6.1.1 Održivo i neodrživo restrukturiranje

Kreditne institucije trebaju razlikovati održive mjere restrukturiranja koje pridonose smanjenju izloženosti dužnika i neodržive mjere restrukturiranja.

Kreditne institucije trebaju razmotriti sljedeće čimbenike pri procjeni održivosti mjera restrukturiranja:

• a) kreditna institucija može dokazati (na temelju objektivnih dokaza koji se mogu provjeriti) da si dužnik može priuštiti mjeru restrukturiranja, odnosno da se očekuje cjelokupna otplata;
• b) rješavanje dospjelih nepodmirenih obveza većim je dijelom ili u potpunosti uzeto u obzir i očekuje se znatno smanjenje dospjelih neplaćenih obveza u bilanci dužnika u srednjem ili dugom roku;
• c) u slučajevima u kojima su prethodno odobrene mjere restrukturiranja, uključujući sve prethodne mjere restrukturiranja razmatrane dugoročno, kreditna institucija trebala bi osigurati da se provedu dodatne unutarnje kontrole kako bi se zajamčilo da to naknad no restrukturiranje ispuni kriterije održivosti navedene u nastavku. Te bi kontrole trebale uključivati najmanje obavezno prethodno obavještavanje funkcije kontrole rizika o tim slučajevima. Osim toga, trebalo bi zatražiti i izričitu suglasnost relevantnog višeg tijela za donošenje odluka;
• d) kratkoročne mjere restrukturiranja primjenjuju se privremeno i kreditna institucija može na temelju objektivnih dokaza koji se mogu provjeriti pokazati da je dužnik sposoban otplatiti izvorni ili izmijenjeni iznos s punim iznosom glavnice i kamata počevši od datuma isteka kratkoročnih privremenih mjera;
• e) mjera za posljedicu nema više uzastopnih mjera restrukturiranja odobrenih za istu izloženost.

Procjena održivosti treba se temeljiti na financijskim karakteristikama dužnika i mjeri restrukturiranja koju treba odobriti u tom trenutku. Procjenu održivosti treba provesti bez obzira na generator restrukturiranja. Različiti su generatori mjera restrukturiranja, među ostalim, situacija u kojoj dužnik iskorištava klauzulu o restrukturiranju iz ugovora, bilateralni pregovori o restrukturiranju između dužnika i kreditne institucije te javni program restrukturiranja koji se omogućuje svim dužnicima u određenoj situaciji.