Članak 9. Minimalni standardi energetskih svojstava za nestambene zgrade i putanje za►C1postupnu obnovu◄fonda stambenih zgrada

Maksimalni pragovi energetskih svojstava utvrđuju se na temelju fonda nestambenih zgrada 1. siječnja 2020., na temelju dostupnih informacija i, kada je to primjereno, statističkog uzorkovanja. Države članice iz polazne vrijednosti isključuju nestambene zgrade koje izuzmu na temelju stavka 6.

Svaka država članica postavlja maksimalni prag energetskih svojstava tako da je 16 % njezinog nacionalnog fonda nestambenih zgrada iznad tog praga („prag od 16 %”). Svaka država članica također postavlja maksimalni prag energetskih svojstava tako da je 26 % njezinog nacionalnog fonda nestambenih zgrada iznad tog praga („prag od 26 %”). Države članice mogu postaviti maksimalne pragove energetskih svojstava za na nacionalni fond nestambenih zgrada kao cjelinu ili po tipu zgrade ili vrsti zgrade.

Države članice mogu postaviti pragove na razini koja odgovara određenom razredu energetskih svojstava pod uvjetom da su usklađeni trećim podstavkom.

Minimalnim standardima energetskih svojstava osigurava se barem da sve nestambene zgrade budu ispod:

Usklađenost pojedinačnih nestambenih zgrada s pragovima provjerava se na temelju energetskih certifikata ili, kada je to primjereno, drugim dostupnim sredstvima.

U planovima kako su navedeni u članku 3. stavku 1. točki (b) države članice utvrđuju posebne vremenske rasporede za usklađivanje nestambenih zgrada s nižim maksimalnim pragovima energetskih svojstava do 2040. i 2050., u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultom emisijom.

Države članice mogu utvrditi i objaviti kriterije za izuzimanje pojedinačnih nestambenih zgrada od zahtjeva iz ovog stavka s obzirom na očekivanu buduću uporabu tih zgrada, s obzirom na ozbiljne poteškoće ili u slučaju nepovoljne procjene troškova i koristi. Svi takvi kriteriji moraju biti jasni, precizni i strogi te moraju osiguravati jednako postupanje sa svim nestambenim zgradama. Pri utvrđivanju tih kriterija države članice omogućuju ex ante procjenu potencijalnog udjela obuhvaćenih nestambenih zgrada i izbjegavaju izuzimanje nerazmjernog broja nestambenih zgrada. Države članice također izvješćuju o tim kriterijima u okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada podnesenih Komisiji na temelju članka 3.

Ako države članice utvrde kriterije za izuzeća na temelju osmog podstavka, ostvaruju jednakovrijedna poboljšanja energetskih svojstava u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada.

Ako je za ukupnu obnovu potrebnu za postizanje pragova energetskih svojstava iz ovog stavka procjena troškova i koristi za određenu nestambenu zgradu nepovoljna, države članice zahtijevaju da se za tu nestambenu zgradu provedu barem one pojedinačne mjere obnove za koje je procjena troškova i koristi povoljna.

U mjeri u kojoj je nacionalni fond nestambenih zgrada ili njegov dio ozbiljno oštećen prirodnom katastrofom, država članica može privremeno prilagoditi maksimalni prag energetskih svojstava kako bi se energetskom obnovom oštećenih nestambenih zgrada zamijenila energetska obnova drugih nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima, osiguravajući pritom da se energetski obnovi sličan postotak nestambenog fonda zgrada. U tom slučaju država članica u svojem nacionalnom planu obnove zgrada izvješćuje o toj prilagodbi i njezinu predviđenom trajanju.

U pogledu prosječne primarne energije u kWh/(m2.god) čitavog fonda stambenih zgrada, države članice osiguravaju sljedeće:

Države članice osiguravaju da se najmanje 55 % smanjenja prosjeka primarne energije iz trećeg podstavka postigne obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima. Države članice mogu uračunati smanjenje prosjeka primarne energije ostvareno obnovom stambenih zgrada pogođenih prirodnim katastrofama poput potresa i poplava u udio postignut obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima.

U sklopu napora koje ulažu u obnovu s ciljem postizanja potrebnog smanjenja prosjeka primarne energije čitavog fonda stambenih zgrada države članice uvode mjere kao što su minimalni standardi energetskih svojstava, tehnička pomoć i mjere financijske potpore.

Države članice u okviru svojih napora za obnovu ne smiju nerazmjerno izuzeti stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrade za najam.

Države članice u nacionalnim planovima obnove zgrada izvješćuju o primijenjenoj metodologiji i prikupljenim podacima za procjenu vrijednosti iz drugog i trećeg podstavka. U okviru ocjene nacionalnih planova obnove zgrada Komisija prati postizanje vrijednosti iz drugog i trećeg podstavka, među ostalim broj zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrade 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima ili njihovu podnu površinu, i prema potrebi daje preporuke. Te preporuke mogu uključivati širu primjenu minimalnih standarda energetskih svojstava.

Nacionalna putanja za ►C1  postupnu obnovu ◄ fonda stambenih zgrada upućuje na podatke o nacionalnom fondu stambenih zgrada utemeljene, prema potrebi, na statističkom uzorkovanju i energetskim certifikatima.

Ako je prosječni udio korištenja energije iz fosilnih goriva u stambenim zgradama manji od 15 %, države članice mogu prilagoditi razine utvrđene u trećem podstavku točkama (a) i (b) kako bi osigurale da prosjek primarne energije u kWh/(m2 god.) čitavog fonda stambenih zgrada do 2030., a nakon toga svakih pet godina, bude jednak ili niži od nacionalno utvrđene vrijednosti izvedene iz linearnog smanjenja prosjeka primarne energije od 2020. do 2050., u skladu s pretvorbom fonda stambenih zgrada u fond zgrada s nultim emisijama.

Pri utvrđivanju pravila o sankcijama države članice uzimaju u obzir financijsku situaciju vlasnika nekretnina i njihov pristup odgovarajućoj financijskoj potpori, posebno kada se radi o ranjivim kućanstvima.

Na temelju te analize Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o učinkovitosti i primjerenosti financijskih instrumenata za poboljšanje energetskih svojstava zgrada, posebno onih s najlošijim svojstvima.