Članak 1. Područje primjene i postupak

Članak 1.

Područje primjene i postupak

1.  Isplate kamata i licencije koje nastaju u državi članici ne oporezuju se u navedenoj državi, bez obzira radi li se o odbitku na izvoru ili razrezu, uz uvjet da je ovlašteni korisnik kamata ili licencija poduzeće iz druge države članice ili poslovni nastan trgovačkog društva jedne države članice u drugoj državi članici.

2.  Isplata koju vrši trgovačko društvo države članice ili poslovni nastan smješten u drugoj državi članici smatra se isplatom nastalom u toj državi članici koja se u daljnjem tekstu naziva „država izvora”.

3.  Poslovni nastan smatra se isplatiteljem kamata ili licencija samo utoliko ako za poslovni nastan te isplate predstavljaju trošak koji se može odbiti od poreza u državi članici u kojoj je smješten.

4.  Trgovačko društvo države članice smatra se ovlaštenim korisnikom kamata ili licencija samo ako prima te isplate za svoju vlastitu dobrobit, a ne kao posrednik, kao što je to npr. agent, opunomoćenik ili ovlašteni potpisnik za neku drugu osobu.

5.  Poslovni nastan se smatra ovlaštenim korisnikom kamata ili licencija:

6.  Ako se poslovni nastan trgovačkog društva države članice smatra isplatiteljem ili ovlaštenim korisnikom kamata ili licencija, niti jedan drugi dio trgovačkog društva ne može se smatrati isplatiteljem ili ovlaštenim korisnikom tih kamata ili tih licencija za potrebe ovog članka.

7.  Ovaj se članak primjenjuje samo ako je trgovačko društvo koje je isplatitelj ili trgovačko društvo čiji je poslovni nastan isplatitelj kamate ili licencija pridruženo trgovačkom društvu koje je ovlašteni korisnik ili čiji se poslovni nastan smatra ovlaštenim korisnikom te kamate ili tih licencija.

8.  Ovaj se članak ne primjenjuje ako se kamate ili licencije plaćaju ili se isplaćuju poslovnom nastanu smještenom u trećoj državi trgovačkog društva države članice, a poslovanje trgovačkog društva se u cijelosti ili djelomično provodi kroz taj poslovni nastan.

9.  Ovim se člankom ne sprječava države članice da pri primjeni svojih poreznih zakona uzimaju u obzir kamate i licencije koje primaju njihova trgovačka društva, poslovni nastani njihovih trgovačkih društava ili poslovni nastani smješteni u toj državi.

10.  Država članica ima mogućnost da ne primjenjuje ovu Direktivu na trgovačko društvo iz druge države članice ili na poslovni nastan trgovačkog društva druge države članice u okolnostima kad se uvjeti utvrđeni u članku 3. stavku (b) ne provode kroz neprekinuto razdoblje od najmanje dvije godine.

11.  Država izvora može tražiti da se ispunjavanje uvjeta navedenih u ovom članku i članku 3. dokaže potvrdom u vrijeme isplate kamata ili licencija. Ako se ispunjenje uvjeta navedenih u ovom članku i članku 3. ne dokaže potvrdom u vrijeme isplate, država članica može tražiti odbijanje poreza na izvoru.

12.  Država izvora može postaviti uvjete da je izuzeće na temelju ove Direktive moguće uz donošenje odluke o izuzeću na temelju potvrde kojom se dokazuje ispunjenje uvjeta navedenih u ovom članku i u članku 3. Odluka o izuzeću daje se unutar najviše tri mjeseca od predavanja potvrde i davanja informacija koje država članica može smatrati potrebnim zatražiti te vrijedi za razdoblje od najmanje jednu godinu od dana izdavanja.

13.  Za potrebe stavaka 11. i 12., potvrda koju se predaje za svaki ugovor o isplati vrijedi najmanje jednu, a najviše tri godine od dana izdavanja te sadrži sljedeće informacije:

Države članice mogu dodatno tražiti pravno utemeljenje isplata po ugovorima (npr. sporazuma o pozajmicama ili ugovora o licencama (dozvolama)).

14.  Ako se više ne ispunjavaju uvjeti za izuzeće, trgovačko društvo ili poslovni nastan primatelj o tome odmah obavještava trgovačko društvo ili poslovni nastan isplatitelja te, ako tako traži država izvor, nadležna tijela te države.

15.  Ako trgovačko društvo ili poslovni nastan isplatitelj plaćaju porez na izvoru od kojeg može biti izuzeto na temelju ovog članka, može se podnijeti zahtjev za povrat tog poreza odbijenog na izvoru. Država članica može tražiti podatke navedene u stavku 13. Zahtjev za povrat mora biti unutar utvrđenog razdoblja. To razdoblje traje najmanje dvije godine od dana kada su plaćene kamate ili licencije.

16.  Država izvor isplaćuje povrat preplaćenog poreza odbijenog na izvoru unutar jedne godine od primitka prijave i dodatnih informacija koje može zatražiti. Ako se odbijeni porez na izvoru ne refundira unutar tog razdoblja, po isteku te godine trgovačko društvo ili poslovni nastan primatelj ima pravo na kamatu na povrat poreza po stopi koja odgovara onoj koja se primjenjuje u usporedivim slučajevima po domaćim zakonima države izvora.