UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 2137/85 od 25. srpnja 1985. o Europskom gospodarskom interesnom udruženju (EGIU)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da skladan razvoj gospodarskih aktivnosti, kao i trajno i uravnoteženo širenje u cijeloj Zajednici ovise o uspostavljanju i nesmetanom funkcioniranju zajedničkog tržišta koje nudi uvjete jednake onima koje nude nacionalna tržišta; budući da bi za ostvarivanje takvog jedinstvenog tržišta te za povećanje njegovog jedinstva za fizičke osobe, trgovačka društva, poduzeća i ostale pravne subjekte trebalo stvoriti pravni okvir koji olakšava prilagodbu njihovih aktivnosti gospodarskim uvjetima Zajednice; budući da je u tu svrhu potrebno da te fizičke osobe, trgovačka društva, poduzeća i ostali pravni subjekti imaju mogućnost djelotvorno surađivati preko granica;

budući da takav oblik suradnje može naići na poteškoće pravne, fiskalne ili psihološke naravi; budući da bi stvaranje odgovarajućeg pravnog instrumenta Zajednice u obliku Europskog gospodarskog interesnog udruženja pridonijelo postizanju gore navedenih ciljeva te se stoga pokazuje neophodnim;

budući da Ugovor ne pruža ovlasti potrebne za stvaranje takvog pravnog instrumenta;

budući da mogućnost udruženja za prilagođavanje gospodarskim uvjetima mora biti zajamčena znatnim slobodama njegovih članova u njihovim ugovornim odnosima i unutarnjoj organizaciji udruženja;

budući da se udruženje od poduzeća ili trgovačkog društva poglavito razlikuje po svojoj svrsi, koja se sastoji isključivo u tome da se olakšaju ili razviju gospodarske aktivnosti njegovih članova kako bi im se omogućilo poboljšanje vlastitih rezultata; budući da zbog takvog pomoćnog značaja aktivnosti udruženja moraju biti povezane gospodarskim aktivnostima njegovih članova, ali ih ne i zamjenjivati, tako da npr. udruženje ne bi moglo samo po sebi, u odnosu na treće osobe, obavljati određenu profesiju, pri čemu se pojam gospodarskih aktivnosti tumači u najširem smislu;

budući da u skladu s ciljevima ove Uredbe pristup udruženju mora biti što je moguće dostupniji fizičkim osobama, trgovačkim društvima, poduzećima i ostalim pravnim subjektima; budući da ova Uredba ne dovodi u pitanje primjenu, na nacionalnoj razini, pravnih propisa i/ili etičkih kodeksa koji se tiču uvjeta za obavljanje poslovnih i profesionalnih aktivnosti;

budući da ova Uredba sama po sebi ne daje pravo sudjelovanja u nekom udruženju bilo kojoj osobi, čak i kada su uvjeti koje postavlja ispunjeni;

budući da ovlast predviđena ovom Uredbom da se zabrani ili ograniči sudjelovanje u udruženju zbog interesa javnosti, ne dovodi u pitanje zakonodavstvo država članica koje uređuje obavljanje aktivnosti i koje može propisati daljnje zabrane ili ograničenja ili na drugi način kontrolirati ili nadzirati sudjelovanje u nekom udruženju od strane neke fizičke osobe, trgovačkog društva, poduzeća ili drugog pravnog subjekta ili bilo koje njihove kategorije;

budući da bi se udruženju, kako bi mu se omogućilo postizanje cilja, trebalo dati pravnu sposobnost te omogućiti da ga prema trećim osobama zastupa tijelo koje je pravno odvojeno od njegovog članstva;

budući da je za zaštitu trećih osoba potrebno opsežno obavijestiti javnost; budući da članovi udruženja odgovaraju neograničeno i solidarno za dugove i ostale obveze udruženja, uključujući one koje se odnose na poreze ili socijalnu sigurnost, međutim bez da to načelo utječe na slobodu isključivanja ili ograničavanja odgovornosti jednog ili više njegovih članova u odnosu na pojedini dug ili drugu obvezu temeljem posebnog ugovora između udruženja i trećih osoba;

