Članak 383.a Regulatorni CVA model

regulatorni CVA model omogućuje modeliranje CVA-a određene druge ugovorne strane, uz priznavanje sporazumâ o netiranju i ugovorâ o iznosu nadoknade na razini skupa za netiranje, ovisno o slučaju, u skladu s ovim člankom;

institucija procjenjuje vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane na temelju kreditne marže druge ugovorne strane i gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza predviđenog konsenzusom na tržištu za tu drugu ugovornu stranu;

očekivani gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz točke (a) isti je kao gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza predviđen konsenzusom na tržištu iz točke (b), osim ako institucija može dokazati razliku u nadređenosti portfelja transakcija s tom drugom ugovornom stranom i nadređenih neosiguranih obveznica koje je ta druga ugovorna strana izdala;

u svakom trenutku u budućnosti, simulirana diskontirana buduća izloženost portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom izračunava se primjenom modela izloženosti ponovnim određivanjem cijene za sve transakcije u tom portfelju, na temelju simuliranih zajedničkih promjena tržišnih faktora rizika koji su značajni za te transakcije primjenom odgovarajućeg broja scenarija, te diskontiranjem cijena na datum izračuna primjenom nerizičnih kamatnih stopa;

regulatorni CVA model omogućuje modeliranje značajne ovisnosti između simulirane diskontirane buduće izloženosti portfelja transakcija i kreditne marže druge ugovorne strane;

ako su transakcije iz portfelja uključene u skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade i svakodnevnog tržišnog vrednovanja, kolateral koji je dan i primljen prema tom ugovoru priznaje se kao instrument smanjenja rizika u simuliranoj diskontiranoj budućoj izloženosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

kreditne marže iz drugih instrumenata koje je izdala druga ugovorna strana i koje odražavaju aktualne tržišne uvjete;

zamjenske marže koje su primjerene s obzirom na rejting, sektor i regiju druge ugovorne strane.

model izloženosti iz stavka 1. dio je institucijinog internog sustava za upravljanje CVA rizikom koji uključuje identifikaciju, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o CVA-u i CVA riziku u računovodstvene svrhe;

institucija ima proces kojim se osigurava usklađenost s dokumentiranim skupom internih politika, kontrola, procjena rezultata modela i postupke koji se odnose na model izloženosti iz stavka 1.;

institucija ima neovisnu jedinicu za validaciju odgovornu za učinkovitu početnu i stalnu provjeru modela izloženosti iz stavka 1.ovog članka; ta je jedinica neovisna o jedinicama za poslovno kreditiranje i trgovanje, uključujući jedinicu iz članka 383. stavka 1. točke (a), i odgovara izravno višem rukovodstvu; ima dovoljan broj zaposlenika primjereno osposobljenih za te poslove;

više rukovodstvo aktivno sudjeluje u procesu kontrole rizika i smatra kontrolu CVA rizika bitnim aspektom poslovanja za koji trebaju biti izdvojeni odgovarajući resursi;

institucija dokumentira proces početne i stalne validacije modela izloženosti iz stavka 1. tako detaljno da treća strana može razumjeti kako modeli funkcioniraju, njihova ograničenja i najvažnije pretpostavke, i ponovno provesti analizu; u toj se dokumentaciji utvrđuje minimalna učestalost stalne validacije, kao i druge okolnosti, primjerice iznenadna promjena ponašanja tržišta, u kojima se provodi dodatna validacija; opisuje se način validacije tokova podataka i portfelja, koje analize se provode te kako su izrađeni portfelji reprezentativne druge ugovorne strane;

modeli određivanja cijena korišteni u modelu izloženosti iz stavka 1. za određeni scenarij simuliranih faktora tržišnog rizika testiraju se u odnosu na odgovarajuće neovisne referentne vrijednosti za široki raspon tržišnih stanja kao dio početnog i kontinuiranog procesa validacije modela; modeli određivanja cijena za opcije uzimaju u obzir nelinearnost vrijednosti opcije s obzirom na faktore tržišnog rizika;

neovisna provjera internog sustava institucije za upravljanje CVA rizikom iz točke (a) ovog stavka provodi se redovito u okviru institucijinog procesa unutarnje revizije; ta provjera uključuje aktivnosti jedinice iz članka 383. stavka 1. točke (a) i aktivnosti neovisne jedinice za validaciju iz točke (c) ovog stavka;

regulatorni CVA model koji institucija primjenjuje za izračun simulirane diskontirane buduće izloženosti iz stavka 1. odražava uvjete transakcije te specifikacije i ugovore o marži pravodobno, potpuno i na konzervativan način; uvjeti i specifikacije pohranjeni su u sigurnoj bazi podataka koja je predmet formalne i redovite revizije; prijenos uvjeta transakcija i podataka iz specifikacija i ugovora o marži u model izloženosti također je predmet unutarnje revizije, a između modela i sustava izvornih podataka moraju biti uspostavljeni procesi formalnog usklađivanja radi stalne provjere jesu li uvjeti transakcija, specifikacije i ugovori o marži točno ili barem konzervativno prikazani u sustavu izloženosti;

aktualni i povijesni ulazni tržišni podaci u modelu koji institucija primjenjuje za izračun simulirane diskontirane buduće izloženosti iz stavka 1. pribavljaju se neovisno o poslovnim linijama i unose se u taj model pravodobno i potpuno te čuvaju u sigurnoj bazi podataka koja podliježe formalnoj i redovitoj reviziji; institucija ima dobro razvijen proces integriteta podataka za postupanje s podacima koji su opaženi kao neprikladni; ako se model oslanja na zamjenske tržišne podatke, institucija izrađuje unutarnje politike za identifikaciju odgovarajućih zamjenskih podataka i na trajnoj osnovi empirijski dokazuje da ti zamjenski podaci konzervativno prikazuju odnosni rizik;

model izloženosti iz stavka 1. obuhvaća informacije karakteristične za pojedinu transakciju i ugovor potrebne za agregiranje izloženosti na razini skupa za netiranje; institucija provjerava jesu li transakcije raspoređene u odgovarajući skup za netiranje unutar modela.

način na koji institucija određuje zamjenske marže iz stavka 2. točke (b) za potrebe izračuna vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza;

dodatni tehnički elementi koje institucije trebaju uzeti u obzir pri izračunu očekivanog gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane i simulirane diskontirane buduće izloženosti portfelja transakcija s tom drugom ugovornom stranom i CVA-a, iz stavka 1.;

koji su drugi instrumenti iz stavka 2. točke (a) primjereni za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane te kako institucije trebaju provoditi tu procjenu.

uvjeti za procjenu značajnosti proširenja i promjena u primjeni standardiziranog pristupa iz članka 383. stavka 3.;

metodologija procjene koju nadležna tijela trebaju primjenjivati za provjeru usklađenosti institucije sa zahtjevima iz članaka 383. i 383.a.