16 Okvir upravljanja rizicima

U sklopu sveobuhvatnog okvira unutarnje kontrole investicijska društva trebaju imati holistički okvir upravljanja rizicima na razini investicijskog društva koji se primjenjuje u svim poslovnim linijama i unutarnjim jedinicama, uključujući kontrolne funkcije, i kojim se u potpunosti prepoznaje gospodarska priroda cjelokupne izloženosti rizicima investicijskih društava, uključujući rizike koje investicijsko društvo predstavlja za sebe samo, svoje klijente i tržišta te likvidnosne rizike, osobito one koji mogu imati znatan utjecaj na regulatorni kapital ili kojima se može smanjiti razina dostupnog regulatornog kapitala. Okvirom upravljanja rizicima treba se omogućiti investicijskom društvu da donosi odluke o preuzimanju rizika na temelju potpune informiranosti. Okvirom upravljanja rizicima trebaju se obuhvatiti svih rizici, kao i stvarni rizici i budući rizici kojima bi investicijsko društvo moglo biti izloženo. Rizike treba procjenjivati odozdo prema gore i odozgo prema dolje unutar poslovnih linija i među njima uporabom dosljedne terminologije i kompatibilnih metodologija u cijelom investicijskom društvu i na konsolidiranoj razini. Okvirom upravljanja rizicima trebaju biti obuhvaćeni svi bitni rizici uz odgovarajuće razmatranje financijskih i nefinancijskih rizika, uključujući tržišni, likvidnosni, koncentracijski i operativni rizik, rizik informacijske tehnologije, reputacijski i pravni rizik, rizik povezan s ponašanjem i obvezom usklađenosti u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te drugih financijskih kaznenih djela, okolišne, društvene i upravljačke rizike te strateški rizik.

Okvir upravljanja rizicima investicijskog društva treba uključivati politike, postupke, ograničenja rizika i kontrole rizika kojima se osigurava prikladno, pravodobno i neprekidno utvrđivanje, mjerenje ili procjena, praćenje i smanjenje rizika te upravljanje i izvješćivanje o njima na razini poslovne linije i investicijskog društva te na konsolidiranoj razini.

U okviru upravljanja rizicima investicijskog društva trebaju se pružiti posebne smjernice o provedbi njegovih strategija. Tim se smjernicama, kad je to prikladno, trebaju utvrditi i održavati unutarnja ograničenja dosljedna sklonosti investicijskog društva preuzimanju rizika i razmjerna njegovu dobrom radu, financijskoj snazi, kapitalnoj osnovi i strateškim ciljevima. Profil rizičnosti investicijskog društva treba se održavati unutar tih utvrđenih ograničenja. Okvirom upravljanja rizicima treba osigurati da postoji definirani postupak za upozoravanje na prekoračenja ograničenja rizika i njihovo rješavanje odgovarajućim postupkom daljnjeg praćenja.

Okvir upravljanja rizicima treba podvrgavati neovisnoj unutarnjoj provjeri, koju će provesti npr. funkcija unutarnje revizije, i redovitoj ponovnoj ocjeni njegove usklađenosti sa sklonošću investicijskog društva preuzimanju rizika, uzimajući pritom u obzir informacije dobivene od funkcije upravljanja rizicima i odbora za rizike, ako je osnovan. Čimbenici koji bi se trebali razmotriti obuhvaćaju unutarnja i vanjska kretanja, uključujući promjene u prihodima, povećanje složenosti poslovanja, profila rizičnosti ili operativne strukture investicijskog društva, geografsko širenje, spajanja i pripajanja te uvođenje novih proizvoda ili poslovnih linija.

Pri utvrđivanju i mjerenju ili procjeni rizikâ investicijsko društvo treba razviti odgovarajuće metodologije, uključujući alate koji se odnose na budućnost i one koji se odnose na prošlost. Alati trebaju uključivati procjenu stvarnog profila rizičnosti u odnosu na sklonost investicijskog društva preuzimanju rizika te utvrđivanje i procjenu potencijalnih i stresnih izloženosti rizicima u različitim pretpostavljenim nepovoljnim okolnostima u odnosu na sposobnost investicijskog društva za podnošenje rizika. Alatima se trebaju pružiti informacije o svim prilagodbama profila rizičnosti koje bi mogle biti potrebne. Pri sastavljanju stresnih scenarija investicijska društva trebaju primijeniti dovoljno konzervativne pretpostavke.

Investicijska društva trebaju uzeti u obzir to da rezultati metodologija kvantitativne procjene, uključujući testiranje otpornosti na stres, uvelike ovise o ograničenjima i pretpostavkama modelâ (uključujući težinu i trajanje šoka i osnovne rizike). Na primjer, modeli kojima se utvrde vrlo visoki povrati od ekonomskog kapitala možda proizlaze iz slabosti u modelima (npr. isključivanje određenih relevantnih rizika) umjesto iz izvanredne strategije ili izvrsne provedbe strategije investicijskog društva. Utvrđivanje razine preuzetog rizika stoga se ne treba temeljiti samo na kvantitativnim informacijama ili ishodima modela, nego treba uključivati i kvalitativni pristup (uključujući stručnu prosudbu i kritičku analizu). Relevantna kretanja u makroekonomskom okružju i s tim povezani podatci trebaju se izričito razmotriti kako bi se utvrdio njihov mogući učinak na izloženost i portfelje.

Krajnju odgovornost za procjenu rizika snosi isključivo investicijsko društvo, koje stoga treba kritički procijeniti rizike i suzdržati se od oslanjanja samo na vanjske procjene.

Investicijska društva trebaju biti potpuno svjesna ograničenja modela i metrike te upotrebljavati ne samo kvantitativne nego i kvalitativne alate za procjenu rizika (uključujući stručnu prosudbu i kritičku analizu).

Osim upotrebe vlastitih procjena, investicijska društva mogu upotrebljavati i vanjske procjene rizika (uključujući vanjski kreditni rejting ili modele rizika kupljene izvan investicijskog društva). Investicijska društva trebaju biti potpuno svjesna točnog opsega tih procjena i njihovih ograničenja.

Potrebno je uspostaviti redovite i transparentne mehanizme izvješćivanja kako bi se upravljačkom tijelu, njegovu odboru za rizike, ako je osnovan, i svim relevantnim jedinicama u investicijskom društvu pravodobno dostavljala precizna, sažeta, razumljiva i smislena izvješća te kako bi prethodno navedena tijela mogla razmjenjivati relevantne informacije o utvrđivanju, mjerenju ili procjeni i praćenju rizika te upravljanju njima. Okvir izvješćivanja treba dobro utvrditi i dokumentirati.

Učinkovita komunikacija i svijest o rizicima te strategija upravljanja rizicima ključne su za cjelokupan postupak upravljanja rizicima, uključujući postupke preispitivanja i odlučivanja, i pomažu u sprječavanju donošenja odluka koje bi nesvjesno mogle povećati rizik. Učinkovito izvješćivanje o rizicima uključuje dobro unutarnje razmatranje strategije upravljanja rizicima i relevantnih podataka o riziku (npr. izloženosti i ključni pokazatelji rizika) te obavješćivanje o njima po horizontalnoj liniji unutar investicijskih društava i vertikalnoj liniji u upravljačkoj hijerarhiji.