budući da su pitanja koja se odnose na status ili sposobnost fizičkih osoba te sposobnost pravnih osoba uređena nacionalnim pravom;

budući da bi osnove za prestanak koje su svojstvene za to udruženje trebale biti točno određene kada se poziva na nacionalno zakonodavstvo s ciljem likvidacije udruženja i njezina zaključenja;

budući da udruženja podliježu odredbama nacionalnog prava kojima se uređuje nesolventnost i prestanak plaćanja i da to pravo može predvidjeti druge osnove za prestanak udruženja;

budući da ova Uredba predviđa da su dobit ili gubici koji rezultiraju iz aktivnostî udruženja oporezivi isključivo na razini njegovih članova; budući da se podrazumijeva da se inače primjenjuje nacionalno porezno pravo, posebno vezano uz raspodjelu dobiti, poreznih postupaka i svih obveza koje nameće nacionalno porezno pravo;

budući da se na pitanja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom primjenjuje zakonodavstvo država članica i pravo Zajednice, npr. vezano uz:

budući da aktivnosti udruženja podliježu odredbama prava država članica koja se odnose na obavljanje i nadziranje aktivnosti; budući da u slučaju da udruženje ili njegovi članovi zlouporabe ili zaobiđu pravo države članice, ta država članica može nametnuti odgovarajuće sankcije;

budući da su države članice slobodne primjenjivati ili donositi zakone ili druge propise koji nisu u sukobu s područjem primjene ili ciljevima ove Uredbe;

budući da ova Uredba mora u cijelosti odmah stupiti na snagu; budući da se primjena pojedinih odredbi ipak mora odgoditi kako bi se državama članicama omogućilo da prvo uspostave potreban mehanizam za registriranje udruženja na svojim područjima i za objavljivanje određenih sadržaja koji se odnose na udruženja; budući da, s učinkom od dana primjene ove Uredbe, osnovana udruženja mogu djelovati bez teritorijalnih ograničenja,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Europska gospodarska interesna udruženja osnivaju se prema uvjetima, na način i s učincima predviđenima ovom Uredbom.

U skladu s tim, stranke koje namjeravaju osnovati udruženje moraju zaključiti ugovor i provesti registraciju predviđenu člankom 6.

2.   Tako osnovano udruženje ima od dana registracije kako je predviđeno u članku 6., sposobnost da u vlastito ime preuzme prava i obveze svih vrsta, sklapa ugovore ili obavlja druge pravne radnje, da tuži i da bude tuženo.

3.   Države članice utvrđuju imaju li udruženja registrirana u njihovim registrima, sukladno članku 6., pravnu osobnost ili ne.

Članak 2.

1.   U skladu s ovom Uredbom, pravo koje se primjenjuje, s jedne strane, na ugovor o osnivanju udruženja, osim u pitanjima vezanima za status ili ovlasti fizičkih osoba i ovlasti pravnih osoba i, s druge strane, na unutarnju organizaciju udruženja, je nacionalno pravo države u kojoj udruženje ima sjedište, kako je navedeno u ugovoru o osnivanju udruženja.

2.   Ako se država sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica, od kojih svaka ima vlastite pravne propise primjenjive na pitanja o kojima je riječ u stavku 1., svaka se teritorijalna jedinica smatra državom u svrhu određivanja propisa primjenjivog sukladno ovom članku.

Članak 6.

Udruženje se registrira u državi u kojoj se nalazi njegovo sjedište, u registru određenom u skladu s člankom 39. stavkom 1.

Članak 9.

1.   Na dokumentaciju i podatke koji se moraju objaviti u skladu s ovom Uredbom, udruženje se može pozivati u odnosu prema trećim osobama u skladu s uvjetima koje propisuje nacionalno zakonodavstvo primjenjivo sukladno članku 3. stavcima 5. i 7. Direktive Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o usklađivanju zaštitnih mjera, koje su radi zaštite interesa njihovih članova i drugih predviđene u državama članicama za društva u smislu stavka 2. članka 58. Ugovora, a s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mjera širom Zajednice (4).

