|
+Članak 10. Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija ---+Article 10 1. ---+Article 10 2. ---+Article 10 3. ---+Article 10 4. ---+Article 10 5. ---+Article 10 6. ---+Article 10 7. |
Članak 10. Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicijaČlanak 10. Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija 1. Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija”). 2. Ako je institucija dodatnu prilagodbu vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena za izloženost vrednovanja izračunala na temelju izlazne cijene, vrijednost pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula. 3. Ako institucija primjenjuje odstupanje iz članka 105. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za pojedinačne troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula pod uvjetom da institucija pruži dokaze da je s 90 %tnom pouzdanošću utvrdila da postoji dovoljna likvidnost koja omogućuje izlazak iz povezanih izloženosti vrednovanja po srednjoj tržišnoj cijeni. 4. Ako se za izloženost vrednovanja ne može utvrditi da dodatna prilagodba vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija iznosi nula, institucije upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju kako je navedeno u stavcima 5. i 6. ovog članka. 5. Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.
(a)
Za procjenu dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija zahtijeva se sljedeća razina detaljnosti:
i.
ako su raščlanjeni, svi ulazni parametri vrednovanja potrebni za izračun izlazne cijene za poziciju koja se vrednuje; ili
ii.
cijena instrumenta.
(b)
Svi ulazni parametri vrednovanja iz točke (a) podtočke i. tretiraju se zasebno. Ako se ulazni parametri vrednovanja sastoje od matrice parametara, institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija na temelju izloženosti vrednovanja povezanih sa svakim parametrom u toj matrici. Ako se ulazni parametri vrednovanja ne odnose na instrumente kojima se trguje, institucije izrijekom raspoređuju ulazne parametre vrednovanja i povezanu izloženost vrednovanja na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu. Institucije mogu smanjiti broj ulaznih parametara vrednovanja za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja primjenom bilo koje odgovarajuće metodologije pod uvjetom da ti smanjeni parametri ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
i.
ukupna vrijednost smanjene izloženosti vrednovanja jednaka je ukupnoj vrijednosti izvorne izloženosti vrednovanja;
ii.
smanjeni skup parametara može se rasporediti na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu;
iii.
omjer mjere varijance 2 i mjere varijance 1, na temelju povijesnih podataka iz posljednjih 100 dana trgovanja, manji je od 0,1. Za potrebe ovog stavka mjera varijance 1 znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, a mjera varijance 2 znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, umanjeno za izloženost vrednovanja na temelju smanjenih ulaznih parametara vrednovanja.
(c)
Ako se za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristi smanjeni broj parametara, zaključak da su kriteriji iz točke (b) ispunjeni podliježe neovisnoj provjeri koju provodi kontrolna funkcija te internoj validaciji barem jedanput godišnje. 6. Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija utvrđuju se kako slijedi:
(a)
ako ima dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih podataka o razlikama između ponuđene i tražene cijene za ulazne parametre vrednovanja, institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi razlika koju bi mogle postići pri izlasku iz izloženosti vrednovanja bila na razini te cijene ili bolja;
(b)
ako nema dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih podataka o razlikama između ponuđene i tražene cijene, institucije primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni koristeći se kvalitativnim i kvantitativnim podacima kako bi postigle razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti istovjetnu onoj koja se zahtijeva u slučaju kada je raspoloživ niz uvjerljivih vrijednosti. Institucije obavješćuju nadležna tijela o izloženostima vrednovanja u odnosu na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja;
(c)
institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija primjenom iznosa od 50 % procijenjene razlike između ponuđene i tražene cijene u skladu s točkom (a) ili (b) na izloženosti vrednovanja povezane s ulaznim parametrima vrednovanja iz stavka 5. 7. Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za troškove zatvaranja pozicija primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|