13.2 Omjer između fiksne i varijabilne komponente primitaka

206.Institucije bi u svojim politikama primitaka trebale unaprijed odrediti primjerenu razinu maksimalnog omjera između varijabilne i fiksne komponente ukupnih primitaka za identificirane zaposlenike, u skladu s ograničenjima i postupcima iz članka 94. stavka 1. točke (g) Direktive 2013/36/EU i nacionalnog zakonodavstva, uzimajući pritom u obzir poslovne aktivnosti, rizike i utjecaj različitih kategorija zaposlenika na profil rizičnosti. Institucije mogu odrediti različite omjere za različite države, različite poslovne jedinice, korporativne i unutarnje kontrolne funkcije i različite kategorije identificiranih zaposlenika. Postavljeni omjer jest omjer između varijabilne komponente primitaka koja se može dodijeliti kao maksimum za sljedeće razdoblje uspješnosti i fiksne komponente primitaka sljedećeg razdoblja uspješnosti.

207.Maksimalni omjer potrebno je izračunati kao zbroj svih varijabilnih komponenti primitaka koje se mogu maksimalno dodijeliti u odnosnoj godini uspješnosti, uključujući iznos koji je potrebno uzeti u obzir za bonus za zadržavanje, podijeljen zbrojem svih fiksnih komponenti primitaka koji se trebaju dodijeliti u odnosu na istu godinu uspješnosti. U svakom slučaju, sve komponente primitaka trebale bi biti ispravno dodijeljene varijabilnim ili fiksnim primitcima, u skladu s ovim smjernicama. Institucije mogu izostaviti određene fiksne komponente koje nisu značajne, npr. u slučaju dodjele razmjernih nenovčanih pogodnosti.

208.U iznimnim i opravdanim slučajevima politikom primitaka može se propisati različit omjer za pojedinačne identificirane zaposlenike koji pripadaju određenoj kategoriji zaposlenika u usporedbi s drugim zaposlenicima koji su uključeni u istu kategoriju zaposlenika.

209.Upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji ili, po potrebi, skupština dioničara trebaju odobriti utvrđene omjere između varijabilnih i fiksnih komponenti primitaka za kategorije zaposlenika ili pojedinačne zaposlenike. Omjer varijabilne i fiksne komponente primitaka trebao bi se odrediti neovisno o mogućim budućim ispravcima vrijednosti za rizike ili fluktuacijama u cijeni instrumenata.

210.Stvarni omjer trebao bi se izračunati kao zbroj svih varijabilnih komponenti primitaka koji su dodijeljeni za posljednju godinu uspješnosti kako je utvrđeno u ovim smjernicama, uključujući iznose za višegodišnja razdoblja obračuna, podijeljen zbrojem fiksnih komponenti primitaka koji su dodijeljeni za istu godinu uspješnosti. Za višegodišnja razdoblja obračuna koja se ne obnavljaju na godišnjoj osnovi institucije alternativno mogu svake godine razdoblja uspješnosti uzeti u obzir maksimalni iznos varijabilnih primitaka koji se može dodijeliti na kraju razdoblja uspješnosti, podijeljen s brojem godina razdoblja uspješnosti.

211.Stvarni omjer između varijabilnih i fiksnih primitaka trebao bi se povećavati sukladno postignutoj uspješnosti i uključivati razine dodjele koje bi se odnosile samo na uspješnost koja je „iznad cilja” ili „iznimna”. Stvarni omjer ne smije premašiti maksimalni omjer utvrđen u skladu s člankom 94. stavkom 1. točkom (g) Direktive 2013/36/EU, nacionalnim zakonodavstvom i politikom primitaka institucije.

212.Pri izračunu maksimalnog ili stvarnog omjera institucije bi trebale primijeniti Smjernice EBA - e

• o primjenjivoj zamišljenoj diskontnoj stopi za varijabilne primitke iz članka 94. stavka 1. točke (g) podtočke iii. Direktive 2013/36/EU samo kada su države članice implementirale članak 94. stavak 1. točku (g) podtočku iii. Direktive 2013/36/EU ili kada je omjer izračunat za identificirane zaposlenike institucije koja se nalazi u trećoj zemlji i koja je društvo kći matične institucije iz EU - a.

1. Pregled

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

3. Povezani standardi

• EBA - Published by the European Banking Authority at https://www.eba.europa.eu/