2.   Ukoliko su se u ime nekog udruženja obavljale aktivnosti prije njegove registracije u skladu s člankom 6., te ako udruženje, nakon svoje registracije, ne preuzme obveze koje proizlaze iz takvih aktivnosti, fizičke osobe, društva, poduzeća i ostali pravni subjekti koji su te aktivnosti obavljali odgovaraju za njih neograničeno i solidarno.

Članak 10.

Svaka podružnica udruženja smještena u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi sjedište udruženja mora biti registrirana u toj državi. U svrhu takve registracije, udruženje pohranjuje u odgovarajućem registru u toj državi članici, kopije dokumentacije koja treba biti pohranjena u registru države članice u kojoj se nalazi sjedište, zajedno s, ukoliko je potrebno, prijevodom usklađenim s praksom registra u kojem je ustanova registrirana.

Članak 11.

Obavijest o osnivanju nekog udruženja ili o zaključenju likvidacije nekog udruženja koja sadrži broj, datum i mjesto registracije te datum, mjesto i naziv objave, objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica nakon što je objavljena u službenom listu navedenom u članku 39. stavku 1.

Članak 13.

Sjedište udruženja može se prenositi unutar Zajednice.

Kada takav prijenos ne rezultira promjenom propisa primjenjivog na temelju članka 2., odluka o prijenosu se donosi u skladu s uvjetima navedenima u ugovoru o osnivanju udruženja.

Članak 14.

1.   Kada prijenos sjedišta rezultira promjenom propisa primjenjivog u skladu s člankom 2., sastavlja se prijedlog za prijenos, koji se pohranjuje i objavljuje u skladu s uvjetima navedenim u člancima 7. i 8.

Odluka o prijenosu ne može se donijeti u razdoblju od dva mjeseca od objave prijedloga. Svaku takvu odluku trebaju jednoglasno donijeti članovi udruženja. Prijenos stupa na snagu na dan registracije udruženja, u skladu s člankom 6., pri registru novog sjedišta. Ta se registracija ne može izvršiti dok se ne predoči dokaz da je objavljen prijedlog za prijenos sjedišta.

2.   Brisanje registracije nekog udruženja pri registru prijašnjeg sjedišta ne može se izvršiti dok se ne predoči dokaz da je udruženje registrirano pri registru novog sjedišta.

3.   Po objavi nove registracije nekog udruženja, na novo se sjedište može pozivati u odnosu prema trećim osobama u skladu s uvjetima navedenim u članku 9. stavku 1.; međutim, sve dok se brisanje registracije udruženja pri registru prijašnjeg sjedišta ne objavi, treće se osobe i dalje mogu pozivati na staro sjedište, osim ako udruženje dokaže da su te treće osobe bile upoznate s novom službenom adresom.

4.   Pravo države članice može predvidjeti da, u pogledu udruženja registriranih sukladno članku 6. u toj državi članici, prijenos sjedišta koji bi rezultirao promjenom prava koje se primjenjuje, ne stupa na snagu ukoliko se tijekom dvomjesečnog razdoblja navedenog u stavku 1., nadležno tijelo te države članice tome suprotstavi. Takvo se suprotstavljanje može temeljiti isključivo na javnom interesu. Preispitivanje od strane sudskog tijela mora biti moguće.

Članak 15.

1.   Ako zakon primjenjiv na neko udruženje na temelju članka 2. predviđa ništavost tog udruženja, ta ništavost mora biti utvrđena ili proglašena sudskom odlukom. Međutim, sud kojem je predmet povjeren mora, ako je moguće, urediti poslove udruženja, ostaviti dovoljno vremena da se to učini.

2.   Ništavost nekog udruženja povlači za sobom njegovu likvidaciju u skladu s uvjetima navedenima u članku 35.

3.   Na Odluku kojom se utvrđuje ili proglašava ništavost nekog udruženja može se pozvati u odnosu prema trećim osobama u skladu sa uvjetima navedenim u članku 9. stavku 1.

Takva odluka neće sama po sebi utjecati na valjanost obveza udruženja ili prema njemu, koje su nastale prije nego se na odluku moglo pozvati u odnosu prema trećim osobama u skladu s uvjetima navedenim u prethodnoj točki.

Članak 16.

