5.2.2 Usklađenost sa životnim ciklusom neprihodujućih izloženosti

Jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti trebal e bi se uspostaviti kako bi se osigura lo da su aktivnosti naplate neprihodujućih izloženosti i kontakt s dužnikom prilagođeni različitim fazama životnog ciklusa neprihodujućih izloženosti¹⁶ . Kreditne institucije trebaju uspostaviti različite jedinice neprihodujućih izloženosti za različite faze životnog ciklusa neprihodujućih izloženosti te za različite portfelje, ako je to primjereno. Sve primjenjive faze naplate trebaju dobiti odgovarajuću pažnju i u njih bi trebalo biti uključeno dostatno specijalizirano osoblje.

¹⁶ To obuhvaća i imovinu koja nije razvrstana u neprihodujuće izloženosti, kao što su dospjele neplaćene obveze u ranoj faz i kašnjenja (≤ 90 dana), restrukturirane prihodujuće izloženosti i ovršena imovina, a imaju važnu ulogu u postupku restrukturiranja neprihodujućih izloženosti.

Kreditne institucije trebaju razmotriti sljedeće faze životnog ciklusa neprihodujućih izloženosti, uzimajući u obzir specifičnosti proizvoda i prirodu dospjelih neplaćenih obveza:

• a) dospjele neplaćene obveze u ranoj fazi kašnjenja (dospjele do 90 dana)¹⁷ : tijekom ove faze naglasak bi trebao biti na početnom kontaktu s dužnikom za potrebe rane naplate i prikupljanja informacija kako bi se omogućila detaljna procjena okolnosti dužnika (npr. njegov financijski položaj, dokumentacija o statusu kredita, status kolaterala, razina suradnje itd.). Na temelju vrste izloženosti i kolaterala trebala bi se konačno utvrditi najprikladnija strategija naplate, koja može uključivati mjere restrukturiranja s kratkoročnim vremenskim okvirom i koja će se primjenjivati prema potrebi (uključujući tijekom tog početnog razdoblja, kad je to prikladno) u cilju stabilizacije financijskog položaja dužnika prije uspostavljanja pri kladne strategije naplate. Osim toga, kreditna institucija trebala bi, kad je to prikladno, istraživati mogućnosti za poboljšanje svojeg položaja, istodobno uzimajući u obzir prava i interese potrošača (npr. potpisivanjem ugovora o novom kreditu, preuzimanjem postojećeg kolaterala, svođenjem odljeva gotovine na najmanju moguću mjeru, preuzimanjem dodatnog kolaterala, ako je dostupan). Posebna politika upravljanja dospjelim neplaćenim obvezama trebala bi sadržavati smjernice o sveukupnim postupcima i odgovornostima u pogledu neprihodujućih izloženosti, uključujući okidače za prijenos izloženosti u jedinicu za naplatu neprihodujućih izloženosti.
• b) dospjele neplaćene obveze preko 90 dana / restrukturiranje: kreditne institucije trebaju u ovoj fazi provoditi i formalizirati planove restrukturiranja s dužnicima. Planovi restrukturiranja trebali bi se provoditi samo ako je kreditna institucija zaključila da dužnik može izvršiti plaćanja. Pri razmatranju održivih mogućnosti restrukturiranja kreditne institucije trebaj u uzeti u obzir članak 28. Direktive 2014/17/EU¹⁸ i druge pravne odredbe usmjerene na zaštitu potrošača, koliko je to moguće. Plan restrukturiranja treba pratiti najmanje jednu godinu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014, imajući na umu povećani rizik, prije no što se restrukturiranu izloženost konačno može izdvojiti iz jedinice za naplatu neprihodujućih izloženosti ako se tijekom praćenja ne otkriju dodatni okidači za klasifikaciju u neprihodujuće izloženosti.
• c) likvidacija / naplata duga / sudski postupci / ovrha: ako se nije pronašlo nijedno održivo rješenje za restrukturiranje zbog financijskog položaja dužnika ili njegove razine suradnje, kreditne institucije trebaju provesti analizu troškova i koristi u pogledu različitih mogućnosti l ikvidacije, uključujući sudske i izvansudske postupke, imajući na umu i interese dužnika. Na temelju te analize kreditne institucije trebaju ubrzano nastaviti s provedbom odabrane mogućnosti likvidacije, uz podršku pravnih stručnjaka i stručnjaka za likvidaciju poduzeća. Kreditne institucije koje se često koriste uslug ama vanjskih stručnjaka trebaju osigurati da su dostupni dostatni mehanizmi unutarnjih kontrola kako bi se osigurao djelotvoran i učinkovit postupak likvidacije. U tom bi pogledu posebnu pozornost trebalo posvetiti neprihodujućim izloženostima koje su već dugo klasificirane kao takve. Posebna politika naplate duga trebala bi sadržavati smjernice o postupcima likvidacije.

¹⁷ Ovisno o svojoj složenosti, izloženosti male vjerojatnosti podmirenja mogu biti dio ranih dospjelih neplaćenih obveza ili jedinica za restrukturiranje neprihodujućih izloženosti.

¹⁸ Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 20 08/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

upravljanje ovršenom imovinom (ili drugom imovinom proizišlom iz neprihodujućih izloženosti): preuzimanje kolaterala uglavnom započinje nakon neuspješnih postupaka kreditne institucije da na druge načine naplati dospjele iznose. Kreditna institucija trebala bi uspostaviti politiku u kojoj se opisuje postupak naplate u pogledu ovršene imovine, posebno obuhvaćajući korake preuzimanja imovine, procjene vrijednosti kolaterala i prodaju različitih vrsta kolaterala odgovarajućim metodama.