4. Opće odredbe

U skladu s člankom 108. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucije koje primjenjuju IRB pristup uz korištenje vlastitih procjena LGD - a u skladu s člankom 143. stavkom 2. te uredbe mogu priznati smanjenje kreditnog rizika na temelju glave II. poglavlja 3. trećeg dijela Uredbe. Institucije mogu priznati smanjenje kreditnog rizika u skladu s glavom II. poglavljem 4. trećeg dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 ako se takvi zahtjevi navode u glavi II. poglavlju 3. trećeg dijela te uredbe i u skladu su s ovim smjernicama.

Za potrebe članka 181. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 sva upućivanja na pojam „kolateral” treba razumjeti kao upućivanja na materijalnu kreditnu zaštitu, osim materijalne kreditne zaštite iz članka 166. stavaka 2. i 3. te uredbe. To konkretno uključuje materijalnu kreditnu zaštitu osim standardiziranih sporazuma o netiranju i bilančnog netiranja. Učinci smanjenja kreditnog rizika standardiziranim sporazumima o netiranju i bilančnim netiranjem odražavaju se u vrijednosti izloženosti. Prema tome, za vrste izloženosti za koje su institucije dobile odobrenje da se koriste vlastitim procjenama LGD - a, institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu u skladu s člankom 181. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 samo ako ta zaštita nije već priznata u vrijednosti izloženosti za slučajeve propisane člankom 166. te uredbe te u skladu s točkom 13 .

Učinke smanjenja kreditnog rizika bilančnim netiranjem potrebno je priznati u vrijednosti izloženosti u skladu s člankom 166. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, a učinke smanjenja kreditnog rizika standardiziranim sporazumima o netiranju potrebno je priznati u vrijednosti izloženosti u skladu s člankom 166. stavkom 2. te uredbe. Pri priznavanju učinaka bilančnog netiranja i standardiziranih sporazuma o netiranju, institucije trebaju uzeti u obzir sve zahtjeve povezane s tim tehnikama propisane u glavi II. poglavlju 4. trećeg dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući kriterije za priznavanje i metode za priznavanje učinaka smanjenja rizika takvim instrumentima.

Za vrste izloženosti za koje su dobile odobrenje za uporabu vlastitih procjena LGD - a, institucije trebaju priznati učinke nematerijalne kreditne zaštite u skladu s člankom 160. stavkom 5., člankom 161. stavkom 3., člankom 16 4. stavcima 2. i 3. i u skladu s člankom 183. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Institucije mogu priznati osiguranje kredita u skladu s točkom 14 . ako se povezane tehnike smanjenja kreditnog rizika mogu klasificirati kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s definicijom iz članka 4. stavka 1. točke 59. Uredbe (EU) br. 575/2013. Konkretno, institucije mogu priznati osiguranje kredita u skladu s člankom 183. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 te člankom 183. stavkom 2. ili člankom 183. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 ovisno o tome funkcionira li osiguranje kredita u stvarnosti kao jamstvo ili kao kreditna izvedenica.

Tretman rejtinga trećih strana o kojem je riječ u točkama od 62. do 64. Smjernica EBA - e o procjeni PD - a i LGD - a, uzimajući pritom u obzir definiciju smanjenja kreditnog rizika u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 57. Uredbe (EU) br. 575/2013, ne bi trebalo smatrati metodom za priznavanje učinaka smanjenja kreditnog rizika te zbog toga ne ulazi u područje primjene ovih smjernica. Konkretno, odgovarajuće jamstvo iz točke 62. (a) tih smjernica odnosi se na vrstu ugovorne potpore koju treća strana pruža dužniku i prema tome ne predstavlja tehniku smanjenja kreditnog rizika kojom se institucija koristi u smislu članka 4. stavka 1. točaka 57. i 59. Uredbe (EU) br. 575/2013.