6.3 Procjena rizika za klijenta

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik za klijenta koji proizlazi iz svih vrsta izloženosti, uključujući izvanbilančne izloženosti: imovinu pod upravljanjem, novčana sredstva klijenta koja se drže, imovinu koja se pohranjuje i administrira te obrađene naloge klijenata. U skladu s člankom 29. stavkom 1. Direktive (EU) 2019/2034 trebala bi uzeti u obzir i nacionalno zakonodavstvo kojim se uređuje odvajanje primjenjivo na novčana sredstva klijenta te dostupnost osiguranja od profesionalne odgovornosti investicijskom društvu kao učinkovitog alata za upravljanje rizicima.

Pri procjeni rizika za klijenta nadležna tijela trebaju uzeti u obzir različite vrste klijenata te vrstu i složenost aktivnosti investicijskog društva povezanih s tim klijentima.

6.3.2 Procjena inherentnog rizika za klijenta

Procjenom inherentnog rizika za klijenta nadležna tijela trebaju utvrditi glavne činitelje izno sa faktora K koji se odnosi na rizik za klijenta investicijskog društva i procijeniti značaj bonitetnog učinka koji taj rizik ima na investicijsko društvo. Procjena inherentnog rizika za klijenta stoga bi trebala obuhvaćati sljedeće glavne korake:

• a. preliminarnu procjenu;
• b. procjenu vrste i opsega usluga i aktivnosti za upravljanje imovinom klijenata, držanje njihovih novčanih sredstava, pohranu njihove imovine i obradu naloga i
• c. procjenu sustava i procesa koji se odnose na te aktivnosti.

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik za klijenta s aspekta postojećeg i potencijalnog rizika.

Nadležna tijela trebaju prema potrebi provesti i granularniju procjenu, po mogućnosti na razini pojedinačnih klijenata.

Preliminarna procjena

Kako bi odredila opseg procjene rizika za klijenta, nadležna tijela trebaju najprije utvrditi izvore rizika za klijenta kojima investicijsko društvo jest ili bi moglo biti izloženo.

Nadležna tijela trebaju razmotriti barem sljedeće:

• a. sklonost preuzimanju rizika za klijenta, uzimajući u obzir poslovni model investicijskog društva; 51
• b. ponder faktora K koji se odnosi na rizik za klijenta u odnosu na ukupni iznos faktora K;
• c. predviđanja iznosa faktora K koji se odnosi na rizik za klijenta, ako su dostupna;
• d. vrstu, veličinu i strukturu bilančnih i izvanbilančnih stavki investicijskog društva koje su povezane s klijentima;
• e. trošak operativnih gubitaka po računima klijenata u odnosu na naknade, ako je dostupan.

Nadležna tijela trebaju provesti preliminarnu analizu s obzirom na promjene prethodno navedenih pokazatelja tijekom vremena kako bi donijela utemeljeno mišljenje o glavnim činiteljima rizika za klijenta investicijskog društva.

Imovina pod upravljanjem

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik od nastanka gubitka za klijente zbog lošeg upravljanja imovinom klijenata pod upravljanjem investicijskog društva. Imovina pod upravljanjem obuhvaća imovinu kojom se upravlja i u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem i u okviru nediskrecijskih savjetodavnih aranžmana kontinuiranog karaktera. Taj rizik može nastati, među ostalim, zbog kršenja uvjeta mandata, prekomjerne financijske poluge, prekomjerne koncentracije, imovine koja podliježe smanjenju likvidnosti ili neprikladne složenosti proizvoda u odnosu na mandat.

Nadležna tijela trebaju se prema potrebi usredotočiti na sljedeće izvore inherentnog rizika:

• a. složenost mandata, izjave o politici ulaganja (IPS) ili provedenih strategija;
• b. profile klijenata (državni fondovi, institucionalni, korporativni ili mali ulagatelji) i prihvatljive rizike;
• c. kategorije imovine odnosnog portfelja;
• d. iznos imovine pod upravljanjem.

Novčana sredstva klijenta koja se drže

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik povezan s gubitkom novčanih sredstava klijenata i obvezom investicijskog društva da klijentima nadoknadi taj gubitak zbog pogrešaka u upravljanju njihovim računima.

Nadležna tijela trebaju procijeniti drže li se novčana sredstva klijenata u skladu s nacionalnim pravom o zaštiti novčanih sredstava klijenata i mogu li se jasno razlikovati od novca investicijskog društva.

