|
+PRILOG II. |
PRILOG II.
PRILOG II. Metoda za utvrđivanje posebnih zahtjeva za ekološki dizajn (iz članka 15. stavka 6.) Cilj posebnih zahtjeva za ekološki dizajn je poboljšanje odabranih ekoloških aspekata proizvoda. To mogu, prema potrebi, biti zahtjevi za smanjenu potrošnju danog resursa, na primjer, ograničenje uporabe resursa u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda (na primjer ograničenje potrošnje vode u fazi uporabe ili količine danog materijala ugrađenog u proizvod ili zahtjev za najmanje količine recikliranog materijala). Pri pripremi provedbenih mjera koje određuju posebne zahtjeve za ekološki dizajn u skladu s člankom 15. Komisija mora, prema potrebi za proizvod obuhvaćen provedbenom mjerom, odrediti relevantne parametre za ekološki dizajn među onima navedenima u Prilogu I., dijelu 1. i utvrditi razine tih zahtjeva, u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 2., kako slijedi:
1.
Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize odabire se određeni broj reprezentativnih modela određenog proizvoda koji je na tržištu i određuju tehničke mogućnosti za poboljšanje ekološke izvedbe proizvoda, imajući na umu ekonomsku održivost rješenja i izbjegavanje svih znatnih smanjenja učinkovitosti ili korisnosti za potrošače. Na temelju tehničke, ekološke i ekonomske analize također se među proizvodima i tehnologijama koji su dostupni na tržištu moraju odrediti oni s najboljim učincima za ekološke aspekte koji se razmatraju. Učinkovitost proizvoda koji su dostupni na međunarodnom tržištu i referentne vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavstvima drugih zemalja trebaju se uzeti u obzir tijekom analize, kao i pri utvrđivanju zahtjeva. Na temelju te analize i uzimajući u obzir ekonomsku i tehničku isplativost, kao i mogućnost za poboljšanje, poduzimaju se konkretne mjere radi smanjenja utjecaja proizvoda na okoliš. Što se tiče potrošnje energije u uporabi, mora se utvrditi razina energetske učinkovitosti ili potrošnje s ciljem minimalnog troška životnog ciklusa za krajnje korisnike za reprezentativne modele proizvoda, uzimajući u obzir posljedice na druge ekološke aspekte. Metoda troška analize životnog ciklusa koristi stvarnu diskontnu stopu na temelju podataka dobivenih od Europske središnje banke i stvarni vijek trajanja proizvoda; temelji se na zbroju varijacija nabavne cijene (koja je posljedica varijacija u industrijskim troškovima) i u pogonskim troškovima, koji su posljedica različitih razina mogućnosti tehničkih poboljšanja, diskontiranih tijekom vijeka trajanja razmatranih reprezentativnih modela proizvoda. Pogonski troškovi obuhvaćaju ponajprije potrošnju energije i dodatne troškove u drugim resursima (npr. vodu ili deterdžent). Mora se provesti analiza osjetljivosti koja obuhvaća relevantne čimbenike kao što su cijena energije ili drugog resursa, trošak sirovina ili proizvodni troškovi i, prema potrebi vanjske ekološke troškove, uključujući izbjegavane emisije stakleničkih plinova, da se provjeri postoje li znatne promjene i jesu li sveukupni zaključci pouzdani. Zahtjev će se u skladu s tim prilagoditi. Slična metodologija mogla bi se primijeniti na druge resurse, npr. na vodu.
2.
Za razvoj tehničkih, ekoloških i ekonomskih analiza mogu se koristiti informacije koje su na raspolaganju u okviru drugih aktivnosti Zajednice. Isto se odnosi na informacije koje su na raspolaganju u drugim krajevima svijeta u okviru postojećih programa za utvrđivanje posebnih zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda s kojima trguju gospodarski partneri Europske unije.
3.
Datum stupanja zahtjeva na snagu mora uzeti u obzir ciklus redizajna proizvoda. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|