1.   Organi udruženja su članovi koji zajednički djeluju te upravitelj ili upravitelji.

Ugovorom o osnivanju udruženja mogu se predvidjeti i drugi organi; u tom slučaju ugovor utvrđuje njihove ovlasti.

2.   Članovi određenog udruženja, djelujući kao jedinstveno tijelo, mogu donositi svaku odluku radi postizanja ciljeva udruženja.

Članak 18.

Svaki član ima pravo od upravitelja dobiti informacije o poslovanju udruženja kao i pregledati poslovne knjige i dokumentaciju udruženja.

Članak 20.

1.   Samo upravitelj, ili ako ih ima više, svaki od upravitelja zastupa udruženje u poslovanju s trećim osobama.

Svaki od upravitelja obvezuje udruženje prema trećim osobama kada djeluje u ime udruženja, čak i kada njegove radnje nisu u okviru ciljeva određenog udruženja, osim ako udruženje dokaže da je treća osoba znala, ili je morala biti svjesna u danim okolnostima, da je radnja bila izvan ciljeva udruženja; objavljivanje podataka navedenih u članku 5. točki (c) nije dokaz toga samo po sebi.

Ni na kakvo se ograničenje ovlasti jednog ili više upravitelja, bilo da proizlaze iz ugovora o osnivanju udruženja ili iz odluke članova, ne može pozvati u odnosu na treće osobe, čak i ako je objavljeno.

2.   Ugovor o osnivanju udruženja može predviđati da udruženje valjano obvezuju isključivo dva ili više upravitelja koji djeluju zajedno. Na takvu se klauzulu može pozvati u odnosu prema trećim osobama, u skladu s uvjetima navedenim u članku 9. stavku 1., samo ako je objavljena u skladu s člankom 8.

Članak 21.

1.   Dobit od aktivnosti nekog udruženja smatra se dobiti članova i raspoređuje se među njima u razmjerima predviđenima u ugovoru o osnivanju udruženja odnosno, u nedostatku takve odredbe, u jednakim dijelovima.

2.   Članovi udruženja sudjeluju u plaćanju iznosa za koji rashodi premašuju prihode u razmjerima predviđenim ugovorom o osnivanju udruženja ili u nedostatku takve odredbe, u jednakim dijelovima.

Članak 22.

1.   Svaki član pojedinog udruženja može prenijeti svoj udio u udruženju, ili njegov dio, bilo nekom drugom članu ili trećoj osobi; ustupanje ne stupa na snagu bez jednoglasnog ovlaštenja ostalih članova.

2.   Član nekog udruženja može koristiti svoj udio u udruženju kao osiguranje tek nakon što su ostali članovi udruženja dali svoje jednoglasno ovlaštenje za to, osim ako ugovor o osnivanju udruženja predviđa drugačije. Držatelj osiguranja ne može ni u kom trenutku postati članom udruženja na temelju tog osiguranja.

Članak 23.

Nijedno udruženje ne može raspisati javni poziv za ulaganje.

Članak 24.

1.   Članovi udruženja odgovorni su neograničeno i solidarno za njegove dugove i obveze, bez obzira na njihovu prirodu. Posljedice takve odgovornosti utvrđene su nacionalnim pravom.

2.   Vjerovnici ne mogu pokretati sudske postupke protiv nekog člana za plaćanje dugova i ostalih obveza, prema uvjetima navedenima u stavku 1., prije nego se zaključi likvidacija udruženja, osim u slučaju da su od udruženja zatražili plaćanje već ranije, a ono nije izvršeno u odgovarajućem roku.

Članak 26.

1.   Odluku o pristupanju novih članova, članovi udruženja donose jednoglasno.

2.   Svaki novi član snosi odgovornost, u skladu s uvjetima navedenim u članku 24., za dugove i ostale obveze udruženja, uključujući i one koje su proizišle iz poslovanja udruženja prije njegovog pristupanja.

On može, međutim, klauzulom ugovora o osnivanju udruženja ili instrumentom pristupanja biti izuzet od obveze plaćanja dugova ili drugih obveza koje su nastale prije njegovog pristupanja. Na takvu se klauzulu može pozivati u odnosu prema trećim osobama, pod uvjetima navedenima u članku 9. stavku 1., samo ako je objavljena u skladu s člankom 8.