Nadležna tijela trebaju se prema potrebi usredotočiti na sljedeće izvore inherentnog rizika:

• a. vrstu računa (depozit kod poslovne banke);

52

• b. ugovor o pristupu investicijskog društva novčanim sredstvima klijenta;
• c. odobrenu politiku ulaganja za novčana sredstva klijenta;
• d. odvojene zbirne ili pojedinačne račune;
• e. sljedivost novčanih sredstava klijenta;
• f. iznos novčanih sredstava klijenata koja se drže i broj klijenata;
• g. valute u kojima su nominirani računi klijenata.

Imovina koja se pohranjuje i administrira

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik povezan s nastankom gubitka za klijente i obvezom investicijskog društva da klijentima nadoknadi taj gubitak zbog lošeg upravljanja imovinom koju pohranjuje i administrira.

Nadležna tijela trebaju se prema potrebi usredotočiti na sljedeće izvore inherentnog rizika:

• a. ponovnu upotrebu primljenog kolaterala;
• b. prava u likvidaciji imovine;
• c. deprecijaciju kolaterala;
• d. delegiranja od drugih financijskih subjekata i delegiranja njima;
• e. vrste imovine;
• f. poslove ili neizvršavanje poslova koji se odnose na događaje povezane s imovinom (glasovanje na glavnoj skupštini, isplata kupona, izdavanje prava na dionice).

Obrađeni nalozi klijenta

Nadležna tijela trebaju procijeniti rizik od operativnih gubitaka pri obradi naloga klijenata. Taj rizik može proizići iz pogrešaka u sustavu ili ljudskih pogrešaka zbog složenosti procesa, postupaka i IT sustava (uključujući upotrebu novih tehnologija) u mjeri u kojoj bi oni mogli dovesti do pogrešaka, uključujući kašnjenja, pogrešnu specifikaciju ili povrede sigurnosti.

Nadležna tijela trebaju se prema potrebi usredotočiti na sljedeće izvore inherentnog rizika:

• a. količinu i iznos obrađenih naloga klijenata;
• b. prirodu odnosne imovine (OTC, više ili manje likvidna itd.);
• c. vrste i značajke naloga (u blokovima, po utvrđenoj cijeni itd.);
• d. značajke prijenosa ili izvršenja (elektroničko trgovanje ili glasovno itd.);

53

• e. procese i organizaciju prijenosa ili izvršenja (posebne jedinice prema kategoriji imovine, osoblje za prodaju i trgovanje (eng. sales-traders ), trgovanje za vlastiti račun, pristup tržištu itd.).

6.3.3 Procjena upravljanja rizikom za klijenta i kontrolâ tog rizika

Kako bi u potpunosti razumjela profil rizika za klijenta investicijskog društva, nadležna tijela isto tako trebaju preispitati okvir upravljanja rizicima na kojem se temelje njegove aktivnosti. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi prema potrebi procijeniti sljedeće elemente:

• a. ima li investicijsko društvo pouzdanu, jasno oblikovanu i dokumentiranu strategiju rizika koju je uredno potvrdio upravni odbor i koja obuhvaća upravljanje imovinom, upravljanje novčanim tokom unutar društva i upravljanje imovinom koja se pohranjuje i administrira;
• b. ima li investicijsko društvo primjeren organizacijski okvir kojim se osigurava učinkovito pružanje usluga klijentima te (kvalitativno i kvantitativno) dostatne ljudske i tehničke resurse (jedinice za trgovanje, eng. front office i jedinice za pozadinske poslove, eng. back office , informacijski sustavi);
• c. ima li investicijsko društvo čvrst i sveobuhvatan okvir za kontrolu (učinkovitost i neovisnost kontrolnih funkcija) i pouzdane zaštitne mjere za smanjenje rizika za klijente u skladu sa strategijom upravljanja i sklonošću preuzimanju rizika;
• d. ima li investicijsko društvo jasno definirane politike i postupke za utvrđivanje, mjerenje i kontrolu operativnih rizika za klijente te za upravljanje njima;
• e. jesu li prava pristupa društva računima klijenata u skladu s primjenjivim propisima.

6.3.4 Sažetak nalaza i ocjena

Nakon provedbe prethodno opisane procjene nadležna tijela trebaju donijeti mišljenje

• o riziku za klijenta investicijskog društva. Mišljenje bi se trebalo odraziti u sažetku nalaza i poduprijeti ocjenom rizika utemeljenom na razmatranjima navedenima u Tablici 5. Ako na