PRILOG V. FAZE I NAČELA ZA PROCJENU RIZIKA ZA ODREĐENU LOKACIJU

1.   

Za karakterizaciju onečišćenja potrebno je utvrditi prirodu onečišćujućih tvari (npr. teški metali, organske onečišćujuće tvari itd.) prisutnih na lokaciji te njihov izvor, koncentraciju, kemijski oblik i distribuciju u tlu, matičnom supstratu i podzemnim vodama. Prisutnost i koncentracija onečišćujućih tvari u različitim medijima utvrđuju se uzorkovanjem i istraživanjem na lokaciji i izvan nje u slučaju da se sumnja na prijenos onečišćujućih tvari. Onečišćujuće tvari povezane s potencijalno onečišćujućim aktivnostima uzorkuju se u relevantnim medijima na temelju okolišnog konteksta i fizikalno-kemijskih svojstava onečišćujućih tvari koja utječu na njihovo ponašanje u okolišu. Razmatraju se prirodne i antropogene pozadinske razine.

2.   

U okviru procjenjivanja izloženosti potrebno je utvrditi put kojim onečišćujuće tvari u tlu mogu doprijeti do receptora. Putovi izlaganja mogu uključivati udisanje, ingestiju, dodir s kožom, apsorpciju biljaka, migraciju u podzemne vode ili drugo. Koncentracije onečišćujućih tvari u medijima izlaganja kombiniraju se s parametrima izlaganja (npr. učestalošću i trajanjem izlaganja, stopom ingestije tla itd.) i karakteristikama receptora kao što su dob, spol i zdravstveno stanje kako bi se procijenila dnevna doza izloženosti. Poveznice između izvora, putova i receptora sažete su na grafičkom, shematskom i pojednostavnjenom prikazu (konceptualni model lokacije). Izloženost se može procijeniti izravnom analizom u točki izlaganja ili modeliranjem prijenosa onečišćujućih tvari na medij izlaganja.

3.   

Procjena toksičnosti ili opasnosti uključuje evaluaciju mogućih negativnih učinaka onečišćujućih tvari na zdravlje ljudi i okoliš na temelju doze i trajanja izloženosti. U procjeni toksičnosti ili opasnosti uzima se u obzir inherentna toksičnost onečišćujućih tvari i osjetljivost pojedinih izloženih receptora (ljudi i ekosustava), kao što su životinje, mikroorganizmi, biljke, djeca, trudnice, starije osobe itd. Toksikološke informacije koriste se za procjenu referentnih doza ili koncentracija, koje se primjenjuju za karakterizaciju rizika.

4.   

Za karakterizaciju rizika potrebno je integrirati informacije iz prethodnih koraka kako bi se procijenili razmjer i vjerojatnost štetnih učinaka onečišćene lokacije na zdravlje ljudi i okoliš, uključujući učinke zbog migracije onečišćenja na druge okolišne medije. Karakterizacija rizika pomaže u procjeni i određivanju prioriteta u pogledu potrebe za mjerama za smanjenje rizika i remedijaciju te u osiguravanju kompatibilnosti stanja tla s postojećim i planiranim korištenjem zemljišta. Može pomoći i u utvrđivanju ciljeva remedijacije tla ili upravljanja za određenu lokaciju, npr. postizanje maksimalnih prihvatljivih granica ili analitičkih vrijednosti specifičnih za lokaciju koje se temelje na procjeni rizika. Procjena rizika uključuje velik broj hipoteza i neizvjesnosti. Stoga je ključno evaluirati te hipoteze i neizvjesnosti kako bi se u potpunosti razumjela važnost dobivenih rezultata i donijele utemeljene odluke.