2. Sanacijska tijela sastavljaju planove sanacije za društva za osiguranje i društva za reosiguranje za koja procijene da je vjerojatnije, u usporedbi s drugim društvima u njihovoj nadležnosti, da bi mjera sanacije bila u javnom interesu kako je navedeno u članku 19. stavku 5. u slučaju propasti dotičnog društva ili za koje tijela procijene da ona obavljaju ključnu funkciju. U tim se procjenama uzimaju u obzir barem potreba za postizanjem ciljeva sanacije te veličina društva, njegov poslovni model, profil rizičnosti, povezanost, zamjenjivost, a posebno njegova prekogranična aktivnost.
Na temelju procjena iz prvog podstavka sanacijska tijela osiguravaju da barem 40 % tržišta životnog osiguranja te reosiguranja i 40 % tržišta neživotnog osiguranja te reosiguranja države članice podliježe planiranju sanacije, pri čemu se udio tržišta životnog osiguranja temelji na bruto tehničkim pričuvama, a udio tržišta neživotnog osiguranja na zaračunatim bruto premijama. Društva kćeri grupe mogu se uzeti u obzir pri izračunavanju udjela na tržištu ako su obuhvaćena planom sanacije grupe.
Zahtjevi planiranja sanacije ne primjenjuju se na mala i nesložena društva, osim ako sanacijsko tijelo smatra da takvo društvo predstavlja poseban rizik na nacionalnoj ili regionalnoj razini.