Članak 170. Struktura rejting-sustava

rejting-sustav mora uzeti u obzir rizične karakteristike dužnika i proizvoda;

rejting-sustav mora imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika. Rejting-skala za dužnike mora imati najmanje sedam kategorija za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza;

institucija je dužna dokumentirati odnos između pojedinih rejting-kategorija dužnika s obzirom na razinu rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza pridruženog svakoj rejting-kategoriji, kao i kriterije koje primjenjuje za razlikovanje tih razina rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza;

institucija čiji je portfelj koncentriran na određeni tržišni segment i na raspon rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza dužna je unutar tog raspona odrediti rejting-kategorije za dužnike tako da se izbjegne prekomjerna koncentracija dužnika u pojedinoj kategoriji. Ako postoje značajne koncentracije unutar pojedinačne rejting-kategorije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija dužnika pokriva razumno uzak raspon PD-a i da se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza svih dužnika u toj rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona;

da bi nadležno tijelo dopustilo upotrebu vlastitih procjena LGD-a za izračun kapitalnog zahtjeva, rejting-sustav mora imati zasebnu rejting-skalu za proizvode koja odražava isključivo one karakteristike proizvoda koje su povezane s LGD-om. Definicija rejting-kategorije proizvoda mora uključivati postupke za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije i kriterije za razlikovanje razine rizika te rejting-kategorije u odnosu na druge rejting-kategorije;

ako u pojedinoj rejting-kategoriji proizvoda postoje značajne koncentracije, institucija je dužna raspolagati empirijskim dokazima da ta rejting-kategorija proizvoda pokriva razumno uzak raspon LGD-a i da se rizik svih izloženosti u rejting-kategoriji nalazi unutar tog raspona.

rejting-sustavi moraju odražavati rizik dužnika i rizik proizvoda te obuhvaćati sve relevantne rizične karakteristike dužnika i transakcija;

institucija je dužna osigurati da razina diferencijacije rizika bude takva da je broj izloženosti u određenoj rejting-kategoriji ili skupu izloženosti dovoljan da osigura smislenu kvantifikaciju i validaciju karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Institucija je dužna odrediti rejting-kategorije za dužnike i proizvode, odnosno skupove izloženosti tako da se izbjegnu prekomjerne koncentracije;

proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti mora osiguravati smislenu diferencijaciju rizika i grupiranje dovoljno sličnih izloženosti te omogućivati točnu i dosljednu procjenu karakteristika gubitka na razini rejting-kategorije ili skupa izloženosti. Grupiranje otkupljenih potraživanja mora odražavati prodavateljeve uvjete odobravanja tih potraživanja i raznolikost njegovih klijenata.

rizične karakteristike dužnika;

rizične karakteristike transakcije, uključujući vrste proizvoda i vrste materijalne kreditne zaštite, priznatu nematerijalnu kreditnu zaštitu, mjere kredita i vrijednosti, sezoniranje i nadređenost; institucije obraćaju posebnu pozornost na slučajeve u kojima je više izloženosti osigurano istom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom;

neurednost u plaćanju, osim ako institucija ne dokaže nadležnom tijelu da dospjelo nenaplaćeno potraživanje nije značajan činitelj rizika za tu izloženost.