Članak 290. Testiranje otpornosti na stres

Institucija je dužna imati sveobuhvatan program testiranja otpornosti na stres za kreditni rizik druge ugovorne strane, koji se upotrebljava i pri procjeni kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik druge ugovorne strane, koji je usklađen sa zahtjevima iz stavaka od 2. do 10.

Testiranje obuhvaća i utvrđivanje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji mogu imati nepovoljne učinke na kreditnu izloženost institucije, kao i procjenu njezine sposobnosti prilagodbe takvim promjenama.

Mjerenje stresa u sklopu programa uspoređuje se s limitima rizika, a institucija ga razmatra u sklopu procesa iz članka 81. Direktive 2013/36/EU.

Program obuhvaća sva trgovanja i agregatne izloženosti po svim vrstama kreditnog rizika druge ugovorne strane na razini pojedinih drugih ugovornih strana u vremenskom okviru koji je dostatan za provedbu redovitog testiranja otpornosti na stres.

Program osigurava barem mjesečno testiranje otpornosti na stres izloženosti glavnih faktora tržišnog rizika kao što su kamatne stope, strane valute, vlasnički instrumenti, kreditni rasponi i cijene robe za sve druge ugovorne strane institucije, kako bi se utvrdile prekomjerne koncentracije specifičnih rizika smjera i kako bi ih, prema potrebi, institucija mogla smanjiti. Testiranje otpornosti na stres izloženosti (s jednim faktorom, više faktora i značajnim rizicima neovisnima o smjeru) te istodobno izlaganje stresu izloženosti i kreditne sposobnosti obavlja se na razini kreditnog rizika druge ugovorne strane za pojedine druge ugovorne strane, grupe drugih ugovornih strana i na razini cjelokupne institucije.

Institucija barem jednom u tri mjeseca primjenjuje višefaktorske scenarije testiranja otpornosti na stres i procjenjuje značajne rizike neovisne o smjeru, uključujući rizik izloženosti krivulje prinosa i rizik osnove. Višefaktorsko testiranje otpornosti na stres obuhvaća barem scenarije u kojima se pojavljuju sljedeći događaji:

Veličina šokova odnosnih faktora rizika mora biti usklađena sa svrhom testiranja otpornosti na stres. Pri ocjenjivanju solventnosti u uvjetima stresa šokovi odnosnih faktora rizika moraju biti dovoljno veliki da obuhvate povijesno ekstremnu tržišnu okolinu i iznimne, ali moguće stresne tržišne uvjete. Testiranje otpornosti na stres mora ocjenjivati učinak tih šokova na regulatorni kapital, kapitalne zahtjeve i zaradu. Za potrebe svakodnevnog praćenja portfelja, zaštite od rizika i upravljanja koncentracijama program testiranja mora uzimati u obzir i scenarije manjeg značaja, a veće vjerojatnosti.

Program uključuje odredbu, prema potrebi, za povratno testiranje otpornosti na stres kako bi se utvrdili iznimni, ali mogući scenariji koji bi mogli dovesti do značajnih negativnih posljedica. Povratno testiranje otpornosti na stres mora uzimati u obzir utjecaj značajne nelinearnosti u portfelju.

Više rukovodstvo redovito se izvješćuje, a najmanje jednom u tri mjeseca, o rezultatima testiranja otpornosti na stres u skladu s programom. Izvješća i analize rezultata obuhvaćaju najveće učinke na razini druge ugovorne strane u portfelju, značajne koncentracije unutar segmenata portfelja (unutar iste industrijske grane ili regije) te specifične trendove relevantnog portfelja i druge ugovorne strane.

Više rukovodstvo ima vodeću ulogu u integriranju testiranja otpornosti na stres u okviru upravljanja rizicima i kulturu rizika institucije te osigurava da su rezultati smisleni i da se primjenjuju za upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Rezultati testiranja otpornosti na stres za značajne izloženosti procjenjuju se u odnosu na smjernice koje upućuju na sklonost preuzimanju rizika i prosljeđuju se višem rukovodstvu kako bi ono moglo raspravljati i djelovati kad se utvrdi postojanje prevelikih ili koncentriranih rizika.