Članak 221. 4.
---+Članak 221. 5.
---+Članak 221. 6.
---+Članak 221. 7.
---+Članak 221. 9.
|
Članak 221. Primjena pristupa internih modela za standardizirane sporazume o netiranju
-
1. Pregled
| Naslov |
Regulativa |
|
Članak 221. 1.
|
Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za transakcije financiranja vrijednosnih papira i druge transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala, osim transakcija izvedenicama, obuhvaćene priznatim standardiziranim sporazumom o netiranju koje ispunjavaju zahtjeve iz poglavlja 6. odjeljka 7., institucija može potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*) sporazuma izračunani primjenom pristupa internog modela, pod uvjetom da institucija ispunjava uvjete iz stavka 2.
|
|
Članak 221. 2.
|
Institucija može primijeniti pristup internog modela ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)
institucija taj pristup primjenjuje samo za izloženosti za koje se iznosi izloženosti ponderiranih rizikom izračunavaju u skladu s IRB pristupom utvrđenim u poglavlju 3.;
(b)
institucija je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu tog pristupa.
|
|
Članak 221. 3.
|
Institucija koja primjenjuje pristup internog modela primjenjuje na sve druge ugovorne strane i sve vrijednosne papire, isključujući portfelje manjeg značaja za koje može primjenjivati pristup regulatornih korektivnih faktora iz članka 220.
|
|
Članak 221. 4.
|
Nadležna tijela odobrit će instituciji primjenu pristupa internih modela samo ako se uvjere da je sustav za upravljanje rizicima koji proizlaze iz transakcija obuhvaćenih standardiziranim sporazumima o netiranju koji primjenjuje institucija konceptualno zdrav i cjelovito proveden i da ispunjava sve sljedeće kvalitativne standarde:
(a)
interni model za mjerenje rizika koji institucija primjenjuje za izračun potencijalne volatilnosti cijena za takve transakcije integriran je u svakodnevni proces upravljanja rizicima institucije i služi kao osnova za izvješćivanje višeg rukovodstva institucije o izloženostima riziku;
(b)
institucija ima jedinicu za kontrolu rizika koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
i.
neovisna je o poslovnoj jedinici za trgovanje i izravno izvješćuje više rukovodstvo;
ii.
odgovorna je za oblikovanje i funkcioniranje sustava za upravljanje rizicima institucije;
iii.
izrađuje i analizira dnevne izvještaje o izlaznim rezultatima modela za mjerenje rizika i o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u vezi s limitom pozicija;
(c)
dnevne izvještaje koje izrađuje jedinica za kontrolu rizika pregledava razina rukovodstva koja ima dovoljno ovlasti da smanji pozicije i ukupnu izloženost rizicima;
(d)
u jedinici za kontrolu rizika ima dovoljno zaposlenika sa stručnim kvalifikacijama potrebnima za primjenu naprednih modela;
(e)
institucija je uspostavila postupke za praćenje i osiguranje usklađenosti s dokumentiranim skupom internih politika i kontrolnih mehanizama vezanih uz cjelokupno funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;
(f)
dosadašnje iskustvo u primjeni modela pokazuje pouzdanu razinu mjerenja rizika, potvrđenu retroaktivnim testiranjem rezultata na temelju podataka za razdoblje od najmanje jedne godine;
(g)
institucija često provodi stroge programe testiranja otpornosti na stres, čije rezultate pregledava više rukovodstvo te se rezultati odražavaju u politikama i limitima koje rukovodstvo postavlja;
(h)
kao dio redovitih postupaka unutarnje revizije, institucija provodi neovisnu provjeru svojeg sustava za mjerenje rizika. Navedena provjera uključuje i aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i aktivnosti neovisne jedinice za kontrolu rizika;
(i)
institucija provodi provjeru svojeg sustava za upravljanje rizicima najmanje jednom godišnje;
(j)
interni model ispunjava uvjete iz članka 292. stavaka 8. i 9. i članka 294.
|
|
Članak 221. 5.
|
Interni model za mjerenje rizika institucije obuhvaća dovoljan broj faktora rizika kako bi se obuhvatili svi značajni cjenovni rizici. Institucija može primijeniti empirijske korelacije unutar kategorija rizika i između kategorija rizika ako je njezin sustav za mjerenje korelacija pouzdan i cjelovito proveden.
|
|
Članak 221. 6.
|
Institucije koje primjenjuju pristup internih modela dužne su izračunavati E* u skladu sa sljedećom formulom:
u kojoj je:
|
Ei
|
=
|
vrijednost izloženosti za svaku izloženost i obuhvaćenu sporazumom koja bi se primijenila u nedostatku kreditne zaštite kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom standardiziranog pristupa ili kad institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa;
|
|
Ci
|
=
|
vrijednost vrijednosnih papira uzetih u zajam, kupljenih ili primljenih ili gotovine uzete u zajam ili primljene s obzirom na svaku takvu izloženost i.
|
Institucije su dužne, pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom pomoću internih modela, primjenjivati rezultate modela od prethodnoga radnog dana.
|
|
Članak 221. 7.
|
Izračun potencijalne promjene vrijednosti iz stavka 6. mora ispunjavati sve sljedeće standarde:
(a)
izračun mora biti najmanje na dnevnoj osnovi;
(b)
mora se temeljiti na jednostranom intervalu pouzdanosti od 99 %;
(c)
mora se temeljiti na petodnevnom razdoblju realizacije, osim u slučaju transakcija različitih od repo transakcija s vrijednosnim papirima ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, gdje se mora koristiti desetodnevno razdoblje realizacije;
(d)
mora se temeljiti na efektivnom razdoblju promatranja od najmanje godinu dana, osim kada je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim povećanjem volatilnosti cijena;
(e)
podaci koji se koriste u izračunu moraju se ažurirati svaka tri mjeseca.
Kad institucija ima repo transakciju, transakciju pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit, odnosno sličnu transakciju ili skup za netiranje koji zadovoljava kriterije iz članka 285. stavaka 2., 3. i 4., minimalno razdoblje držanja mora se uskladiti s razdobljem marže za rizik koje bi se primjenjivalo po tim stavcima zajedno s člankom 285. stavkom 5.
|
|
Članak 221. 9.
|
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
(a)
što je portfelj manjega značaja za potrebe stavka 3.;
(b)
kriteriji s pomoću kojih se određuje je li interni model pouzdan i cjelovito proveden za potrebe stavaka 4. i 5. i standardiziranih sporazuma o netiranju.
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2015. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
|
,
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi
1.3 Povezani standardi
2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|