Status zajedničkih smjernica

U skladu sa sektorskim zakonodavstvom nadležna tijela trebaju provoditi ove zajedničke smjernice u skladu s načelom proporcionalnosti⁴ .

(¹ ) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2013/36/oj)

(² ) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2009/138/oj)

(³ ) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/575/oj)

(⁴ ) Budući da su ove smjernice upućene nadležnim tijelima, primjena proporcionalnosti trebala bi biti u skladu sa zahtjevima u pogledu proporcionalnosti utvrđenima u sektorskom zakonodavstvu.

Nadležna tijela trebaju razmotriti sve ESG rizike i njihov mogući razvoj pri izradi svojeg okvira za nadzorno testiranje otpornosti na stres te redovito preispitivati relevantnost ESG rizika za takav okvir, posebno istodobno napredujući prema postupnom proširenju pokrivenosti na druge okolišne, socijalne i upravljačke (ESG) čimbenike. Nadležna tijela trebaju precizno definirati svoje ciljeve pri provedbi testiranja otpornosti na stres u odnosu na ESG rizike, uzimajući u obzir dvije glavne vrste testiranja otpornosti na stres:

• ▪ testiranje robusnosti kapitalne pozicije i pozicije likvidnosti te sposobnosti financijskih subjekata da apsorbiraju gubitke pri suočavanju s gospodarskim i financijskim šokovima povezanima sa svim značajnim rizicima, uključujući ESG rizike u kratkoročnom razdoblju (npr. do pet godina)
• ▪ testiranje otpornosti strategije i poslovnog modela financijskih subjekata u odnosu na niz scenarija povezanih s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima tijekom dugoročnog (najmanje 10 godina⁵ ) razdoblja.

Procjena značajnosti