Članak 27.

1.   Član udruženja može istupiti iz udruženja u skladu s uvjetima navedenima u ugovoru o osnivanju udruženja ili, u nedostatku takvih uvjeta, uz jednoglasnu suglasnost ostalih članova.

Svaki član udruženja može, osim toga, istupiti iz opravdanih i valjanih razloga.

2.   Svaki član udruženja može biti isključen zbog razloga navedenih u ugovoru o osnivanju udruženja i, u svakom slučaju, ukoliko počini ozbiljan propust prilikom ispunjavanja svojih obveza ili ukoliko uzrokuje ili postoji prijetnja da će uzrokovati ozbiljne smetnje u poslovanju udruženja.

Do takvog isključenja može doći jedino odlukom suda kojemu je većina ostalih članova podnijela zajednički zahtjev, osim ako je ugovorom o osnivanju udruženja predviđeno drugačije.

Članak 28.

1.   Članstvo u udruženju prestaje zbog smrti člana ili ako član više ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 4. stavku 1.

Osim toga, država članica može predvidjeti da, u skladu s njezinim propisima o likvidaciji, zatvaranju, nesolventnosti ili prestanku plaćanja, određeni član prestaje biti članom udruženja u trenutku predviđenom tim propisima.

2.   U slučaju smrti fizičke osobe koja je član udruženja, nijedna druga osoba ne može nastaviti članstvo na njezinom mjestu, osim pod uvjetima navedenima u ugovoru o osnivanju udruženja ili u nedostatku toga, uz jednoglasnu suglasnost preostalih članova.

Članak 29.

Čim neki član prestane pripadati određenom udruženju, upravitelj ili upravitelji moraju o toj činjenici izvijestiti ostale članove; oni moraju također poduzeti potrebne korake kako je navedeno u člancima 7. i 8. Osim toga, svaka zainteresirana osoba može poduzeti te korake.

Članak 30.

Izuzev u slučaju gdje ugovor o osnivanju udruženja predviđa drugačije i ne dovodeći u pitanje pravo koje je neka osoba stekla sukladno članku 22. stavku 1. ili članku 28. stavku 2., udruženje nastavlja postojati za preostale članove nakon što mu je neki član prestao pripadati, u skladu s uvjetima navedenima u ugovoru o osnivanju udruženja ili jednoglasnom odlukom dotičnih članova.

Članak 32.

1.   Na zahtjev bilo koje zainteresirane strane ili nadležnog tijela, u slučaju kršenja članaka 3. ili 12. ili članka 31. stavka 3., sud mora naložiti prestanak udruženja, osim ako se njegovo poslovanje može urediti i uredi se prije nego sud donese meritornu odluku.

2.   Na zahtjev člana, sud može naložiti prestanak udruženja iz opravdanih i valjanih razloga.

3.   Država članica može predvidjeti da sud može, na zahtjev nadležnog tijela, naložiti prestanak udruženja koje ima sjedište u državi kojoj to tijelo pripada, kada god udruženje djeluje protivno javnom interesu te države, ukoliko zakonodavstvo te države predviđa takvu mogućnost u odnosu na registrirana društva ili druge pravne subjekte koji mu podliježu.

Članak 33.

Kada određeni član prestane pripadati nekom udruženju iz bilo kojeg razloga, osim prijenosa svojih prava u skladu s uvjetima navedenima u članku 22. stavku 1., vrijednost njegovih prava i obveza se utvrđuje uzimajući u obzir stanje aktive i pasive udruženja u trenutku kada mu on prestane pripadati.

Vrijednost prava i obveza odlazećeg člana ne može se utvrditi unaprijed.

Članak 34.

Ne dovodeći u pitanje članak 37. stavak 1., svaki član koji prestaje pripadati određenom udruženju i dalje je odgovoran, prema uvjetima navedenima u članku 24., za dugove i ostale obveze koji su proizašli iz poslovanja udruženja prije nego je on prestao biti članom.

Članak 35.

