15.2 Razdoblje odgode i udio odgođenih primitaka

258.Razdoblje odgode započinje nakon dodjele (npr. u trenutku isplate neodgođenih varijabilnih primitaka). Odgoda se može primijeniti na obje vrste varijabilnih primitaka, novac i instrumente. 259.Pri određivanju stvarnog razdoblja odgode i udjela čiju je isplatu potrebno odgoditi u skladu s minimalnim zahtjevima iz članka 94. stavka 1. točke (m) i članka 94. stavka 3. Direktive 2013/36/EU, institucije bi trebale razmotriti:

• a. odgovornosti i ovlasti identificiranih zaposlenika i zadatke koje obavljaju;
• b. poslovni ciklus i prirodu aktivnosti institucije;
• c. očekivane fluktuacije u ekonomskoj aktivnosti i uspješnosti te rizike institucije i poslovne jedinice, kao i utjecaj identificiranih zaposlenika na te fluktuacije;
• d. odobreni omjer između varijabilne i fiksne komponente ukupnih primitaka i apsolutni iznos varijabilnih primitaka.

260.Institucije bi trebale odrediti za koje bi se kategorije identificiranih zaposlenika, također uzimajući u obzir njihove uloge i odgovornosti, trebala primijeniti razdoblja dulja od potrebnog minimalnog razdoblja od barem četiri do pet godina kako bi se osiguralo da su varijabilni primitci dugoročno usklađeni s profilom rizičnosti. U slučaju primjene duljih višegodišnjih razdoblja i kada dulje razdoblje obračuna pruža veću sigurnost u pogledu rizika koji su se materijalizirali od početka razdoblja obračuna, pri određivanju razdoblja odgode i razdoblja zadržavanja institucije bi trebale razmotriti ovu činjenicu i mogu, ako je to potrebno, uvesti razdoblja odgode koja su kraća od onih razdoblja odgode koja bi bila primjerena u slučaju korištenja jednogodišnjeg razdoblja obračuna. U svakom se slučaju primjenjuje minimalni zahtjev koji se odnosi na četverogodišnje razdoblje odgode i petogodišnje razdoblje odgode za članove upravljačkog tijela i više rukovodstvo u značajnim institucijama.

261.Za članove upravljačkog tijela i više rukovodstvo, značajne institucije koje ne koriste izuzeće iz članka 94. stavka 3. Direktive 2013/36/EU trebale bi odgoditi znatno veći udio od 50 % varijabilnih primitaka koji se isplaćuju u instrumentima.

262.Institucije bi trebale odrediti primjeren udio primitaka čija bi se isplata trebala odgoditi za kategoriju identificiranih zaposlenika ili za pojedinačnog identificiranog zaposlenika u iznosu od ili iznad minimalnog udjela od 40 %. U slučaju posebno visokih iznosa varijabilnih primitaka udio odgode za takve zaposlenike treba iznositi barem 60 %.

263.Institucije bi trebale odrediti razinu varijabilnih primitaka koja predstavlja posebno visok iznos, uzimajući pritom u obzir prosječne primitke isplaćene unutar institucije, EBA - ino izvješće o određivanju referentnih vrijednosti primitaka i, ako postoje, nacionalne i druge rezultate usporedbe s referentnim vrijednostima primitaka i pragove koje su postavila nadležna tijela. Pri provedbi ovih smjernica nadležna tijela trebala bi odrediti apsolutni ili relativni prag, uz razmatranje prethodno navedenih kriterija. Za primitke u iznosu od ili iznad tog praga treba se uvijek smatrati da se radi o posebno visokom iznosu.

264.Kada institucije odrede udio koji se odgađa nizom apsolutnih iznosa (npr. dio između 0 i 100: 100 % bez odgode, dio između 100 i 200: 50 % bez odgode, a ostatak kao odgoda; i dio iznad 200: 25 % bez odgode, a ostatak kao odgoda), institucije bi trebale moći dokazati nadležnom tijelu da se na prosječnoj ponderiranoj osnovi za svakog identificiranog zaposlenika institucija pridržava 40 % do 60 % minimalnog praga odgode i da je odgođeni udio primjeren i ispravno usklađen s prirodom poslovanja, njezinim rizicima te aktivnostima dotičnog identificiranog zaposlenika.

265.U slučaju kada je značajno smanjenje varijabilnih primitaka kod slabije ili negativne financijske uspješnosti institucije onemogućeno općim načelima nacionalnog ugovornog i radnog prava, institucije bi trebale primijeniti raspored odgode i isplatiti varijabilne primitke u obliku instrumenata kako bi se osigurala najveća moguća primjena naknadnih ispravaka vrijednosti za rizike. Navedeno može uključivati sljedeće:

• a. određivanje duljih razdoblja odgode;
• b. izbjegavanje korištenja razmjernog stjecanja u situacijama u kojima se može primijeniti malus, ali gdje bi primjena mehanizma povrata podlijegala zakonskim preprekama;
• c. dodjelu većeg udjela varijabilnih primitaka u instrumentima koji su usklađeni s uspješnošću institucije i koji podliježu dostatno dugom razdoblju odgode i razdoblju zadržavanja.

1. Pregled

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

3. Povezani standardi

• EBA - Published by the European Banking Authority at https://www.eba.europa.eu/