4.3.1 Opcije provedbe strategije

Kreditne institucije trebaju razmotriti uključivanje kombinacije strategija i opcija u svoju strategiju za neprihodujuće izloženosti kako bi postigle svoje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve. Kako bi se uspješno provela strategija za neprihodujuće izloženosti, kreditne institucije trebaju razmotriti najmanje sljedeće opcije provedbe (koje ne isključuju jedna drugu) za različite portfelje i pod različitim uvjetima:

• a) strategija držanja/restrukturiranja: prikladna strategija restrukturiranja i opcije restrukturiranja. Opcija strategije držanja čvrsto je povezana s operativnim modelom kreditne institucije, stručnim znanjem o restrukturiranju i procjeni kreditne sposobnosti dužnika, sposobnostima operativnog upravljanja neprihodujućim izloženostima, eksternalizacijom servisiranja i politikama otpisa;
• b) smanjenja aktivnog portfelja: prodaja, sekuritizacija ili, u slučaju neprihodujućih izloženosti koje se smatraju nenadoknadivima, otpisi. Ta je opcija snažno povezana s adekvatnošću iznosa umanjenja vrijednosti, procjen om vrijednosti kolaterala, kvalitetom podataka o izloženostima te potražnjom ulagača za neprihodujućim izloženostima;
• c) promjena vrste izloženosti ili kolaterala, uključujući ovršni postupak, zamjenu duga za vlasnički udio, zamjenu duga za imovinu ili zamjenu kolaterala;
• d) pravne opcije: uključujući predstečajni i stečajni postupak ili izvansudska rješenja.

Kreditne institucije trebaju utvrditi srednjoročne i dugoročne strateške opcije za smanjenje neprihodujućih izloženosti koje se možda neće moći ostvariti odmah, primjerice zbog nedostatka neposredne potražnje ulagača u neprihodujuće izloženosti, ali što bi se moglo srednjoročno ili dugoročno promijeniti. Operativni plan stoga bi trebao omogućivati takve promjene i zahtijevati pripremu za njih, na primjer poboljšanjem kvalitete podataka o neprihodujućim izloženostima radi osiguravanja spremnosti na buduće transakcije ulagača.

Kada kreditna institucija zaključi da nijedna od prethodno navedenih opcija neće dovesti do dostatnog srednjoročnog ili dugoročnog smanjenja neprihodujućih izloženosti u pogledu određenih portfelja ili pojedinačnih izloženosti, to bi se jasno trebalo odraziti u pravodobnom umanjenju vrijednosti i otpisima.

Kreditne institucije koje žele sudjelovati u složenim procesima, kao što su transakcije prijenosa rizika ili sekuritizacije rizika u pogledu neprihodujućih izloženosti, trebaju provesti robusnu analizu rizika i uspostaviti prikladne postupke za kontrolu rizika¹¹ .

¹¹ Kako se zahtijeva u pogledu sekuritizacije u članku 82. stavku 1. Direktive 2013/36/EU.