|
+10.2 Zaobilaženje |
10.2 Zaobilaženje183.Institucije bi trebale osigurati da se varijabilni primitci ne isplaćuju putem sredstava ili metoda čiji je cilj ili koji u stvarnosti dovode do neusklađenosti sa zahtjevima o primitcima i odredbama ovih smjernica za identificirane zaposlenike ili, u slučaju kada se takvi zahtjevi primjenjuju na sve zaposlenike, sa zahtjevima o primitcima za sve zaposlenike. Navedeno uključuje dogovore između institucije i trećih strana u kojima zaposlenik ima financijski ili osobni interes. 184.„Zaobilaženje” je neusklađenost sa zahtjevima o primitcima i do njega dolazi ako institucija u stvarnosti ne ispunjava cilj i svrhu zahtjeva kada ih se zajedno razmatra, dok institucija u formalnom smislu postupa u skladu s formulacijom pojedinačnog zahtjeva o primitcima. 185.Između ostalog, do zaobilaženja dolazi u sljedećim okolnostima:
186.Institucije bi trebale osigurati da metoda mjerenja uspješnosti obuhvaća odgovarajuće kontrole kako bi se osiguralo da se kriterijima dodjele ne može manipulirati. U slučaju kada takve kontrole ne postoje, varijabilni primitci nisu na odgovarajući način povezani s uspješnošću te se politika primitaka ne provodi na odgovarajući način, a sve isplate varijabilnih primitaka mogu dovesti do kršenja regulatornih zahtjeva. Moguće manipulacije uključuju, primjerice, kurtoazne odluke u bilateralnom postupku mjerenja uspješnosti, npr. kada ne postoje objektivne norme za postupak odlučivanja u pogledu ostvarivanja ciljeva zaposlenika. 187.Institucije ne bi trebale kompenzirati nikakvo smanjenje ili restrukturiranje varijabilnih primitaka, npr. u kontekstu mjera oporavka i sanacije ili druge izvanredne državne intervencije, u naknadnim godinama ili u obliku drugih isplata, sredstava ili metoda. 188.Institucije ne bi trebale stvoriti grupne strukture ili off - shore subjekte niti sklopiti ugovore s osobama koje djeluju u ime institucije kako bi manipulirale ishodom postupka identifikacije (npr. ako jedna država članica primjenjuje izuzeće iz članka 109. stavka 6. Direktive 2013/36/EU) i kako bi zaobišle primjenu zahtjeva o primitcima i odredbi ovih smjernica na zaposlenike na koje bi se inače ovi zahtjevi i odredbe primjenjivali. 189.U slučaju upotrebe kratkoročnih (npr. jednogodišnjih) ugovora koje institucije redovito obnavljaju, nadležna tijela trebala bi preispitati predstavljaju li takvi ugovori sredstvo ili metodu zaobilaženja zahtjeva o primitcima iz Direktive 2013/36/EU, npr. s obzirom na to da bi stvarno došlo do stvaranja varijabilnih primitaka, i poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da institucije ispune zahtjeve iz članaka 92. i 94. Direktive 2013/36/EU. 190.U slučaju kada se radi o fiksnom primitku u skladu sa smjernicama iz odjeljka 7. koji se isplaćuje u instrumentima, institucije i nadležna tijela trebali bi razmotriti pretvaraju li ti instrumenti fiksnu komponentu primitaka u varijabilnu komponentu primitaka, budući da se uspostavlja veza s uspješnošću institucije. Institucije ne bi trebale upotrebljavati financijske instrumente kao dio fiksnih primitaka s ciljem zaobilaženja zahtjeva koji se odnose na varijabilne zahtjeve i korišteni instrumenti ne bi smjeli predstavljati poticaj za prekomjerno preuzimanje rizika. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|