1.   Prestanak udruženja povlači za sobom njegovu likvidaciju.

2.   Likvidacija udruženja i zaključivanje likvidacije provodi se sukladno nacionalnom zakonodavstvu.

3.   Udruženje zadržava svoju sposobnost, u smislu članka 1. stavka 2., sve do zaključenja njegove likvidacije.

4.   Stečajni upravitelj ili upravitelji dužni su poduzeti potrebne korake navedene u člancima 7. i 8.

Članak 36.

Udruženja podliježu nacionalnom pravu koje uređuje nesolventnost i prestanak plaćanja. Pokretanje postupka protiv nekog udruženja na temelju njegove nesolventnosti ili prestanka plaćanja ne uzrokuje, samo po sebi, pokretanje takvog postupka protiv njegovih članova.

Članak 37.

1.   Rok zastare od pet godina od objave, sukladno članku 8., obavijesti o prestanku pripadanja nekog člana udruženju, zamjenjuje se bilo kojim duljim rokom koji se eventualno propisuje nacionalnim pravom koje se primjenjuje na postupke protiv tog člana u vezi s dugovima i drugim obvezama proizašlima iz poslovanja udruženja prije nego je on prestao biti članom.

2.   Rok zastare od pet godina od objave, sukladno članku 8., obavijesti o zaključenju likvidacije nekog udruženja zamjenjuje se bilo kojim duljim rokom koji se eventualno propisuje nacionalnim pravom koje se primjenjuje na postupke protiv člana udruženja u vezi s dugovima i drugim obvezama proizašlima iz poslovanja udruženja.

Članak 38.

Ako udruženje obavlja bilo koju aktivnost u državi članici koja je protivna javnom interesu te države, nadležno tijelo te države može zabraniti tu aktivnost. Preispitivanje odluke tog nadležnog tijela je moguće od strane sudskog tijela.

Članak 39.

1.   Države članice određuju registar ili registre odgovorne za provedbu registracije navedene u člancima 6. i 10. te utvrđuju pravila koja uređuju registraciju. Propisuju uvjete pod kojima se dokumenti o kojima je riječ u člancima 7. i 10. trebaju pohranjivati. Osiguravaju da dokumentacija i podaci o kojima je riječ u članku 8. budu objavljeni u odgovarajućem službenom listu države članice u kojoj udruženje ima svoju službenu adresu, te mogu propisati način objavljivanja dokumenata i podataka navedenih u članku 8. točki (c).

Države članice također osiguravaju da svatko može, u odgovarajućem registru sukladno članku 6. ili gdje je to prikladno, članku 10., pregledati dokumentaciju o kojoj je riječ u članku 7. te dobiti, čak poštom, njihove potpune ili djelomične kopije.

Države članice mogu predvidjeti plaćanje naknada u vezi s radnjama navedenima u prethodnim podstavcima; te naknade ne mogu, međutim, premašivati odnosne administrativne troškove.

2.   Države članice osiguravaju da informacije koje se objave u Službenom listu Europskih zajednica u skladu s člankom 11. budu proslijeđene Uredu za službene publikacije Europskih zajednica u roku od jednog mjeseca od njihove objave u službenom listu o kojem je riječ u stavku 1.

3.   Države članice predviđaju odgovarajuće kazne za slučaj nepridržavanja odredbi iz članaka 7., 8. i 10. o objavljivanju te za slučaj nepridržavanja članka 25.

Članak 40.

Dobit ili gubitak koji proizlaze iz aktivnosti nekog udruženja podliježu oporezivanju isključivo na razini njegovih članova.

Članak 41.

1.   Države članice poduzimaju mjere koje se zahtijevaju na temelju članka 39. prije 1. srpnja 1989. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o kategorijama fizičkih osoba, trgovačkih društava, poduzeća i ostalih pravnih subjekata kojima zabranjuju sudjelovanje u udruženjima na temelju članka 4. stavka 4. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Članak 43.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 1. srpnja 1989., izuzev članaka 39., 41. i 42. koji se primjenjuju od stupanja na snagu Uredbe.

(1)  SL br. C 14, 15.2.1974., str. 30. i SL br. C 103, 28.4.1978., str. 4.

(2)  SL br. C 163, 11.7.1977., str. 17.

(3)  SL br. C 108, 15.5.1975., str. 46.

(4)  SL br. L 65, 14.3.1968., str. 8.