Članak 284. Vrijednost izloženosti

Ako je institucija dobila odobrenje u skladu s člankom 283. stavkom 1. da primjenjuje IMM za izračunavanje vrijednosti izloženosti pojedinih ili svih transakcija iz tog stavka, određuje te vrijednosti izloženosti na razini skupa za netiranje.

Kako bi model obuhvatio učinke pokrivenosti maržom, model vrijednosti kolaterala mora ispunjavati kvantitativne i kvalitativne zahtjeve te zahtjeve u smislu podataka za IMM u skladu s ovim odjeljkom, a institucija može u svoje predviđene distribucije za promjene tržišne vrijednosti pojedinog skupa za netiranje uključiti samo priznati financijski kolateral utvrđen u članku 197., članku 198. i članku 299. stavku 2. točkama (c) i (d).

Kapitalni zahtjev za kreditni rizik druge ugovorne strane u odnosu na izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane na koje institucija primjenjuje IMM jedan je od sljedećih iznosa, ovisno o tome koji je veći:

Osim za druge ugovorne strane kod kojih je utvrđen specifični povratni rizik i koje su obuhvaćene člankom 291. stavcima 4. i 5., institucije izračunavaju vrijednost izloženosti kao umnožak parametra alfa (α) i efektivnog EPE-a, na sljedeći način:

pri čemu je:

α

=

1,4, osim ako nadležna tijela zahtijevaju veći parametar α ili dopuštaju institucijama da upotrebljavaju vlastite procjene u skladu sa stavkom 9.;

Efektivni EE rekurzivno se izračunava kao:

pri čemu je:

Efektivni EPE jednak je prosjeku efektivnog EE-a tijekom prve godine buduće izloženosti. Ako svi ugovori u skupu za netiranje dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, EPE je prosjek EE-a u razdoblju do dospijeća svih ugovora iz skupa za netiranje. Efektivni EPE izračunava se kao ponderirani prosjek efektivnog EE-a:

▼C2

▼B

pri čemu ponderi

predstavljaju slučaj kada se buduće izloženosti izračunavaju na datume koji nisu jednakomjerno raspoređeni.

Institucije izračunavaju mjere EE-a ili vršne izloženosti na temelju distribucije izloženosti koja uzima u obzir moguća odstupanja od normalne distribucije izloženosti.

Institucija može upotrebljavati mjeru distribucije izračunatu primjenom IMM-a koja je konzervativnija od parametra α pomnoženog s efektivnim EPE-om izračunatim u skladu s jednadžbom iz stavka 4. za svaku drugu ugovornu stranu.

Neovisno o stavku 4., nadležna tijela mogu dati odobrenje instituciji da primjenjuje vlastite procjene parametra alfa ako je:

Za potrebe procjene parametra alfa u skladu sa stavkom 9., institucija osigurava da su brojnik i nazivnik izračunati na način koji je usklađen s metodologijom modeliranja, specifikacijom parametara i sastavom portfelja. Pristup koji se primjenjuje u procjeni parametra alfa mora se temeljiti na pristupu internoga kapitala institucije, biti primjereno dokumentiran i podlijegati neovisnoj validaciji. Osim toga, institucija provjerava svoje procjene parametra alfa najmanje jednom tromjesečno, a češće ako se sastav portfelja mijenja tijekom vremena. Institucija također procjenjuje rizik modela.

Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima da njezine interne procjene parametra alfa u brojniku obuhvaćaju značajne izvore ovisnosti distribucije tržišnih vrijednosti transakcija ili portfelja transakcija za sve druge ugovorne strane. Interne procjene parametra alfa uzimaju u obzir granularnost portfelja.

Pri nadziranju primjene procjena u skladu sa stavkom 9. nadležna tijela uzimaju u obzir značajne razlike u procjenama parametra alfa koje proizlaze iz potencijalno pogrešnih specifikacija u modelima koji se rabe kao brojnik, posebno kad je prisutna konveksnost.

Prema potrebi, institucija volatilnosti i korelacije faktora tržišnog rizika koji se upotrebljavaju u zajedničkom modeliranju tržišnog i kreditnog rizika prilagođava ovisno o faktorima kreditnog rizika kako bi odražavali potencijalno povećanje volatilnosti ili korelacije u uvjetima gospodarske recesije.