Članak 21. Prekogranično onečišćenje zraka

1.   Ako prekogranični prijenos onečišćujućih tvari u zraku iz jedne ili više država članica znatno doprinese prekoračenju bilo koje granične vrijednosti, ciljne vrijednosti za prizemni ozon, obveze smanjenja prosječne izloženosti ili praga upozorenja u drugoj državi članici, potonja o tome obavješćuje države članice iz kojih dolazi onečišćenje zraka te Komisiju.

2.   Dotične države članice međusobno surađuju, među ostalim osnivanjem zajedničkih timova stručnjaka i uz tehničku potporu Komisije, kako bi utvrdile izvore onečišćenja zraka, doprinos tih izvora prekoračenjima u drugoj državi članici i mjere koje treba poduzeti pojedinačno i u koordinaciji s drugim državama članicama za rješavanje tih izvora te kako bi se izradile koordinirane aktivnosti, kao što je koordinacija planova za kvalitetu zraka u skladu s člankom 19., u kojima svaka država članica rješava pitanje izvora onečišćenja koji se nalaze na njezinu državnom području, kako bi se uklonila takva prekoračenja.

Države članice na međusobne obavijesti odgovaraju pravodobno te obavješćuju Komisiju najkasnije tri mjeseca nakon što ih je druga država članica obavijestila u skladu s prvim podstavkom.

3.   Komisija je obaviještena o tome i pozvana da sudjeluje i pomogne u suradnji iz stavka 2. ovog članka. Komisija može zatražiti od dotičnih država članica da dostave ažurirane informacije o napretku u provedbi koordiniranih aktivnosti uspostavljenih u skladu s tim stavkom. Prema potrebi, vodeći računa o izvješćima izrađenima u skladu s člankom 11. Direktive (EU) 2016/2284, Komisija razmatra treba li poduzeti daljnje aktivnosti na razini Unije kako bi se smanjila emisija prekursora odgovornih za prekogranično onečišćenje.

4.   Države članice, ako je to primjereno u skladu s člankom 20., izrađuju i provode koordinirane kratkoročne akcijske planove koji obuhvaćaju susjedne zone u drugim državama članicama. Države članice osiguravaju da susjedne zone u drugim državama članicama dobiju sve odgovarajuće podatke o tim kratkoročnim akcijskim planovima bez nepotrebne odgode.

5.   Ako su prekoračeni pragovi upozorenja ili pragovi obavješćivanja u zonama koje se nalaze u blizini nacionalnih granica, informacije o tim prekoračenjima dostavljaju se što je prije moguće nadležnim tijelima u predmetnim susjednim državama članicama. Te su informacije isto tako dostupne i javnosti.

6.   Države članice mogu u obavijesti iz stavka 1. za relevantnu godinu utvrditi:

Država članica također može dotičnim državama članicama i Komisiji dostaviti popise svih takvih zona i prostornih jedinica prosječne izloženosti zajedno s informacijama o koncentracijama i dokazima kojima se dokazuje da onečišćenje zraka iz prekograničnih izvora, uključujući one iz trećih zemalja, nad kojima ta država članica nema izravnu kontrolu, znatno doprinosi prekoračenjima. Komisija može razmotriti te informacije, ako je relevantno, za potrebe članka 18.

7.   Prilikom utvrđivanja planova iz stavaka 2. i 4. te obavješćivanja javnosti iz stavka 5., države članice, prema potrebi, nastoje surađivati s trećim zemljama, a posebno sa zemljama kandidatkinjama. Države članice mogu, prema potrebi, zatražiti tehničku potporu Komisije.