7. Opća načela pri utvrđivanju podskupine sektorskih izloženosti

Pri utvrđivanju podskupine sektorskih izloženosti u skladu s odjeljcima od 4. do 6., relevantno tijelo trebalo bi zajamčiti pravu ravnotežu između otklanjanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika koji proizlaze iz ciljane podskupine i neželjenih posljedica primjene zaštitnog sloja za sistemski rizik na tu podskupinu.

Kako bi se olakšala ispravna identifikacija podskupina sektorskih izloženosti na koje se može primjenjivati zaštitni sloj za sistemski rizik, a posebno u svrhu izbjegavanja preklapanja i dvostrukog računanja rizika, relevantna tijela trebala bi surađivati s nadležnim tijelima, ako se razlikuju.

7.1. Neželjene interakcije s drugim makrobonitetnim mjerama

Za potrebe stavka 32 . relevantna tijela posebno trebaju:

• a. zajamčiti da su rizici koji se otklanjaju primjenom sektorskog zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu s ovim smjernicama jasno i podrobno definirani
• b. kada planiraju uvesti sektorski zaštitni sloj za sistemski rizik, uzeti u obzir i utvrditi interakciju s drugim aktivnim makrobonitetnim mjerama kako bi se izbjeglo aktiviranje zaštitnog sloja za sistemski rizik na neželjen način za rizike koji su već otklonjeni tim makrobonitetnim mjerama
• c. izbjeći neželjene interakcije koje mogu nastati između zaštitnih slojeva za sistemski rizik ako se isti sistemski rizici ciljaju višestrukim zaštitnim slojevima za sistemski rizik (sektorski i/ili širi zaštitni slojevi za sistemski rizik) ili ako se isti element za utvrđivanje podskupine sektorskih izloženosti upotrebljava za višestruke sektorske zaštitne slojeve za sistemski rizik.

7.2. Uzajamnost

Pri utvrđivanju odgovarajuće podskupine sektorskih izloženosti za koje relevantna tijela mogu primijeniti zaštitni sloj za sistemski rizik, treba uzeti u obzir sljedeće:

• a. pretjerano granularna primjena sektorskog zaštitnog sloja za sistemski rizik odvratit će druga tijela od uzajamnog priznavanja u skladu s člankom 134. Direktive 2013/36/EU ako je vjerojatno da će činjenica da institucije provode mjeru i posljedično praćenje koje provode relevantna tijela biti povezani s visokim troškovima
• b. između jurisdikcija mogu postojati nedostatci u podatcima koji proizlaze iz neusklađenih definicija, što dovodi do poteškoća povezanih s uzajamnim priznavanjem mjere, a time i učinkovitosti mjere. U svrhu smanjenja takvih nedostataka, relevantna tijela trebala bi se koristiti postojećim izvorima podataka.

Kako bi se omogućila što jednostavnija uzajamnog priznavanja za tijela koja uspostavljaju uzajamnost, relevantna tijela države članice koja aktivira mjeru trebaju nastojati pružati sve informacije (uključujući definicije i relevantne izračune) koje smatraju relevantnima te koje nisu dostupne drugim državama članicama kako bi tijela koja uspostavljaju uzajamnost mogla na odgovarajući način procijeniti trebaju li uzajamno primijeniti stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik.

Relevantna tijela trebaju razmotriti Preporuku ESRB - a 2015/2 o procjeni prekograničnih učinaka i dobrovoljnoj uzajamnosti mjera makrobonitetne politike te, ako je to prikladno, uspostaviti uzajamnost s mjerama zaštitnog sloja za sistemske rizike uvedenima u drugim državama članicama.

7.3. Objava informacija

Relevantna tijela trebaju nastojati javno objavljivati sva pravila ili opće smjernice, uključujući pragove značajnosti iz odjeljka 5. ovih smjernica, ako je to primjenjivo, izdane u za potrebe provedbe odredbi utvrđenih ovim smjernicama, pod uvjetom da se objavljivanjem takvih informacija ne ugrožava stabilnost financijskog sustava.