7.3.2 Klasifikacija restrukturiranih izloženosti kao neprihodujuć ih

Pri odobravanju mjera restrukturiranja za prihodujuće izloženosti kreditne institucije trebaju procijeniti vode li te mjere do potrebe za reklasifikacijom izloženosti kao neprihodujuće. Mjere za odobravanje restrukturiranja neprihodujućih izloženosti ne uklanjaju njihov status neprihodujuće izloženosti: izloženosti moraju i dalje biti klasificirane kao neprihodujuće još najmanje jednu godinu nakon isteka razdoblja oporavka nakon odobrenja mjera restrukturiranja, kako je navedeno u Prilogu V. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014 i u odjeljku 7.3.3.

Pri procjeni toga treba li restrukturirane izloženosti klasificirati kao neprihodujuće kreditne institucije trebaju procijeniti sljedeće:

• a) jesu li izloženosti podržane neodgovarajućim planovima otplate (početnim ili naknadnim, ovisno o slučaju) koji uključuju, među ostalim, opetovano nepoštovanje plana otplate, izmjene plana otplate radi izbjegavanja kršenja ili oslanjanje plana otplate na očekivanja koja ne podržavaju makroekonomske prognoze ili jasne pretpostavke o dužnikovoj sposobnosti otplate ili spremnosti na plaćanje;
• b) uključuju li izloženosti ugovorne uvjete koji odgađaju redovnu otplatu anuiteta (rate) te izloženosti te se tako otežava procjena pravilne klasifikacije izloženosti, kao kad se, na primjer, odobravaju razdoblja odgode plaćanja glavnice dulja od dvije godine;
• c) uključuju li izloženosti iznose koji su se prestali priznavati i koji premašuju akumulirane gubitke od umanjenja kreditnog rizika za neprihodujuće izloženosti sličnog profila rizika.