|
+Članak 182. 1. |
Članak 182. 1.U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu konverzijskih faktora:
(a)
institucije su dužne procjenjivati konverzijske faktore po rejting-kategorijama proizvoda ili po skupovima izloženosti na temelju prosječnih ostvarenih konverzijskih faktora u svakoj rejting-kategoriji proizvoda ili skupu izloženosti s pomoću prosjeka ponderiranog statusima neispunjavanja obveza iz svih zabilježenih statusa neispunjavanja obveza u izvorima podataka;
(b)
institucije su dužne primjenjivati procjene konverzijskih faktora koje su primjerene ekonomskoj recesiji ako su one konzervativnije od dugoročnog prosjeka. U onoj mjeri u kojoj se od rejting-sustava očekuje da tijekom vremena daje konstantne ostvarene konverzijske faktore po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti, institucija je dužna prilagoditi svoje procjene parametara rizika po rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti da bi se ograničio utjecaj ekonomske recesije na kapitalni zahtjev;
(c)
IRB-CCF institucijâ odražava mogućnost dužnikovih dodatnih povlačenja sredstava do trenutka nastanka statusa neispunjavanja obveza i nakon toga;
(d)
u postupku procjene konverzijskih faktora institucije su dužne uzeti u obzir svoje politike i strategije koje se odnose na računovodstvenu evidenciju i praćenje naplate plasmana. Institucije su također dužne razmotriti svoju sposobnost i spremnost da spriječe daljnja povlačenja sredstava u slučajevima stupanja u status neispunjavanja obveza zbog drugih razloga osim neplaćanja, kao što su povrede ugovornih odredaba ili neki drugi događaji koji uzrokuju nastanak tehničkog statusa neispunjavanja obveza;
(e)
institucije su dužne imati odgovarajuće sustave i procedure praćenja iznosa izloženosti, iskorištenih iznosa u odnosu na odobreni iznos izloženosti te promjena u iskorištenim iznosima po dužnicima i po rejting-kategorijama. Institucija mora svakodnevno moći pratiti stanje iskorištenih iznosa izloženosti;
(f)
ako institucije primjenjuju različite procjene konverzijskih faktora za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene;
(g)
IRB-CCF institucijâ procjenjuje se na temelju fiksnog razdoblja od 12 mjeseci;
(h)
IRB-CCF institucijâ temelji se na referentnim podacima koji odražavaju značajke dužnika, proizvoda i praksi upravljanja banke u vezi s izloženostima na koje se procjene primjenjuju. Za potrebe prvog podstavka točke (a), ako institucije zabilježe negativni ostvareni konverzijski faktor na temelju svojih opservacija statusa neispunjavanja obveza, ostvareni konverzijski faktor na temelju tih opservacija jednak je nuli za potrebe kvantifikacije njihova IRB-CCF-a. Institucije mogu upotrebljavati informacije o negativnom ostvarenom konverzijskom faktoru u postupku razvoja modela za potrebe diferencijacije rizika. Za potrebe prvog podstavka točke (c), IRB-CCF sadržava maržu konzervativnosti to veću što je jača očekivana pozitivna korelacija između učestalosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i visine konverzijskog faktora. Za potrebe prvog podstavka točke (g), svako neispunjavanje obveza povezuje se s karakteristikama relevantnog dužnika i proizvoda na fiksni referentni datum koji se utvrđuje na 12 mjeseci prije datuma nastanka statusa neispunjavanja obveza. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|