6.3 Složene strukture i nestandardne ili netransparentne aktivnosti

Institucije trebaju izbjegavati uspostavu složenih i potencijalno netransparentnih struktura. Pri donošenju odluka instit ucije trebaju uzeti u obzir rezultate procjene rizika koja je provedena kako bi se utvrdilo mogu li se takve strukture upotrijebiti u svrhu povezanu s pranjem novca, financiranjem terorizma ili drugim financijskim kaznenim djelima, kao i odgovarajuće uspos tavljene kontrole i pravni okvir²³ . U tu svrhu institucije trebaju uzeti u obzir barem:

• a. u kojoj je mjeri jurisdikcija u kojoj će se struktura uspostaviti stvarno usklađena sa standardima EU- a i međunarodnim standardima o poreznoj transparentnosti, sprječav anju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma²⁴ ;
• b. u kojoj mjeri struktura služi jasnoj gospodarskoj i zakonitoj svrsi;
• c. u kojoj se mjeri struktura može upotrijebiti u svrhu skrivanja identiteta krajnjeg stvarnog vlasnika;
• d. u kojoj mjeri zahtjev klij enta, čija je moguća posljedica uspostava strukture, izaziva zabrinutost;
• e. bi li struktura mogla onemogućiti upravljačko tijelo institucije u provedbi odgovarajućeg nadzora ili instituciju u upravljanju s time povezanim rizikom; i
• f. je li struktura prepreka u činkovitom nadzoru koji provode nadležna tijela.

²³ Dodatne pojedinosti o procjeni rizika povezanih sa zemljom i rizika povezanih s pojedinačnim proizvodima i klijentima institucije mogu pronaći i u zajedničkim smjernicama o čimbenicima rizika od pranja novca i financiranja terorizma (EBA GL JC/ 2017/37), koje se trenutačno preispituju.

²⁴ Vidjeti i: https://eba.europa.eu/regulation-and-policy/anti-money-laundering-and-e-money/rts-on-the-implementation-of-group-wide-aml/cft-policies-in-third-countries

U svakom slučaju, institucije ne smiju uspostavljati netransparentne ili nepotrebno složene strukture koje nemaju jasan gospodarski temelj ni pravnu svrhu ili strukture koje bi mogle izazvati zabrinutost zbo g mogućnosti da su stvorene u svrhu povezanu s financijskim kaznenim djelima.

Pri uspostavi takvih struktura upravljačko tijelo treba razumjeti same strukture, njihovu svrhu i posebne rizike povezane s njima te osigurati uključivanje odgovarajućih kontroln ih funkcija. Te se strukture trebaju odobriti i zadržati samo kad je njihova svrha jasno definirana i razumljiva te kad je upravljačko tijelo sigurno da su utvrđeni svi značajni rizici, uključujući reputacijske rizike, da se svim rizicima može učinkovito upravljati i o njima izvješćivati na odgovarajući način te da je zajamčen učinkovit nadzor. Što je organizacijska i operativna struktura složenija i netransparentnija, to su rizici veći, a nadzor te strukture treba biti intenzivniji.

Institucije trebaju dokumentirati svoje odluke i biti sposobne opravdati svoje odluke nadležnim tijelima.

Upravljačko tijelo treba osigurati poduzimanje odgovarajućih radnji u svrhu izbjegavanja ili smanjenja rizika povezanih s aktivnostima u tim strukturama. Među ostalim treba osigurati sljedeće:

• a. institucija primjenjuje prikladne politike i postupke te dokumentirane procese (npr. primjenjiva ograničenja, protok informacija) za razmatranje takvih aktivnosti, osiguravanje njihove usklađenosti, odobrenje takvih aktivnosti i upravljanje rizicima povezanima s njima, uzimajući pritom u obzir posljedice za organizacijsku i operativnu strukturu grupe, njezin profil rizičnosti i reputacijski rizik;
• b. informacije o tim aktivnostima i njihovim rizicima dostupne su konsolidirajućoj instituciji te unutarnjim i vanjskim revizorima i o njima se izvješćuje upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji i nadležno tijelo koje je izdalo odobrenje; i
• c. institucija redovito procjenjuje stalnu potrebu za održavanjem tih struktura.

Fun kcija unutarnje revizije treba redovito preispitivati te strukture i aktivnosti, uključujući njihovu usklađenost sa zakonodavstvom i profesionalnim standardima, primjenom pristupa koji se temelji na procjeni rizika.

Institucije trebaju poduzeti iste mjere upravljanja rizicima kao što su one za njihove vlastite poslovne aktivnosti kad provode nestandardne ili netransparentne aktivnosti za klijente (npr. pri pružanju pomoći klijentima u uspostavi subjekata u offshore jurisdikcijama, razvoju složenih struktura, financiranju transakcija za njih ili pružanju usluga povjerenika) koje predstavljaju slične izazove u okviru internog upravljanja te stvaraju značajne operativne i reputacijske rizike. Institucije posebno trebaju analizirati razlog zbog kojeg klijent žel i uspostaviti određenu strukturu.