Interno izvješćivanje

Interni sustavi izvješćivanja o rizicima institucija trebali bi pružati pravodobne, točne i sveobuhvatne informacije o njihovim izloženostima CSRBB - u. Interna izvješća trebalo bi izrađivati barem na tromjesečnoj osnovi.

Interna izvješća trebala bi se dostaviti upravljačkom tijelu ili njegovim predstavnicima s informacijama na relevantnim razinama agregiranja (prema razini konsolidacije) te bi se trebala redovito preispitivati. Izvješća bi trebala sadržavati razinu informacija koja je prilagođena pojedinoj razini upravljanja (npr. upravljačko tijelo, više rukovodstvo) i konkretnoj situaciji institucije i gospodarskog okruženja.

U izvješćima o CSRBB - u trebali bi se pružiti agregirani podatci i dovoljno popratnih informacija kako bi upravljačko tijelo ili njegovi predstavnici mogli procijeniti osjetljivost institucije na promjene tržišnih uvjeta i druge važne čimbenike rizika. U sadržaju izvješća trebalo bi obuhvatiti promjene profila rizičnosti institucije i gospodarskog okruženja te bi se trebala usporediti sadašnja izloženost s politikama limita.

Izvješća o CSRBB - u trebala bi redovito uključivati rezultate preispitivanja i revizija modela, kao i usporedbe prethodnih prognoza ili procjena rizika sa stvarnim rezultatima radi informiranja o mogućim nedostatcima modeliranja. Trebalo bi jasno utvrditi portfelje koji mogu biti izloženi znatnim promjenama tržišne vrijednosti, a učinak bi se trebao pratiti unutar informacijskih sustava institucije za upravljanje i podlijegati nadzoru u skladu s drugim portfeljima izloženima tržišnom riziku.

Iako se vrste izvješća pripremljenih za upravljačko tijelo ili njegove predstavnike razlikuju ovisno o sastavu portfelja institucije, izvješća bi trebala uključivati sljedeće, uzimajući u obzir točke 146. i 147.:

• (a) sažetke agregiranih izloženosti institucije CSRBB - u s obzirom na različite mjere CSRBB - a. Potrebno je utvrditi i objasniti imovinu, obveze, izvanbilančne izloženosti i strategije koje određuju razinu i smjer CSRBB - a; i
• (b) ključne pretpostavke modeliranja.

Na temelju tih izvješća upravljačko tijelo ili njegovi predstavnici trebali bi moći procijeniti osjetljivost institucije na promjene tržišnih uvjeta i druge važne čimbenike rizika, s posebnim naglaskom na portfelje koji bi potencijalno mogli biti izloženi značajnim promjenama tržišne vrijednosti.

Interni sustav mjerenja trebao bi generirati izvješća u obliku koji omogućuje da različite razine rukovodstva institucije lako razumiju izvješća i da pravodobno donesu odgovarajuće odluke. Izvješća bi trebala biti osnova za redovito praćenje kako bi se utvrdilo posluje li institucija u skladu sa svojom strategijom.