14. Postupak usklađenja za rizike

213.Postupak usklađenja za rizike uključuje postupak mjerenja uspješnosti i rizika (odjeljak 14.1.); postupak dodjele (odjeljak 14.2.); i postupak isplate (odjeljak 15). U svakoj fazi postupka usklađenja za rizike potrebno je prilagoditi varijabilne primitke svim postojećim i budućim rizicima koji se preuzimaju. Institucije bi trebale osigurati da su poticaji za preuzimanje rizika uravnoteženi s poticajima za upravljanje rizikom.

214.Institucije bi trebale uskladiti vremenski raspored mjerenja uspješnosti i rizika s poslovnim ciklusom institucije u višegodišnjem okviru. Institucije bi trebale odrediti razdoblje obračuna i razdoblje isplate primjerenog trajanja, razlikujući pritom primitke koji bi se trebali odmah isplatiti i primitke koji bi se trebali isplatiti nakon razdoblja odgode i razdoblja zadržavanja. Razdobljem obračuna i razdobljem isplate trebali bi se uzeti u obzir poslovna aktivnost i položaj kategorije identificiranih zaposlenika ili, u izvanrednim slučajevima, pojedinačnog identificiranog zaposlenika.

215.U okviru postupka usklađenja za rizike u svim bi se fazama trebala koristiti odgovarajuća kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih kriterija u obliku apsolutnih i relativnih kriterija kako bi se osiguralo odražavanje svih rizika, uspješnosti i potrebnih usklađenja za rizike. Institucija bi trebala odrediti apsolutne mjere uspješnosti na temelju vlastite strategije, uključujući svoj profil rizičnosti i sklonost preuzimanju rizika. Trebale bi se odrediti relativne mjere uspješnosti kako bi se izvršila usporedba s usporedivim institucijama, neovisno o tome radi li se o „internim” (unutar istog društva) ili „vanjskim” (sličnim) institucijama. Kvantitativni i kvalitativni kriteriji i primijenjeni postupci trebali bi biti transparentni i, koliko je god to moguće, unaprijed određeni. Kvantitativni i kvalitativni kriteriji mogu djelomično imati uporište u prosudbi.

216.U slučaju kada se koriste metode prosudbe, institucije bi trebale osigurati dostatni stupanj transparentnosti i objektivnosti kada se prosudba temelji na:

• a. jasno izrađenoj politici s navedenim parametrima i ključnim elementima na kojima će se prosudba temeljiti;
• b. jasnom i cjelovitom dokumentiranju konačne odluke o mjerenju rizika i uspješnosti ili prilagođavanju rizicima;
• c. uključivanju relevantnih kontrolnih funkcija;
• d. razmatranju osobnih poticaja zaposlenika koji vrše procjenu i bilo kojih sukoba interesa;
• e. provedbi odgovarajućih provjera i uravnoteženja, uključujući takve prilagodbe unutar liste koja uključuje zaposlenike iz iste poslovne jedinice, korporativne i kontrolne funkcije itd.;
• f. odobrenju procjene kontrolne funkcije ili na odgovarajućem stupnju hijerarhije iznad funkcije koja vrši procjenu, npr. upravljačko tijelo u svojoj upravljačkoj ili nadzornoj funkciji ili na razini odbora za primitke.

217.Institucije bi postupak usklađenja za rizike trebale učiniti transparentnim za identificirane zaposlenike, uključujući sve elemente koji se temelje na prosudbi, a ne na objektivnim činjenicama i podacima.

218.Ako se nakon primjene subjektivnih mjera konačni ishod značajno razlikuje od početnog ishoda koji se oslanja na unaprijed utvrđene mjere, institucije bi trebale pružiti detaljne informacije odboru za primitke ili nadzornoj funkciji.

1. Pregled

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

3. Povezani standardi

• EBA - Published by the European Banking Authority at https://www.eba.europa.eu/