Preamble: 1

(2)

budući da se Direktivom Vijeća 76/769/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o ograničenjima stavljanja na tržište i uporabe određenih opasnih tvari i pripravaka ( 5 ), ističe potreba za periodičnom revizijom cjelokupnog problema, s ciljem da se postupno krene prema potpunoj zabrani PCB-a i PCT-a;

(3)

budući da je sigurno odlaganje otpada koji se ne može reciklirati i ponovno upotrijebiti jedan od ciljeva Rezolucije Vijeća od 7. svibnja 1990. o politici otpada ( 6 ), kako je potvrđeno Petim akcijskim programom o okolišu i održivom razvoju, a čiji su pristup i opću strategiju Vijeće i predstavnici vlada država članica odobrili na sastanku Vijeća, u svojoj Rezoluciji od 1. veljače 1993. ( 7 );

(4)

budući da se u skladu s Direktivom Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu ( 8 ) moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo napuštanje, divlje ili nekontrolirano odlaganje otpada, kao i primjena postupaka ili metoda koje bi mogle naškoditi okolišu;

(5)

budući da su radi odlaganja PCB-a, zbog opasnosti koje oni predstavljaju za okoliš i zdravlje ljudi, nužne opće obveze u vezi s kontroliranim odlaganjem PCB-a, kao i dekontaminacije ili odlaganja opreme;

(6)

budući da bi takve mjere trebalo poduzeti u što skorijem roku, ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze država članica, posebno one sadržane u Odluci Pariške komisije (PARCOM) 92/3 ( 9 ); budući da PCB-i koji su predmetom popisa, moraju biti zbrinuti najkasnije do kraja 2010.;

(7)

budući da odlaganje PCB-a predstavlja tranzicijski i privremeni problem i da se neke države članice koje nemaju kapacitete za odlaganje PCB-a suočavaju sa situacijom više sile; budući da bi se princip susjedstva trebao tumačiti na fleksibilan način kako bi se na ovom području primijenila europska solidarnost; budući da bi dodatno u Zajednici trebalo ustrojiti postrojenja za odlaganje, dekontaminaciju i skladištenje PCB-a;

(8)

budući da se Direktivom Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja ( 10 ) utvrđuje vrijednost od 50 ppm kao najviša granična vrijednost sadržaja PCB-a i PCT-a u regeneriranim uljima ili uljima koja se koriste kao gorivo;

(9)

budući da se Direktivom Vijeća 91/339/EEZ od 18. lipnja 1991. o jedanaestoj izmjeni Direktive 76/769/EEZ ( 11 ) zabranjuje ili ograničava stavljanje na tržište određenih zamjena za PCB-e i budući da bi i oni trebali u potpunosti biti uklonjeni;

(10)

budući da je bitno znati o kojim se količinama PCB-a radi kako bi se kapaciteti za odlaganje uskladili s potrebama; budući da je stoga potrebno označiti opremu koja sadrži PCB-e i sastaviti popise takve opreme; budući da se takvi popisi moraju redovito ažurirati;

(11)

budući da bi, imajući na umu troškove i tehničke poteškoće koji proizlaze iz popisa opreme neznatno kontaminirane PCB-ima, trebalo koristiti pojednostavljen popis opreme; budući da bi dodatno trebalo osigurati uklanjanje opreme neznatno kontaminirane PCB-ima, na kraju njezina radnog vijeka, imajući na umu malu opasnost koju ona predstavlja za okoliš;

(12)

budući da je stavljanje PCB-a na tržište zabranjeno i budući da bi stoga također trebalo zabraniti odvajanje PCB-a od ostalih tvari radi njihove ponovne uporabe i punjenja transformatora PCB-ima; budući da se, međutim, radi sigurnosti može nastaviti održavanje transformatora kako bi se zadržala izolacijska svojstva PCB-a koja oni imaju;

(13)

budući da poduzetnici koji se bave odlaganjem i/ili dekontaminacijom PCB-a moraju ishoditi dozvole;

(14)

budući da se moraju utvrditi uvjeti dekontaminacije opreme koja sadrži PCB-e i budući da bi ta oprema morala biti posebno označena;

(15)

budući da bi neke tehničke zadatke potrebne za provedbu ove Direktive trebala provoditi Komisija, u skladu s postupkom Odbora propisanim u članku 18. Direktive 75/442/EEZ;

(16)

budući da je broj postrojenja za odlaganje i dekontaminaciju PCB-a malen, a njihov kapacitet ograničen, te da odlaganje i/ili dekontaminacija popisane opreme koja sadrži PCB-e moraju biti ispravno planirani; nadalje, budući da bi trebalo utvrditi okvirne mjere za sakupljanje i kasnije odlaganje opreme koja nije popisana; budući da te okvirne mjere mogu po potrebi koristiti postojeće mehanizme vezane za otpad općenito i ne trebaju voditi računa o vrlo malim količinama PCB-a koje se u praksi ne mogu utvrditi,